Bok, kak si?

Tak mi je sve sad smijesno, da cu od smijesnosti pisat zapis.

Vec sam dosta vremena na ovim polugubitnickim prostorima i najvise od svega me muci jedna stvar. Naime, jos nisam jebo.
Pa zar je moguce da bas ja i onaj jedan jumfer sto ga znam da krstari po iskri, a i uz onog dedu od 67 godina, nísmo tu nista uboli. Veli mi moj frend, a i njegovi frendovi da sam ja anjpa.
Koji im to kurac znaci? Ta rijec ne postoji.
U svih ovih dve i pol godine, odgovorila mi je jedna teta. Mislio sam da voli filmove sa Jamesom Bondom, a koje volim i ja.
Nick joj je nekak isao sa 007 i jos nesto. Sto sam ja znao tada, da kao sto se masoni raspoznaju po specificnom pozdravu, da tako i transvestiti imaju ou ou sevn za raspoznavanje.
A tako sam se vec bio poveselio.

E da, i javila su mi se dva muskarca - sama od sebe. Oni su htjeli da ima ja pusim. Pardon, ovaj drugi je predlozio da bi pusio meni. Ne bih ni pusio, nit dao da mi se pusi. To ne bih htio ni da mi neka cura radi, naravno uz uvjet da jednom dodje i do te situacije. Kako da ju poslije ljubim, nakon sto mi je...ma ruzno mi je to i za reci.

Kad se zelim javiti nekoj curi, kak to moji prijatelji vele - ulet, uvijek prvo iz pristojnosti napisem:"Bok, kak si?"
I nikada mi niti jedna ne uzvrati na pitanje. Osim James Bonda, naravno.
Pomislih, mozda je to pitanje pomalo preotvoreno.
Onda sam shvatio da moram biti malo agresivniji, onak kao...da moram biti vise frajer, pa sam tada uletavao drsko sa pitanjem:"alo, mackice! Kaj se dela?" ...tisina!

Tad sam se deaktivirao na jedan vremenski period, jer sam se osjecao ko neki papak. Mada me je mama uvjeravala da nisam papak, nego da sam ja samo predobar kao decko, pa da je zato to tako kod mene.

I tako da se i tu na blogu malo predstavim:
Imam xx godina, nepusac, ne pijem, ne drogiram se.
Nikada do kasno ne ostajem vani.
Uredan sam, obavezno pocesljan, odijelo, kravata.
Radim u jednoj firmi gdje mi je mama vlasnica i direktorica.
Trazim dobru curu, domacicu, koja zna lijepo skuhati rucak, oprati ves, ispeglati, kojoj ne bi bilo tesko tokom dana spremati maminu i moju kucu i koja ce me uvijek vesela docekati kad stignem doma.

Danas na misi je velecasni rekao jednu veliku mudrost, koja me se jako dojmila. Rekao je da moramo biti strpljivi.
Tako cu od sada i ja.

Strpljivo cu cekati svoju princezicu na iskri.

07.02.2017. u 1:34   |   Editirano: 08.11.2022. u 0:35   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar