postumno

Ajmo prsti, zbor! - podviknu oštro Pikey.

Prsti lijeve ruke uvijek su mu nekako bili bliže srcu pa se disciplinirano okupiše. Psu se učini kako nešto drži među njima i stušti se preko suhozida promašivši za kratkodlaku dlaku stativ fotoaparata. Pike kao takav se malo zacrveni i osvrnu... gesta prstima pred nosom nalikovala je nostalgičnom prisjećanju na "slatki miris moje ljubljene", ali trebalo je prehodati još nekoliko kilometara da bi se stiglo do nečeg što se uzdignuta čela i bez kolebanja moglo nazvati "slabo naseljena zabit". Na proplanku nad klancem tek poneka beštija, pseto i međed s domaćom zadaćom, mrk i zabrinut u nastojanju da se prisjeti kako izgleda grimasa od trećina bremena odgovornosti, vizije i odlučnosti.

Elem, imamo zadaću za sutra... - otpoče koncentrirano CEO mršteći se na okupljene prste kako se već ljudi na odgovornom položaju mršte na one koji odgovornu zadaću trebaju izvršiti, pun strepnje i dvojbi jesu li zadaći koju im se odlučio povjeriti dorasli.

Oćemo autostopirat, a? A? A? - obradova se dremljivi gojazni palac.
Kažiprst uputi generalnom pogled ispod obrva pa odmahnu par puta pretenciozno i ukočeno palcu pred nos... noktom:
Kolega, za bhoga miloga, fotoghrafiramo, nheee? Molim vas, phrimite se kotačića blende, ja se vhraćam na okidhaač...

Oj! - podviknu CEO. Prsti se umiriše.
Idemo do auta. Čeka nas sastavak. Kraći, jezgrovit, s dubokim uvidom u problematiku bivstvovanja i djela vam vašega.

Prsti nakratko utihnuše, zbunjeno stisnuti oko stativa. Dok je tišinu remetio samo teški medvjeđi korak preko suhozidova i kroz šipražje, prstenjak je poželio da i sam ima ruku i na njoj prste i glavu sa sljepoočicom uz koju bi vlastitim kažiprstom napravio kratku kružnu gestu kao komentar na direktorove zamisli. Prstenjak je odavno kriomice snivao o osnivanju vlastite male tvrtke, možda za početak i obrta... imao je neke veze među pojedinim ženskim direktoricama konkurentskih firmi koje su mu svojedobno nedvosmisleno davale do znanja kako smatraju da ima golem potencijal... ogorčeno iskosa baci pogled na kažiprst koji je sa svojim niskim, tupim debelim potrčkom samoinicijativno pograbio ključ i zatim samosvjesno i bez krzmanja kliknuo prekidač autoradia. Da, ovdje zasigurno neće napredovati, ne bez gorčine pomisli.
Istovremeno, mali prst je obuzimala posvemašnja panika. Dođe li do toga da se ponaosob seciraju zasluge svakog od članova kolektiva... proklet bio i diša i njegove organizacijske idiotarije. Duboko u sebi odluči da će se prvom prilikom opružiti koliko je dug i odmaknuti od ostalih dok taj kreten bude negdje pio kavu u društvu. Nek ružnu pederčinu bar malo podjebavaju da je homić, ozlojeđeno se cerekao u sebi, pun gorčine i panike.

Generalnog su na radnom sastanku kolektiva očito očekivali teški trenutci. Naslutivši ih zahvaljujući svojoj pronicavosti i smislu za liderstvo, nanjušivši ih takorekuć u razigranom pomamnom plesu djelatnika te večeri na tipkovnici, odluči kupiti nešto vremena odlaskom u krevet. Nabijem ih, imam kontrolni paket... prebirao je po opcijama pred počinak, vidno usplahiren. Nije slutilo na dobro.

Tangencijalna komunikacija (to je sad podnaslov :D)

Osim kaj zbuči iberkulj i praktički učeno, dotična rezultira predivnim komunikacijskim kompozicijama. Kad bismo je uspoređivali s glazbom, bilo bi to nešto poput Tango Till They're Sore introa. :)

Znam, i vi želite ovog proljeća svojem ašešoaru pridodati iberkulj komunikacijsku vještinu. Znamo li kako se divno dopunjuje sa Sikstinskom kapelom od gela na noktima, njena se privlačnost udvostručuje.

Dakle, temeljne postavke. Ključ je u tome da se koristi apsolutni minimum nužan kako bi se opravdao naziv "komunikacija". Najspretnije švelje i šveljovi tangencijalne komunikacije (dečki iz marketinga vele da moram ponavljat puni naziv nerazumno mnogo puta kako bi se upržio u svijest korisničke baze) povezuju replike tako minuciozno da možete uzeti dvije krpice komunikacije među dva prsta i zadivljeno ih rastaviti, ali toška u kojoj su povezane ostaje zadivno neprimjetna.

Podvrsta tangencijalne komunikacije koja osvješćuje svoju prirodu i koristi je kao materijal za šegu temeljenu na igri riječi bila je vrlo zastupljena u sezoni jesen/zima 2010, prvenstveno zahvaljujući istaknutom novozagrebačkom kreatoru poznatom po svojoj ljupkosti, nadnaravnoj ljepoti i plemenitosti, no ona je tek jedna od izvedenica temeljne ideje. U svojoj osnovi, tangencijalna komunikacija (marketing, jel dost sad? :o) omogućuje lepršav i nesmetan tijek dijaloga među korisnikom A, koji priča o ljubavi i štrudlama, te korisnikom B, koji s korisnikom A razgovara o povijesti majolike (o čemu nije nužno obavijestiti korisnika A).

Mentalne pripreme koje osposobljavaju sudionike tangencijalne komunikacije (kažu da nije :D) za uspješnu uspostavu komunikacijskog kanala uključuju redovito igranje Karaklaića (TM) i kondicione vježbe usmjerene na lako kretanje na prstima i brze promjene pravca, nužne u slučajevima kad sugovornik brutalno okljaštri svoj izričaj i grubo inzistira na povezivanju komunikacijskih segmenata A i B u jedinstven smisao.

Što, međutim, pitate se vi, ako moj sugovornik nije prošao teoriske osnove i kondicione pripreme? Hoću li uz njega izgledati nezgrapno na špici s geliranim noktićima i lepršavom novom i šik komunikacijskom vještinom?
Ni slučajno. Jedna je od najvećih prednosti tan... (eneću više, jebte se) komunikacije je njena spojivost s grubljim tkanjima svrhovite i određene prirode, uz koje njena lepršavost i nepragmatičnost dolaze do punog izražaja.

(PS: Krojni arci priloženi u ovom broju uključuju tangencijalnu komunikaciju na temu emotivnog suživota, financija, dugoročnih planova i stavova. Krojni arak za komunikaciju o stavovima univerzalan je i omogućuje nesadržajnost i posvemašnju neodređenost nevezano uz prirodu stava, te se lako našiva na stavove od tvida, kao i modernih prirodnih tkanina.)

C se ne dotičem zbog braka s ocem njene djece. Ne želim biti faktor takvih odluka, pa makar i vjerovao da su odluke već donesene ako dobiješ priliku formalno postati takav faktor.

N se ne dotičem zato što joj svaki puta u konačnici remetim mir i kradem vrijeme a željna je nečeg što joj ne pružam.

S se ne dotičem zbog vlastitih dugova koje još odrađujem. Lahko bi mi se zalomilo da to pokušam pomiriti, a tada ću izgubiti posljednju priliku da učinim nešto kontra tog velikog starog duga.

A se također ne dotičem zato što već jesam. Opetovano. I bez greške ispadao zlotvor, unatoč svim riječima, svoj iskrenosti... postalo je poput vica o plavuši i kori banane.

X, Y, ŽBLJ... Tja. Što se toga tiče, stigao sam do onoga što sam pred samo koju godinu priželjkivao. (Da, pazite što želite... da vam se ne ostvari) Ne želim žene koje ne želim. Neprirodno za rod mi broj i padež, ali tako je. Časna. Valjda sam u predklimaksu, zaključujem dok mi u potrazi za borerom kroz sobu huji poletni mladić podosta stariji od mene, koji bi na temelju vlastitih zasluga za ženski narod vjerojatno s pozicije neospornog autoriteta rekao samo da lošem kurcu i dlaka smeta.

Ja na to gledam s mnogo optimizma, unatoč ikri koja mi pomalo curi iz ušiju. Ta kako se ne bi radovao kad shvatiš da si već ostvario točno polovicu životnih ciljeva svakog primjernog omladinca - biti pošten i jeben. :)

Uglavnom, C je upravo otišla, dobivši poljubac u obraz. Nadam se da mi prozori dihtaju i da nije čula kako zavijam. Ček, kak se ono zove... a, da. youporn.com. Glupa li mene, pa tu je u bookmarcima odma ispod meporn, megaporn, iberporn i nonplusultraporn.com... :D Ima mrak feature, na temelju posljednjih 400 komada gledane pornjave nudi preporuku usklađenu s ukusima korisnika. Vrlo uslužno od njih. :)

Za razliku od Puta Ratnika, Puta Samurovine, Puta Madre i Puta CAPSLOCKOVA, drevni starorvacki Đem Do stavlja junaka na oveće kušnje tek u svojem drugom dijelu, kad treba plaćati cestarine iz prvog dijela. Grin and bear it, bear. Grin and bear it.

nda. ruke. dva komada. noge. isto. glava. manje više. dupe. cjelovito. a mladi Werther mišljaše da se take stvari sam vu zabavnom programu HRT-a more vidit.

hajde da zalegnemo.

đava me odnia akoć se tuširat. ima dana. više neg kobasa.

pes je prdnul
jebamuvagmater
kurac bu više kosti dobival
jer
još sam skoro u kuhinji vrat
slomil kak je
masno i klizavo

di je sad ona koka
kola
nekak sam
žedan
i treba spat poć jerbo imam
vrtić doma
što pesji
što ljudski

a kruhove sam namijesil i šihta
je gotova
i spavat mogu
ić
a to je
dobra stvar

m mota duvan u
boravku
ja sam žedan poeziji
unatoč
i idem tražit koku
kolu, jelte.

pa makar vrat
...
(dramska napetost)
...
slomio

preko četiri prsta refleksno sklopljena u zaštitu plamička fajrcaka u toploj sobi kroz zavjesu kraj monitora do breza i bijelog VW karavana i garaža i nasipa pruge pod snijegom, dim dva, mali je u kadi, treba mu iskopat neku robu, brstim ostatke čipsa, one sitne na dnu vrećice a vani se u sivosniježnoj kulisi plavi znak parkinga i žuti vrećica na jednoj od breza i plavi plahta na kauču i cigli jastuk i pas se igra i bezglasno mislim sretna nam nova i skromno "nek samo ne bude gora no ova" i klizim i bludim još koji trenutak kroz poneki prošli trenutak i već je vrijeme, da se krene.

mkegod. po jutru se dan opće ne.

a taman mislija da je to to i da ćedemo sad lipo zdrav neki i romantičan dijalog uspostavit o helicobacteru pylori. :/

Rećemo, ja san u ova doba recesije i interpleta počeja bija doživljavat sklop tijeh internetova i prvonavedenoga ka neki, rećemo, imperativ. al onda san razvrga stanbenu štednju i kupija jenon ditetu oni auto na daljinski. i onda san se lipo igra i zavaljiva sveton anti ša je mali onako malo ka žgoljav i nemere mi uzet oni daljiski da se naglavu postavi. i sad se mislin, morebit jema još takijeg altrenativa pa da upitan pičanstvo ovđašnje a i ljude jel oni znaju te ka nove igračke za prominu malo ka... :o

nti.

otvorim oko. psina me odma bubne brnjicom u isto. ono otvoreno. uto ulijeće M u stan i veli "onak, informativno, pauk je vani, nosi sve koji parkiraju ko pizde..."

čarape. van u klompama na -7. i majici i jakni. mislim, onak, čisto da udahnem zraka. ledena kora.

doma mi pokuhala džezva kave.

pa reko, kad sam sve to obavil prije nek kaj sam se zbudil još bum i log napisal. možda i drvenariju prefarbam i postavim laminat u kuhinju. ionak se ne bum sjećal kad se zbudim. ne što kasnije. oko podne.

mrmlj.

ono što me oduvijek muči i promišljam pitanje je mogu li muškarac i žena biti prijatelji? :o

win7 64-bit antivirus? Stari Symantec ne šljaka :/ Preporuke?

Grooveshark: "We're not sure what you're looking for..."

My keys -odgovorih uljudno.

Ponudili su mi Aliciu, Black, čak i Arctic Mon, ali i dalje ne znam di su mi ključevi. Garant su ostali u autu.


PS
Take 2
Pike: meaning of universe > Grooveshark: Bells Of War?
Pike: that's depressing > Grooveshark: Too Many Happy Faces

Take3
Pike: clean socks > Grooveshark: Intergalactic?
Pike: no, regular > Grooveshark: Buffalo Bill
Pike: hey, mind your manners! > Grooveshark: Son Of Your Father

Take4
Pike: a sandwich > Grooveshark: I Am Not A Whore!
Pike: never said you were > Grooveshark: Never Say Never

Take5
Pike: love > Grooveshark: Coloured Balls Falling?
Pike: well, not as young as I used to be... > Grooveshark: Bright Young Things...

Take6
Pike: USB cable > Grooveshark: The Unwinding Cable Car?
Pike: can I hook it up to my camera? > Grooveshark: Cook It Up



Korisnost interpleta je precijenjena. :/

Uh. Pa zar na prvoj rečenici? Kako se rvacki kaže catchlight? Ne znam. To vam je ono kad uhvatite svetlo u oku modela. uglavnom, nikad nije zgoreg napuniti oči modela svjetlom, ili čak fejkati u PS-u. Uglavnom, uzeh tako tweakat malo jedan portret, C u Maksimiru, bio je krasan dan za fotkanje, proljeće, uzeo 50-ku i klikao tu i tamo, na prepad, uz kavu na vidikovcu. Zasićeni zeleni bokeh krošanja punih svjetla, svijetlozelenih, proljetnih, tamna žena, nije manjkalo svjetla na licu, ali struktura lica joj je takva da krupne smeđe oči stalno ostaju u dubokoj sjeni, šarenice se doimaju sasvim crne, nemoguće je vidjeti zjenicu. Korigirao sam to obradom, oči boje lješnjaka, svjetlo, zasićenost, specular, medeni highlighti, izvukao sam oči na svjetlost i - shvatio da sam zabrljao portret. To više nije bila C, iako se činilo da upravo to nedostaje inače vanserijskom portretu.

Probrao sam neke druge portrete u traku i koncentrirao se na oči. Mala kolekcija portreta žena koje sam relativno dobro poznavao. Zatim sam se prebacio na kauč, stavio kavu na stolicu i otvorio FF i kolekciju portreta na malom monitoru dok se video za noćašnji posao kilavio s FTP-a.

Prvo sam naišao na CL. Razne prigode, uvijek umjetno svjetlo, uvijek noć. Lokali. Ulica. Terase. Sobe. Luna park. Ah, najzad i par dnevnih. Podno Sv. Fume i na ranču s konjovima. Zanimljivo, ruke su stalno u blizini lica, lijepe graciozne, dugih prstiju, s mobitelom, šalicom, uz obod šešira - oči, ovog puta samo oči. Ove su oči uvijek u svjetlu, čak i u svim tim noćnim snimkama. Nastojim ne unositi ono što znam, samo ono što vidim. Vjerojatno nije izvedivo. Svjetlo je na očima, no pogled je negdje pod površinom očiju. Introvert. Srprajzsrprajz. Odmjereno, svaka traka svjetlosti prihvaća se i iza zelenih očiju ima priliku za delikatan ples s drugim zrakama. Mnogim zrakama. Ako zavodi kameru, čini to uz jedva vidljiv podsmjeh u kutu usana. Tu je, ali nikad nije samo tu.

Zatim NM. Samo dva portreta. Mnogo blagosti. Lijepi lukovi obrva i arkade, na jednoj CB defanziva, mačkasta sumnjičavost, na slici s plaže gomila svjetla, vedrina i opuštenost djevojke od 20, iako je NM tu imala oko 35... forsiram ostajanje na očima, brišem iz teksta ono što slike ne odaju.

LL. Velike plave oči koje dobro glume. Šala, seks, provokacija, koncentracija. Oči svjesne kamere, oči svjesne tuđih očiju. Svaka je fotografija nešto bitno drugačije. Ovih je, stjecajem okolnosti, također mnogo i pokrivaju dugo vremensko razdoblje. Mislim da bih i iz same kolekcije mogao izvući jednu uočljivu crtu, fiksiranu točku veselosti, baždarena nulta točka je smijeh i tamo gdje na oči nije navučen smijeh očito se krije nešto mnogo više od pukog izostanka smijeha.

S. Najmanje atraktivno lice krase oči dijametralno suprotne kvalitete od CL. Mišići oko oka čvrsto upravljaju pogled van. Ova žena gleda. Intenzivno gleda i ne misli o tome da je gledana, što i nije lako ako... evo, ovdje, 55-250 mm. Top joj je bio uperen u lice, heh. A ona pogledom bode kroz skalameriju. To su još jedne plave oči, ali jedine iz kojih sasvim izostaje poza. I kad pozira licem, oči su joj 100 % u točci koju promatra. Straight up. Ne seri pike, izvoliš se nacrtat u sredu da pijemo.

IS. Ovo su zaista lude oči. Još jednom plavo, ali ljudi moji... otvoreno, ne odškrinuto. Poput prometne gradske ulice, Dijele karakteristiku izostanka poziranja sa S, ali nalaze se točno na pola puta između S i CL. One su projekcijsko platno. Fokus je tu i upravo tu, ne iza šarenice, ne u točci koju promatra. Da maskiram cijelo lice i ostavim same oči bile bi projekcija emocije bez greške. I ove su zaista velike, ali nema sjenila, jake obrve su ovlaš oblikovane i oči beskompromisno vladaju licem, a u njima projekcije. Uzmi kokice i gledaj, ima svega.

C. Na svakoj je fotografiji isto. Svjetlost ne ulazi u te oči. Lice koje snažno plamti i oči koje ne hvataju svjetlost, okvir lica daje izraz, mišići oko očiju, obrve - i tu je kraj. Pod obrvama se naglo strmoglavljuje sjena i tek ponegdje nudi bijeli specular odsjaj i duboke smeđe sjene. CL hvata svjetlost u zelenim šarenicama. Svjetlost bez ishitrenih komentara. Pohranjuje je van dosega leće. NM je nepoznanica. Uvodim najzad ipak ono što znam van slika i ne uklapa se. Ili su falične slike ili moje znanje. Ta je žena imala bias prema pesimizmu ali oči su zaigrane. Možda si samo utvaram da gledam sve te slike, možda je mnogo manje toga vidljivo bez izvanjskih znanja. Uostalom... intrinzička vrijednost, da, oduvijek škakljivo. Sve je to interaktivna igra, pa ipak... čini mi se kako bi i drugi vidjeli neke raspone i kontraste. Oči do kojih ne dopireš kod C prema očima projekcijskim platnima kod IS. Oči CL koje kriju fokus negdje duboko pod šarenicama prema očima S koje će te nagnati da se okreneš i pratiš njen pogled ako pogleda mimo tebe. A možda i ne bi vidjeli. Ali Zilla je rekla bling. Hajde da se malo i radi.