zatvorenih očiju
issse bože...zašto ne znam kaj to pišem.....zašto se moji prsti pomiču tako po tipkama
divlje i skeoz sami za seb.
i šta je još gore..sve šta napišem ..vezano mi je špagom za ono malo pokvarene duše....
teškog olova
nečeg teškog...
i stalno mantram da olakšam taj jad od snova..
svaku noć se pokušavam sjetiti šta sam zgrješio
svaku noć
i svaki dan.
mora bit da sam previše toga uzeo na se..
samo onaj dan kad sam položio ruku u vodu poslje tople kiše mi se učinilo ko grijeh
toliko zeleno ispod mlačne bistre vode...its a sin
jednom kad nije bilo najbolje u našem domu.....sjedio sam u dvorištu i buljio....gledao u sjajne točkice u negdje...nigdje..
samo gledao....izbrisanih misli i samo sa zlatom u očima.
u ramena me udraju prsa od umornih konja pod teškim teretom
i dok ja hodam dalje...očeše se o mene još dvije ...tri duše,
i mislom si...koji kurac očete od mene.....
sve dajem...samo tražite....
recite...
sve dajem.
moji mišići možda ne vrijede puno ..al imam dušu na prodaju....
dušu satkanu od pepela i dima...
malo zlata i puno željeza
možda nekom vrijedi za iskovat nešta lijepo....nekom kome se da radit s tim grubim stvarima i iskovat nešta sjajno.
neki novčić koji neće značiti ništa nikome
osim tebi i meni.
meni ..jer ću imati sjajnu dušu..
a tebi....jer si napravila zlato od blata.
Link
23.01.2022. u 20:49 | Editirano: 23.01.2022. u 21:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara