Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

Koliko ste se puta našli u takvoj situaciji? jučer nisam mogla otići prijateljici na posljednji ispraćaj jer nisam imala kome ostaviti dijete na čuvanje. Bila je to jedna od onih teških situacija kada ti se srce želi prepoloviti jer te želja vuče, a mogućnost ne dopušta. Nakon dugo vremena osjećala sam se nemoćnom i usamljenom. Uvijek sam bila.ponosna na sebe što sam sama nakon razvoda uspjela izgraditi život. A sada ta samoća jučer mi je bila prepreka. Bila.mi je prijateljica još iz ratnih godina, Bedema ljubavi, prvih crta bojišnice...sve do danas zajedno smo gradile programe na važne obljetnice vezane uz ratne godine, prijatelje kojih više nema. Iako je bila povelika razlika u godinama razumjele smo se. Nikada se nismo dogovarale za kavu, ali kada god smo se srele našle smo vremena. I dva dana se borila za život, ali je ovu zadnju bitku izgubila. I sram me što sam propustila njen zadnji ispraćaj. Znam da mi ona prva ne bi zamjerila što joj nisam došla. Zadnji put srele smo se 16.rujna. Sretne što smo još jedan program završile uspješno. Uz komentar, imamo godinu dana da smislimo kako ćemo napraviti još nešto bolje. Nismo znale da nam je to zadnji projekt kojeg smo zajedno napravile. Zato, cjenite život. Ljude koje volite. Sunce izlazi i zalazi. Život se rađa i život se gasi. Cjenite svake trenutke u životu.

Tee... Ne radimo samo to.... Ali i to treba da se ne zaboravi. Zahvaljujući mnogima i danas slavimo.

Bravo Alex za tebe i sve one koji na pozitivan način održavaju sjećanje na nešto u čemu danas svi manje ili više uživamo!
No...što se tiče odlaska tvoje prijateljice...laka joj zemlja....ništa se dogoditi neće što nisi bila jer...mislim da si mislima možda bila bliža od mnogih koji su bili tamo.Neka te ne peče savjest...a i djeca nisu uvijek prepreka.Njih treba učiti od ranih dana da je smrt sastavni dio života i onda ce se puno lakše sa time nositi kroz život.To pišem iz svog iskustva sa djetetom.
Pred kratko vrijeme ...bilo je na Tv-u i u novinama....U Križevcima u silosu se dogodilo to da je moj prijatelj..alpinista...čistio iznutra silos i u jednom trenutku ga je zatrpalo ...pisalo je 8 tona prekrupe...a bilo je oko 50....i..s obzirom da sam puno puta bila na vrhu tih silosa i znam od prilike što se dogodilo....ostala sam par dana paralizirana od užasa i samo sam molila Boga da je umro u trenu i da se nije gušio.Naravno da na sprovod nisam išla jer....jednostavno nisam mogla...ne bi izdržala tu bol.Tako da razni su razlozi zašto nas fizički negdje nema....ono u srcu je najvažnije.:-))))

O čega je? Ne žalosti se što nisi bila na ispračaju. Njoj je svejedno!

Hvala za podršku. Znam da mi ne bi zamjerila. Čak i više me pogodilo što su mi sve "nazovi" prijateljice bile zauzet da se po zabave 2...3 sata čuvanjem.

To je jedna posebna tema i jako opsežna..no...mislim da bi čovjek takve stvari trebao na vrijeme staviti na svoje mjesto..kao i takve "prijatelje".Ja sam to napravila pred ...recimo 4 godine i ...mislim da dosta kasno jer...puno suza sam prije toga prolila...a nisu ti i te bili toga vrijedni.No...ne trošiti vrijeme na to.

Tee..tebi je Domovinski rat..stvaranje ove drzave..ocito neka usputna nebitna stvar. Tebi je tesko razumjeti ljude koji su u tome srcem,dusom i tjelom ucestvovali..i sveejedno ti je kad umre netko tko je stvarao ovu drzavu..i tebi i tvojim istomisljenicima treba "strucna pomoc" malo specificnim nacinom !!

Alex..suosjecam s tobom...i ne grizi se sto nisi bila na ispracaju..
Kad ces imati vremena otiđi joj na grob i u tisini se oprosti od nje..ona ti nista nece zamjeriti..a ti ces ispuniti svoju ljudsku duznost.
Pocivala u miru..i laka joj ova hrvatska zemlja..!!

Alex, otići ćeš joj na grob, porazgovarati s njom u miru, ne brini se što nisi bila na sahrani, heeeeej!!!!

zapali doma jednu svijeću i pozdravi se s njom i nasmij se, prisjeti se vaših dana i svega što ste napravile, pogledaj koju fotku na kojoj ste zajedno vesele i ponosne, isplači se...fućkaš groblje i sprovod, parade i karmine...

ja sam i na tatinom i na maminom sprovodu molila ljude da se što prije maknu i zahvalila im na dolasku, ali su mi smetali, bez obzira na njihovu dobru volju...

na misi zadušnici za mamu bilo je samo nekoliko ljudi jer sam tako htjela i pjevala sam joj njoj najdražu crkvenu pjesmu tako da je svećenik blejao u mene razrogačeno, a onda se i sam pridružio mojoj acapella izvedbi...to je moja mama i mogu što hoću, sviđalo se to nekome ili ne...čak sam i misu tražila u jednoj maloj kapelici u koju je odlazila 50 godina iako nije ni župna crkva ni ništa što se šika i kako bi trebalo biti

tek kad ti umre netko blizak i važan shvatiš besmisao svih tih ceremonija i parada

neka joj je laka zemlja i nek joj zvijezde pokažu put

nedugo sam i sama bila u sličnoj situaciji! umro je iznenada jedan moj jako blizak prijatelj...dugo smo se znali, bili istinski i ljudski jedno prema drugom...srčani udar, a ja na moru! i nikako nisam mogla doći na sahranu (da sam bila sa svojim autom, sjela bih sa pesom i otišla ali nisam tak da je to bila još jedna tužna priča u tužnoj priči). danima sam bila jako loše i teško mi je to palo, ali čim sam došla u zagreb,otišla sam mu na grob...onako sama, tiho...i u miru! znam da je njemu svjedno ali meni nije bilo. iako je važnije kakvi smo prema nekom bili za života nego li taj posljednji ispraćaj....dobro ti svi kažu...ti se oprosti od nje na svoj način! uvijek stigneš otići...ali kužim tvoje razočaranje "prijateljicama" koje nisu shvatile tvoj trenutak (tako nije niti moja i to me dodatno boljelo)...ali znaš, nakon toga lakše i bolje biraš prijatelje i razlikuješ ih od "prijatelja"! svaka škola se plaća...nažalost i kad su najdraži u pitanju! ti si žena velikog srca i nemaš si kaj zamjerati!

Hvala vam na napisanome i sto me razumijete. Da. Svakako ću joj otići prvom prigodom...a zlobnih komentara uvijek će biti.

Za TJ-a bi zaista trebao ( on to ne zna da treba )" malo specifičan način" i bez obzira na moje 70-te još bih ga mogao dati. Za vježbu mozga; da se sjeća!

Tee...ako ti nisi sklon nikakvim civilizacijskim obiljezljima..ima nas koji jesmo..i tko ti daje za pravo djelit nekom packe zbog toga .
A sto je jos gore..cinis to u trenutku totalno neprimjerenom za nesto takovo.
Ti si od onih kojima nista nije sveto sto je vezano za ovu drzavu i ljude koji su se borili za nju.
To je odraz tvoje elementarne nekulture i neukusa.

Potpisujem rečeno Dellany...inače živim u Petrinji koja je prošla slična stradanja kao i Vukovar. I jednostavno.....Domovinski rat je tu...još uvijek...tog 16 rujna čitali smo.preko 580 imena koji su poginuli. I činimo to svake godine. Da se ne zaboravi. Toliko bar možemo. I budemo dok smo živi. Za tako mali grad to su velike brojke. Najmladji poginuli imao je 7 godina. Ako dodjete u Petrinju još uvijek se vide ožiljci rata. Još uvijek su minska polja blizu nas. I jučer je još jedan hrvatski barjak skinut s lijesa i predan obitelji uz počasne plotune. To je naša stvarnost

Alex..znam Petrinju danas..kcer je studirala na uciteljskom..a znam ju i iz vremena "vasilja gacese".bio sam rezervista tamo jos za juge.
Poznata su mi sva stradanja tamo ,buduci zet je rođeni petrinjac,upucen sami suosjecam sa vama koji ste prezivjeli i opsstali, za onima koji su poginuli..
Nekako sam emotivno vezan za taj mali grad.i kcer vec 6 mj.nije tamo,al ja rado navratim...

Tee..izraziti pijetet prema mrtvima i prisjetiti se zrtve koju ssu podnjeli..jest za sve normalne ljude civilizacijska razina...osim za tebe.
Nazalost..poginuli su da bi i tvojoj guzici i tebi slicnima danas bilo bolje..!

Dellany, da Petrinja je grad u kojem oduvijek živim i jedva sam čekala da joj se vratim. Ne bi ju mjenjala. To je moj grad. I drago mi je da ti se svidja. A i petrrinjski zet nadam se.da ce biti dobar :)

Haha..a sto se tice zeta..za mene je odlican...i dobre roditelje ima..
Cjela Banovina je prekrasna..i tragedija je da je strasno devastirana u ratu..i ljudi su ju napustili..nazalost..

Vecer Vam... Alex, suport! Pritom mislim, suport u svemu, kao majci, zeni, covjeku..., kazu, samo dobrim ljudima se dogadaju "teske" stvari..., al granice su stvorene da se prijedu! -))))
A neumjesni komentar T. Y-a, iskreno, to me na danasnji dan i uz ovakav zapis i nagnalo da se javim... (((.., covik nezna da se ovdi umire sa ZDRAVO MARIJA!,,.. On je ostao na Zdravo.., i postujem ja to, ooo da, al ne danas, ne na ovom zapisu...

Ili ti ga (oprostite na degutantnosti)
Jebes covika koji ne postuje svoju obitelj, vjeru i domovinu!

Draga alex suosjećam s tvojim gubitkom. Meni su otišle ove godine isto dvije jako drage osobe.
Ne obraćaj pažnju na neugodne komentare. R.I.P. tvojoj prijateljici. Slažem se sa svima da kad budeš mogla odeš i
oprostiš se od nje u miru i tišini.