Blog

Pozdrav svima,

evo me nazad. Obožavam ovo vrijeme i nadam se da će ovakve temperature trajati još barem koji dan... No bilo kako bilo, ovo je ipak jubilarni 10ti blog koji eto mora biti specifičan po nečemu tako da tema je moj EX-hejter.. Da, zaista su neke stvari zanimljive u životu pa tako i ovo iskustvo.

Otvorila sam profil, napisala sve što sam smatrala relevantnim i započela svoj Iskra inkognito život, koji je zanimljiv i većinom pozitivan makar to nije tema ovog bloga. Trebalo mi je vremena da se naviknem na komunikaciju u ograničenim znakovnim okvirima i tako to.. I počela sam paralelno s time pisati blog, što mi se svidjelo, pa tako evo ta tradicija i dalje traje.

I tako su mnogi ljudi osjetili potrebu, nakon stanovitog uvida u moj profil biti zločesti, bezobrazni i svašta nešto, nije im bilo dosta pročitati i otići dalje nego su u sebi osjetili duboku potrebu da ispolje sve ono što su imali u sebi.. E sad to ne bi bilo niti malo zanimljivo da nema savjesti valjda.. uglavnom, događaju se i obrati.

Osoba mi se javila putem poruke, rekla što je imala za reći i to je bilo to. U tom nastupu je bila poprilično surova i valjda me željela povrijediti iz meni nekog nepoznatog razloga.. Iz meni još uvijek nepoznatog razloga, ta ista osoba je počela čitati moje blogove, i nakon nekoliko njih, iz i dalje meni nepoznatih pobuda, mi se obratila. Jer je shvatila valjda ono što je trebala shvatiti, još više mislim da je bila u šoku s mojim načinom komunikacije bez obzira na njezine prve rečenice, tako da je iz hejtera valjda prerastao u suportera.. simpatično je to.. :)

Zanimljiva stvar nije niti to da je osoba bila gruba, niti toliko što je shvatila nego što je priznala da je bila u krivu, i to je zapravo lijepo i ljudski. Živimo u društvu koje je plitko i koje nažalost nas i nesvjesno trenira da sudimo na prvu i da se dovodimo u situacije koje rezultiraju završetkom komunikacije, umjesto da budemo otvoreni i pustimo da se stvari razvijaju svojim tokom. Danas mogu reći da tu osobu smatram simpatičnim poznanikom s kojim volim komunicirati, na kraju se ispostavilo da unatoč tome što sam ja osoba izvan okvira prosjeka iliti čudna i ta osoba ima neke poprilično čudne dodirne točke samnom, i zapravo neke stvari potpuno istovjetno doživljava. Ovaj blog je posvećen toj osobi, koja je prividno nešto što društvo podupire, opaki mužjak s mišićima, koji ima dušu za koju ti eto treba vremena da ju vidiš. I iskreno razumijem ga, jer duša je na kraju nešto intimno i ne zaslužuje svatko da ju vidi, tako da kada vam se netko i otvori budite nježni, i ako ne možete reći nešto lijepo šutite i produžite dalje, jer lako je nekoga povrijediti ali na kraju svi mi imamo isti cilj a to je biti sretni.

Dragi moj exhejteru, hvala ti. :)