Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

Tijekom proteklih godina na Iskrici često sam u porukama dobila da sam komplicirana, zahtjevna, neobična, da mi nije mjesto ovdje, da sve preozbiljno shvaćam…. Slušajući druge, pomisliš u jednom trenutku da je to stvarno i zaista tako….ali, samo u jednom trenutku. Potom odlučiš ostati svoja i ne pretvarati se da si nešto što nisi.

Naići će već jednom netko tko će prepoznati to što želiš i tražiš. U godinama smo kada naš popis želja se više ne može kupiti novcem i lažnim obećanjima. Počinjemo cijeniti one neprocjenjive stvari. Sretni smo ako dan završimo barem s jednim osmijehom na licu i poželimo sutra ustati i veselimo se novom jutru i danu.

Zato, kada izgubim taj jedan osmijeh na licu, kažem doviđenja, pozdravim se, poželim sreću…..jer ja je više nemam. Ljudi se ne gube tek tako. Gube se riječ po riječ, dan po dan…. Taj dan odluke često je bez osmijeha, ali nađemo razloga ustati se i krenuti dalje. Zato….. ulažite vrijeme u ono što vam je bitno i nikad nećete žaliti zbog vremena koje je prošlo. Tako je i s danima i s ljudima u vašem životu… znat ćete da ste dali sve od sebe i nećete žaliti.

Često, niije sve što želimo dobro za nas, a nije ni sve što smo nekad propustili manjak, iako se tako čini... Nekad jednostavno treba prihvatiti ono što jest, jer kad pustiš da stvari teku, neke jednostavno rijeka života odnese, a neke ostanu na mjestu... Naučila sam da ne treba zaustavljati tok ….. ionako ostaje samo ono što već pripada ili želi pripadati vama. Tako je i s ljudima u vašem životu.

U jesen sam nekako uvijek tužna….podsjeća me na odlazak…sunca…mora…ljeta…topline…
Zato… evo me opet. Da vam opet dosađujem svojim ozbiljnim pričama na ovom često neozbiljnom mjestu. Tek tako da me ne zaboravite. Za početak…3 mjeseca

Tako je.Budi to što jesi,kakova jesi.Ne saginji glavu,reci što misliš.Naiće pravi,koji će to cijeniti.

Dobro si došla... Ali kao i uvijek kako jesi i budi svoja! ljudi koji imaju potrebu svima se svidjeti ne sviđaju se sebi. A važno je voljeti se i biti takav kakav jesi, čak i drugima usprkos. To su individualci koji da i hoće ne mogu biti drugačiji. A ima nas koji se i takvi prepoznajemo! Neki vole biti (i sama mogu uvijek bili kozer oliti klaun) klauni a neki jesu klauni bez da glume! Falila si (kao ona knjiga M. Gotova) i drago mi je da ćeš tu biti neko vrijeme (iako bih voljela da nismo tu)!

ajde hvala, lijepo je čuti da sam nekome nedostajala :-)

Jako lijepo razmišljanje.
Počinjemo cijeniti one neprocjenjive stvari, da... i osobe.
Ljudi se ne gube tek tako - također mudro rečeno.
A evo, i tuga jeseni nam sad sve malo otežava... ali su tu njene ugodne, tople boje i plodovi nečijeg truda pa...
Tijek rijeke (!!!)... to me podsjeća na nešto moje pa me baš dirnulo. Sve je baš tako kako si rekla.
Hvala Alex što si se vratila. Blog postaje sve zanimljiviji...
Idemo dalje...

Dobrodošlica i tebi Kristinka. Girl power !!!!

Yess!

:-))) Alex!!!
Uvijek te rado čitam i uvijek se pronađem kod tebe.U ovih par mjeseci kako te nema...stvarno sam toliko toga promijenila...nešto ljudi maknula iz svoga života...vrlo malo dobila...nisam više ni htjela.I oni koji su otišli i oni koji su ušli u moj život...neka im je dobro tamo i tu gdje jesu.Dobro otišli i dobro došli.Više ne patim kada odlaze ...a veselim se kada dolaze.Ali...to je samo zato jer je napokon onako kako ja želim!
Ajde...budi češće sa nama...veselim se!!!

Tugaljivi mod je prolazno stanje uma i potrudi se da prođe čim prije. Znaš kako se to radi, gledaj u ono što te veseli :-)
Jesen nas zapravo treba podsjećati na neki novi početak. Ako ništa drugo, onda početak zime. To je sezona dobrih filmova, kolača, druženja... A zamisli tek jutra pokrivena maglom, romantične šetnje dok lišće šuška pod nogama, pa ušuškavanje ispod tople dekice, miris kuhanog vina.... Ah. Evo sam se raznježila kao učiteljica u penziji :-)

Hvala na čitanju i podršci. Slažem se. I jesen može biti lijepa. Sve te njene boje. Valjda samo ovo prolazno loše vrijeme utječe na mene.

Arapo hvala :) veselim se čitanju i druženju ovdje.