Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

Koliko puta u danu dobijete ovakvo pitanje…kroz poruku…slučajni susret na ulici…susret u prolazu u kafiću…na poslu…?
Odgovorite li automatski – „dobro sam“, „super“ „ide“ i slično …. iako se u tom trenutku baš tako ne osjećate, ali želite izbjeći nepotrebna nova potpitanja i objašnjavanja? Ili iskreno odgovarate, onako kako s osjećate.

Meni se dogodilo da sam na pitanje slučajne prolaznice s kojom se tu i tamo sretnem na postavljeno pitanje počela plakati…i to 2 puta u nekom razdoblju od 3 godine. Jednom s razlogom, a drugi put … ne znam.. samo se dogodilo. Suze krenule same od sebe. Nisam tog jutra očekivala da ću taj dan plakati, ali podsvijest je valjda reagirala na postavljeno pitanje.

S druge strane, koliko često vi postavite to pitanje drugima? Kurtoazno? Ili vas baš zanima kako se sugovornik osjeća? Ili iz navike?

Ako je to ptanje isto kao i Dobar dan ! Onda najbolje ne postavljati pitanje ako te nekaj ne zanima.
Jednostavno zar ne ?
Ali ali......

Pa...ponekada je to teško izbjeći...pa jednostavno pitaš kako je netko no...sve manje to radim...jer....nisam planirala otići u grad i glumiti psihijatra...ni kantu za tuđe otpatke...a ni kralježnica mi više ne podnosi stajanje od sat vremena..pa i više.S obzirom da ljudi više nemaju takta i nije ih briga za tebe ...zaustavili su te radi toga da svoje frustracije ostave na tebi i da ti platiš odvoz istoga...mene je sve manje briga što je i kako je.Ovo malo kaj mi je ostalo...neka mislim na se....shvatila sam da drugi nitko neće.:-))))

Bravo Arapo. Dobro razmišljanje :)

:-)))

suglasna arapo...ne treba gubiti dragocjeno vrijeme i sebe na ljude koji su uglavnom u prolazu i nisu vrijedni osim dobar dan da im čovjek kaže! većina ljudi hoda ko zombiji i niti čuju niti vide...ako čovjek gleda oko sebe onda mu pitanje: kako si? niti ne treba! ljudi su uglavnom jako površni, ali ta njihova površnost nas može i te kako dirnuti, ko što je tebe alex....i nije bitno što ili tko nam je okidač za naše poniranje (pa i suze) već je bitno da se sretnemo sa istinskim svojim raspoloženjem, tugom, srećom...ma svime što nam je važno!

Tako je Sara...jednom mora doći vrijeme da čovjek nađe sebe i uspije razaznati...tko je a tko nije ta ili taj.I ...nekako svijet postane dobar i drugačiji...prihvatljiviji!
:-))))