MOJE I TUĐE MISLI, no iako su tuđe.... sviđaju mi se

Ne zbog tajne.... jer ja i ne pišem nešto čega bih se trebalo sramiti, smatram.... da je iznimno bezobrazno citirai na weblogu PRIVATNU PREPISKU.
Prethodnog amatera koji me stavio na weblogu u ignore, prijavila sam zbog tog administratoru. Što vi mislite o tome?

USKRS je radost
Uskršnje jaje simbol POČETKA ...
u vjeri i ufanju
da ništa ne nestaje, presahne ili izdahne
već vječno TRAJE...
Isus u USKRSNUĆU
snagu nam životnu daje
da sve tek zapravo počinje...
izvire...
Dok proljeće navire,
Dok život te zove,
Ostvaruj s vjerom svoje snove
SRETAN VAM USKRS!

Cvjetnica...
Malena djeca grane nose na blagoslove...
Daleka zvona svečani okvir grade...
A misli plove kroz život,
da perfekt stvore...
gdje se to NEKAD u ovo SADA
sliva...
a duša pliva...
starom alejom
kestenova.

O moje zore...
kako su čedna ta jutra...
pernati pjevač...javlja
kantatu za sutra...
A moje sutra?
kad tek sam ovdje,
gdje trava raste...
a drveće...tek malo lista
pogledom tražeć obris
drage mi gore,
a od tog ništa.

Osjećam...
još uvijek, puna sam snova,
a duša željna blagoslova
Na cvjetnicu.

Svjećnica

I jedna od druge pale se svijeću
U polumraku zgusnute nade
Crkva je puna, molitve žamor,
Uz snagu želje, svjetlosti veće.

I svako biće jedna je svijeća
Tek odjeveno u drugom ruhu,
„Oče naš“ isti i nebo želja
U natukvici... „svagdanjem kruhu“.

Moja je svijeća daleko manja,
Daleko tanje nego je bila
No svijetli bolje nego „jučer“,
Sva se u svjetlost pretočila.

Marija danas pokaza dijete
I sretnik onaj koji ga vidi
I sretnik onaj što za njeg dozna
I sretnik onaj što djeličak sebe
U svemu tome bar prepozna.

Ah, što ću duljit... nek' pričaju svijeće
Nek'svjetlost daju i traju i traju,
Nek tjeraju tamu i gone magle...
U svjetlu i sjaju .. NEK USTRAJU

Vrijedno je ono neprolazno,
Vrijedno je ono što dugo traje,
Vrijedno je ono što svjetlost daje
Vrijedno je i „danas“ jer
SVJEĆNICA JE.

Molim bez komentara. Kome se čita nek čita, kome se gleda, nek gleda plamen svijeće...a tko ne želi, ne treba ništa
Zašto? Pa znate, a ako NE sve će vam biti jasno ako pogledate moj prethodni blog...

Ne pišem često i nisam stalna blogerica. Napišem nešto tek ponekad , kad mi se učini da želim podijeliti s nekim lijepu misao ili tek pjesmu. Dam ponekad i komentar u rijetkim blogovima, ne zato što mislim da sam isključivo ja u pravu, već ili da pohvalim nešto zbilja lijepo napisano, da obodrim blogere i s tom mojom sitnom riječi pohvale... ili.. da kažem nešto što je u suprotnosti s napisanim, tek toliko, da se zna da postoje ljudi koji i drugačije misle i da počesto postoji i ona „druga strana medalje“.
Mislim da ima i divnih ljudi ovdje; misaonih, ali i onih umjetnički obdarenih, vrlo temeljitih, koji se potrude da blog ima i estetski smisao u slici i riječi i da ne nabrajam sve ostale pozitivnosti...
Ali, nažalost... najviše (a posebno ovih dana), osjećam prožimanje prevelike sebičnosti i egocentričnosti, zaredale su se ružne svađe, pa i ružne riječi, kao na primjer da su nečija djeca „prtljaga“ , nelijepi napisi pod šifrom ljubavi, koji su ponekad napisani i stilski korektno, od osoba koje za pisanje imaju i dar...
Eh, moji blogeri, a gdje je tu LJUBAV ZA DRUGE?
... gdje je tu istinska NADA da će se i njihov i naš život promijeniti na bolje...
... gdje tu ima mjesta za stvarnu RADOST, koja je izvan materjalnih stvari...
...gdje je tu MIR k kojem bismo svi trebali težiti?

Bistra,brza,pršti..........
pa onda umjerena
i na koncu divna lijena....... stopljena s ogromnim plavetnilom.
Ko žena.
Zamamna,
energična,
užurbana koraka,
živahna dama puna tempa i obaveza....
Pa onda u podne spusti korak , odmori nogu, nađe vremena za dušu i da pogleda oko sebe
A kad stigne smiraj dana umiri se i ona i prepusti snazi jačeg iako slaba nije
Pruža rado svoju čistoću, svoj sok života
I kad misliš da nestade ona je u tebi i dalje daruje i daruje.....

Razmišljanja o reinkarnaciji

Počelo puhat'! Malo stvorenje u psećem obliku, u strahu..
U oblaku lišća, tko zna kakva priviđenja...
u dahu ubrzanja, uz grč mišića i promijenjen glas....
«Tek krhko je znanje....» pjesnik reče jednom...opisujuć'
sve spoznaje naše i sve nas.....
U ovom obliku, zrela sam žena, a on malo ljupko
i dražesno štene....zaigrano,
moj mali Aron...budući, snažni pas.

U nekom drugom svijetu...energije i budućih,reinkarniranih života,
možda će on meni nešto dati od spoznaja
i od dobra, što mu u pokušaju pružam!
Ako to zaslužim pred Svevišnjim,
možda još većom dimenzijom svijesti,
da trebam dati i više nego što dobijem,
ako on u tom budućem životu bude čovjek
a ja možda malo štene...koje kad odraste, postaje PAS

Elizejska polja

Putujem kroz Elizejska polja
Napojena jedino nadom u pravednost
Svete ruke, kojom je sudbina moja
Vođena...
Dopuštam osobnoj legendi
Koja je samo moja
Da put pronađe sama,
Taj put životnog smisla,
Da budem od briga i želja
I od nestrpljenja
Od onog što je mučno i bolno
Na neki način oslobođena....

I osjećaje,
Koji su nekad
K'o divlji konji zapjenjeni i neobuzdani
Pod ular mudrosti stavljam
I sanjam vlastite snove
I ne samo sanjam,
Već puštam svom životu da ih slijedi.....
U ovom svijetu,
Živeći jedan od svojih života
Pa makar u njem kroz veo nazirem i prošle
U kojima sam tragala za istim.
Golgota Isusa moga putokaz daje vječni.

(autor-moja malenkost)

Dojmila me ova knjiga jako posebno njen zadni dio-MOLITVE...
I da ne zamaram dugim predugim citatom, u ove predbožićne dane, barem da malo potsjetim na bitno (djelić, sam kraj te molitve):
"Hvala Ti što koristiš moje riječi, što koristiš moje oči, što koristiš moje srce, kako bi, kamo god da krenem, širio svoju ljubav. Volim Te upravo takvog kakav jesi, i stoga što sam tvorevina Tvoja, volim sebe upravo takvoga kakav jesam. Pomozi mi da očuvam ljubav i mir svoga srca, i da ta ljubav postane nov način života, da u ljubavi mogu proživjeti ostali dio svog života. Amen.“

Sjetite se da ljudska mudrost pred Bogom ludost. Ako budemo slušali dijete koje nosimo u duši, naše će oči ponovo blistati. Ako ne izgubimo bliskost s tim djetetom, nećemo izgubiti bliskost sa životom