kada ti iščupaju zadnju stranicu...

Zamislim ponekad taj život bez tebe. I nema ga. A živim ga.
Zamislim ponekad noć bez tebe. A živim ju. I ima je. Življa od mene. Ona možda živi za mene.
Onda kad se napokon sklonim u san na nekoliko trenutaka.
Gušim se umorom, od kojeg tijelo sad već polaka stradava. Ali misao ne odmara.
Radim odmak, a onda me sve opet sustigne.
40 dana. Toliko kažu duša ostane na zemlji. Toliko dana čisti za sobom i sprema put za dalje.
I prošlo je tih 40 dana. A još nisam izašla iz pustinje.
Umrlo je s tobom puno toga. I zakopala sam s tobom puno više no što sam imala.
Taknuo me svaki prokleto bolni trenutak svih tih procedura. Ali baš ničega me se nije poštedjelo.
Ni praznih kutija tableta, ni tvoje odjeće u mom ormaru, ni sudskog vještaka, ni mrtvozornika, ni odijela u koje su te obukli.
Ni bijelih ruža i grumena zemlje.
Ni tvog imena sa oltara.
Ni šoka i nevjerice kada svaki puta iznova shvatim da baš nikad više neće stići tvoja poruka.
I ne znam da li ti se jadam. Ne znam da li sam uopće još uvijek svijesna da to više nisam ja.
Malo je stvari koje mijenjaju svijet. Malo je stvari koje te u roku jednog dana odvedu na sasvim drugi put.
I gledam smjerove.
I dajem si vremena za razmišljanje.
A na koju stranu da krenem bez tebe? A ipak cijelo vrijeme s tobom.
Kako samom sebi objasniti da si pokopao jedan dio srca zauvijek? Da ga jednostavno više nemaš.
Znaš anđele, sada te tako mogu zvati kad znam da si to stvarno i postao...sve je nekako drugačije.
U svemu fali tvoj osmijeh.
I znam da nekamo moram, ne znam kamo, ne znam kako ću tamo stići, ni kada, ni što će tamo biti.

09.09.2013. u 0:27   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

http://youtu.be/aiKm93w0j-o

Autor: perce   |   09.09.2013. u 0:39   |   opcije


"ako me zaista volis , cekaj me i ja cu ti sigurno doci.
mozda se vise necemo sresti u ovom zivotu
ali onda barem u nekom od buducih "


Ako mu posvetis ove misli - znaj da ce te docekati
za njega tren - za tebe godine

Na nebu nema starosti
gdje vas je prekinulo
tu cete skupa nastaviti
kao u ovoj izgubljenoj mladosti

Autor: ivan-astalderea   |   09.09.2013. u 0:39   |   opcije


Bit će sve u redu,pridružit ćeš se ti njemu
kad za to kucne čas.Za to vrijeme živi bez
depresije da ne truješ svoje srce i tijelo.

Autor: RexThor   |   09.09.2013. u 0:43   |   opcije


Dusa u isti tren krene na nebo.
On se kuci vratio
Zeli da ti budes sretna
Tesko za prihvatiti - ali tako je

Onaj svijet je " pravi " - to je " zivot "
Ovo je samo ...iluzija ...hologram
A mi smo zarobljeni

Zasto se desilo
To se svi pitamo
Nema pametnog odgovora
Jednostavno - tako je

Ovo nece umanjiti tvoju bol
To samo vrijeme moze
Ali ni ono ne umanji bol
Jednostavno se naviknes
da je dio tvog zivota

Autor: ivan-astalderea   |   09.09.2013. u 0:48   |   opcije


Dodaj komentar