DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

Nakon podulje vremena evo odlučih i ja opet napisati blog, potaknuta sinoćnjima, no i pričom s jednim iskričarom, a najviše nekakvim osjećajem da bih i sama trebala javno obznaniti svoje viđenje.
Smatram se meritornom, za razliku od mnogih, koji pišu paušalno i teoretski, poneki tek samo da se istaknu. Zašto? Pa zato, jer sam živeći u kraju svog porijekla, podosta toga iskusila i to ne samo ja ...
Ne volim rat ni sve strahote koje donosi sa sobom...
Nemam ništa protiv drugih naroda, već vrednujem ljude po njihovim ljudskim kvalitetama, a ne nacionalnim.
Kao što napisa jedan bloger, možda su sve ovo izrežirali neki drugi, a izvršioci bili tek marionete u njihovim rukama. Možda?! No zar je sadašnjost drugačija?

Ali... bez obzira na sav razvoj događanja, bez obzira što je kao u svakom ratu bilo ružnog s obje strane.... ja znam da je bilo i jako časnih ljudi koji su imali i vizije i ideale, koji su bili plemeniti, koji ... da ne nabrajam, no znate. I znam da smo se zapravo branili u prvom redu za svoje ljudsko dostojanstvo.

Uglavnom, da ne duljim ja sam baš njima zahvalna i poštujem ovaj dan... i pravo ime ima DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, jer ja sam, kao i mnogi moji sunarodnjaci zahvalna, što više ne živim kao moji pokojni roditelji i moji preci u svojoj jedinoj domovini, što više nisam
GRAĐANIN DRUGOG REDA U SVOJOJ HRVATSKOJ!

Uredi zapis

05.08.2017. u 23:04   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Pjesma anđela



Danas, i sve ove dane
kad groblja su okićena,
Šarenilom cvijeća i svijeća,
Te sve pomalo u kič prelazi.
U neukus, prenatrpanost,
Natjecanja, tko više, tko skuplje,
Kao da se Božja milost kupuje time.
No budimo blaži...
Ipak su u svemu tome i naši dragi,
Oživjeli itekako u sjećanjima.

Danas, i sve ove dane
Uz skroman buketić (kakav si volio,
Jer i sam skroman i jednostavan čovjek si bio)
Za tvoju dušu zapalih svijeću,
Malu, jer veću Ti nebi želio,
I misli vratih u uspomene.

Još više mi vrijediš otkad Te nema,
U smislu bestjelesne i bezvremenske ljepote.
U danu kad donose cvijeće,
U danu kad pale se svijeće,
Poseban značaj ja molitvi dajem,
Da Božja milost pripada Tebi.
Uz želju da u nebeskom skladu,
Tamo u vječnom svijetu tišine,
Za Tebe dušo moja,
NEK VJEČNO PJEVAJU ANĐELI.

Uredi zapis

31.10.2016. u 13:07   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

50 NIJANSI SIVE :)


50 nijansi sive u jednom danu mog unučića:
1. Dođem, a on nabacio onaj svoj zavodnički osmijeh kojim me zaveo do kraja života
2. Primim ga u naručje, izljubim, sva se rastopim, a on me gura
3. Čupa
4. Rita se nogicama
5. Ajd' dobro zlato, sjedni baki u krilo, baka će te nunati, pjevušiti. Sjedne i ja počnem.
6. Neeeee.... rituka se hoće dole
7. Spustim ga na dekicu... nabacam hrpu igračkica, ne zanima ga nijedna, baca ih gura, na neke ne baci ni pogled
8. Izmišljavam kazalište, tobože igračke govore. Moj unučić:“Beeee“
9. Zlato bakino, možda si gladan, sad će baka. Radim mu najdražu kašicu. On jedva otvori usta uzme jednu žlicu
10. Kilavi...pljucka ... gura sav se umrljavi a i mene
11. Ajd' dobro.... sad ćemo mi dalje u igru
12. On čim ga spustim među igračke:“Beeeee“
13. Ah, dijete milo, možda si mokar, ide baka vidjeti
14. Ljuti se zašto ga sad uzimam i skidam:“Beeee“
15. Stavim nove pelenice... hvata si ručicama nožice i gura ih u usta(trenutak mira i opće sreće)
16. Hladno je mileni, idemo nazad u bodić i štramplice. On :“Beeeee“
17. Što ćemo sad? Ide ti baka čitati. Gurne dječju slikovnicu...:“Beeee“
18. Ajmo gledat crtić za bebe onaj tvoj najmiliji o Meksikancima? Baci pogled na ekran. „Beeee“
19. Ah dušica moja mala ima jedna krasna glazba, pa ćemo plesati.... stavim cd, primim ga opet u naručje, plešemo
20. Tren kao da je zadovoljan, no začas:“Beeeee“... želi iz naručja
21. Mileni moj pa ti si meni možda već umoran od svih ovih akcija, jela, čupanja, guranja, presvlačenja.... itd, možda bi spavao?
22. Ipak možda jedan mali pokušaj hranjenja...priredim flašicu...povuče jednom pa onda :“Beeee“
23. Dobro idemo zlato, san je važniji, stavim ga u krevetić, ušuškam, jedno vrijeme sam kraj njega.
24. Čim se maknem... Beeeeee...
25. Ajde ležat ću kraj tebe tu na podu...................
26. Probudio se....osmjeh od uha do uha:“Gu...Guuuu“ :) Ja uzvraćam.
27. Uzmem ga nježno u naručje, privine mi se onako mali topao od kreveta uz mene, mazno ... ja se rastapam
28. Gugućemo oboje :)
29. Radimo akrobacije po krevetu.
30. Valjamo se po podu.
31. razbacujemo igračke a malo ih i istražujemo.
32. Smijemo se ... juuuuuuhu :)
33. Loptamo se kako znamo i umijemo.
34. Pokušavamo stati svatko na svoje noge najbolje što znamo.
35. Ogladnjeli smo.. najprije nek jede bebač-danas je na redu brokula –kašica koju ne voli.
36. Ohhhhoooo.... zijeva kao mali ptić, a baka samo trpa u kljunić.
37. Pršti od veselja, maše ručicama nogicama
38. Podvriskuje.
39. Brbljucka nešto na svom jeziku no veselo.
40. Ajmo na brzaka opet na jedno presvlačenje pa ćemo u šetnju.
41. Kao da razumije sve je podnošljivo, smije se, oblačim mu najljepše odjelce, ponos bakin :)
42. Šetamo..(on je u kolicima).sav je izvan sebe od sreće.
43. Upija....svaku pojedinost...svjetla, zvukove.
44. Vidim da su mu okice iste boje kao nebo, pa on je odande sišao.
45. Zaustavim se, zakočim kolica da ga malo vidim, popravim ako što ne štima.
46. Ponudim čaja.
47. Okreće glavu na drugu stranu da me ne vidi, imam osjećaj kao da mu smetam i idem na živce, no možda se varam, uputim se k strani u koju sad gleda.
48. Vidi me... naljućen i opet okrene glavu na drugu stranu kao da mi kaže, a što ćeš mi sad ti tu bako da još tebe gledam, pusti mi moje dvije nijanse SAMO ZA MENE

49. CRNU

50. i BIJELU

...........................................................................

Uredi zapis

17.02.2015. u 20:48   |   Editirano: 17.02.2015. u 21:12   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

50 NIJANSI SIVE :)

Uredi zapis

17.02.2015. u 20:48   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

"Predsjednik/predsjednica"

Pa s kojim pravom nam se PRVI OBRAĆA
Karamarko? Nismo li birali
predsjednika/predsjednicu?

Uredi zapis

11.01.2015. u 23:14   |   Editirano: 11.01.2015. u 23:16   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

Dodatak... već kad se priča

Kad mi je umro suprug od teške i neizlječive bolesti...ostala sam naravno u zlu već samom činjenicom što ga nema.
Ali... nije to sve.
S puno entuzijazma uređivao je samo godinu ranije TUĐI poslovni prostor (bila je to na početku sirovina, beton i cigla... bez struje, sanitarija itd), s namjerom da tamo započne vlastitu djelatnost. Pitat ćete se zašto tuđi? Zato što novca i uz svu ušteđevinu i kredite nismo imali dovoljno. Radio je par mjeseci i onda je zbog njegove bolesti sve stalo.
... I ... kad se sve završilo, sastadoh se s vlasnicima koji su naravno sa svim bili upoznati. Na moj prijedlog da se sporazumimo i da mojoj djeci i meni vrate bar dio uloženog "gospodin" reče:"Svako zlo za neko dobro". Kojeg li licemjerja!
Njima dobro, pa dobili su poslovni prostor savršeno uređen "na tacni" a meni... osim gubitka muža, krediti, ni prebijena kuna.
I tako... Digoh se pomalo iz pepela, djeca završiše škole , krediti otplaćeni... naravno uz rad od jutra do sutra. Bila sam u ZLU, no njihovo ZLO je puno veće od moga. Neoprostivo!
I kad mi netko kaže "Svako zlo za neko dobro!" taj ne samo da je beskrajno plitak.... već uopće NEMA POJMA ŠTO GOVORI!
Opet ne trebam komentare.

Uredi zapis

20.05.2014. u 23:24   |   Editirano: 20.05.2014. u 23:24   |   Komentari: 0

Neukusno..."Dobro" nakon potopa

Ma koje dobro? Zar u ovom trenu itko može pričati o DOBRU dok gledamo one scene... dok oni ljudi sve to skupa preživljavaju! DOBRO je očito kolektivan pojam, a ljudska patnja individualna... Imam ja dužu priču o toj temi, no neću. Samo sam željela reći mišljenje i možda .... Ne trebam ni komentara. Hvala na čitanju i eventualnom razmišljanju.

Uredi zapis

20.05.2014. u 21:55   |   Editirano: 20.05.2014. u 21:55   |   Komentari: 0

PRAZNINA!

Nekad je bilo i ljepših zapisa... ili sam samo NOSTALGIČNA!
Zavirim ponekad tek orjentacije radi... i mogu reći (ČAST IZNIMKAMA) da su ovdje divlji otjerali PITOME!

Uredi zapis

05.05.2013. u 23:32   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ženstvenost

Blog za blogom....skoro da se nema što čitati. Nedjeljno dopodne...A ja se pitam, gdje li su NESTALE prave žene, koje su muškarce osvajale da ne kažem šarmirale ženstvenošću? Zar ove slike, ovi izrazi za javno mirišu ženstvenošću?

Uredi zapis

30.12.2012. u 14:13   |   Komentari: 29   |   Dodaj komentar

KOJE LI VEČERI?

... blogovi..
... među rijetkim gošćama i ja
Gledam ostele
SVI SAMOŽIVI (bit će da sam i ja)
Napišu... Za koga? Za sebe? A komentara... nula

Uredi zapis

03.12.2011. u 0:28   |   Komentari: 49   |   Dodaj komentar

Dali je uopće ŽENA?.. Samo to sam zapitala... izvjesnu

... "gospođu", jer mi je nekako postalo sumnjivo da ona to JEST, čim piše ... "Žene, ženturače". Pa sram ju bilo... jer i majka joj je žena, ako ona već nije...
Narvno, moj komentar nije prošao, jer sam u IGNOREU kod izvjesne...

Uredi zapis

15.06.2011. u 13:55   |   Komentari: 62   |   Dodaj komentar

Privatna prepiska

Ne zbog tajne.... jer ja i ne pišem nešto čega bih se trebalo sramiti, smatram.... da je iznimno bezobrazno citirai na weblogu PRIVATNU PREPISKU.
Prethodnog amatera koji me stavio na weblogu u ignore, prijavila sam zbog tog administratoru. Što vi mislite o tome?

Uredi zapis

27.05.2011. u 14:04   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

USKRS


USKRS je radost
Uskršnje jaje simbol POČETKA ...
u vjeri i ufanju
da ništa ne nestaje, presahne ili izdahne
već vječno TRAJE...
Isus u USKRSNUĆU
snagu nam životnu daje
da sve tek zapravo počinje...
izvire...
Dok proljeće navire,
Dok život te zove,
Ostvaruj s vjerom svoje snove
SRETAN VAM USKRS!

Uredi zapis

24.04.2011. u 12:02   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Cvjetnica



Cvjetnica...
Malena djeca grane nose na blagoslove...
Daleka zvona svečani okvir grade...
A misli plove kroz život,
da perfekt stvore...
gdje se to NEKAD u ovo SADA
sliva...
a duša pliva...
starom alejom
kestenova.

O moje zore...
kako su čedna ta jutra...
pernati pjevač...javlja
kantatu za sutra...
A moje sutra?
kad tek sam ovdje,
gdje trava raste...
a drveće...tek malo lista
pogledom tražeć obris
drage mi gore,
a od tog ništa.

Osjećam...
još uvijek, puna sam snova,
a duša željna blagoslova
Na cvjetnicu.

Uredi zapis

17.04.2011. u 16:00   |   Editirano: 17.04.2011. u 16:15   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Svjećnica

Svjećnica

I jedna od druge pale se svijeću
U polumraku zgusnute nade
Crkva je puna, molitve žamor,
Uz snagu želje, svjetlosti veće.

I svako biće jedna je svijeća
Tek odjeveno u drugom ruhu,
„Oče naš“ isti i nebo želja
U natukvici... „svagdanjem kruhu“.

Moja je svijeća daleko manja,
Daleko tanje nego je bila
No svijetli bolje nego „jučer“,
Sva se u svjetlost pretočila.

Marija danas pokaza dijete
I sretnik onaj koji ga vidi
I sretnik onaj što za njeg dozna
I sretnik onaj što djeličak sebe
U svemu tome bar prepozna.

Ah, što ću duljit... nek' pričaju svijeće
Nek'svjetlost daju i traju i traju,
Nek tjeraju tamu i gone magle...
U svjetlu i sjaju .. NEK USTRAJU

Vrijedno je ono neprolazno,
Vrijedno je ono što dugo traje,
Vrijedno je ono što svjetlost daje
Vrijedno je i „danas“ jer
SVJEĆNICA JE.

Molim bez komentara. Kome se čita nek čita, kome se gleda, nek gleda plamen svijeće...a tko ne želi, ne treba ništa
Zašto? Pa znate, a ako NE sve će vam biti jasno ako pogledate moj prethodni blog...

Uredi zapis

02.02.2011. u 20:50   |   Komentari: 2