Volim more i rujan

Počela je nova školska godina. Želim svim učiteljicama, učiteljima, osoblju i školarcima uspješnu i ugodnu te zanimljivu godinu.
Nova reforma će biti uspješna, nadam se. Kod nas često reformom proglase nešto što reforma nije.
Nova generacija prvašiča je krenula u život. Šetajući jučer kroz mjesto promatrao sam majke i očeve kako vode djecu u školu.
Odmah se vidi koji su od njih prvaši. Možete li se vi prisjetiti svoga prvog školskog dana, svojih najdražih učitelja, svojih prijatelja pa i onih koji su vas mučili i zadirkivali? Možete li se prisjetiti svojih prvih simpatija? Oh, uvijek na taj dan se sjetim
svoje stare škole koja i danas postoji ali je umjesto nje otvorena nova, veća i modernija. Kad prolazim ponekad pokraj stare škole pomislim kako je u stvari malena sa vrlo malim školskim dvorištem ispred. Tada mi se činila velikom a školsko dvorište
ogromnim. Vjerujem da bi većina od vas sve dala, kao i ja, da se mogu barem na kratko vratiti u to vrijeme.
I danas se rado sjetim nekih svojih učitelja i učiteljica te onoga što su nas pokušavali naučiti. Hvala im na tome.
Želim im svima više poštovanja i veću plaću.

Lijep zapis. Lijepe želje. :)
I ja se mojih učitelja i profesora rado sjećam. Otvarali su "vrata" jednom novom svijetu koji je za me bio fascinantan. No, danas je drugačije....nama su knjige s puno onih divnih slika bili putokaz....U doba napredne tehnologije djeci su prozor računala, pametni telefoni....
I onda naletiš na ovaj članak...
https://www.index.hr/vijesti/clanak/potresno-pisme-majke-prvasice-siri-se-f
ejsom-elena-je-danas-ostala-sama/2021619.aspx

i dirne te :(
I onda se sjetiš Šprajca i Popovače (Škole za život) i Babine grede, i močvare oko škole....:(
I opet te podjele djece koja i u Babinoj gredi i Popovači i Zagrebu imaju iste osmjehe i iste snove..... :(

I samo da izvijestim...mala Elena je danas upisana u prvi razred :)))))

Ne sjećam se svojih prvih dana školovanja ...a niti te godine ...tih nekoliko godina se ne sjecam jer su to godine kada su se moji roditelji iz dana u dan tukli i mene su tukli i tako do 9-te godine ...pa ...je to valjda ipak bila jača emocija od škole i prekrila mi je to divno sjećanje.No....sjećam se svoje prve ljubavi....divnog dječaka koji mi je torbu nosio...u stvari...neku vrećicu..nisam imala torbu...to sam sigurna.
I ...idem ja neki dan po gradu i ....neke divne oči me gledaju...smješe se i krenu prema meni.Ljudi...ja sam zadrhtala...pa to je moja prva ljubav...moj Željac.Kako je on mene gledao...kako mi se smješkao ...onako ...ne kao dječak već kao muškarac sa onim prosjedim štihom i nekim čednim šarmom ...a kladila bi se nekada da on neće imati taj šarm....bio je stidljiv i ...pocrvenio bi lako.
Ufff...bila sam jako sretna što sam ga vidjela.Nece valjda proći vječnost do idućeg susreta.Voljela bih ćuti kako živi i ...kako je...i...!!!!!

Da pročitao sam jučer i prekjučer tu sramotu s malom Elenom.
To je slika kako smo organizirani i kakova nam je birokracija.
Bezdušna, nesposobna i neorganizirana. Roditelji su postupili pametno kad su zvali TV ekipu.
Vjerojatno bi se još natezali s Gradskim uredom i školom da to nisu napravili.
Bila je reportaža na TV-u, mislim jučer, pokazali su kako se je Elena veselila
slijedeći dan kad je konačno dobila svoje mjesto u razredu.
Želim njoj i njezinoj obitelji sreću u školi i životu