postumno

Kao da će...
kiša. Jebiga.
Baterije dvije
za sat onaj gadni
ja kupiti moram.

A spahah malo ja
jer zora skoro bje svanula
i čelo mi ovjenčala
kao, suncem i to.
Prije nego.
Spavat pođoh.

I onda... sjetih se tebe.
I kako besu dadoh
Da idemo s pesima đir do
Fažane. Nazvah. Te.
A glas što začuh
na dobro ne slutješe.

Jer da ti je svekrva kao
Pulu u došla pa
Jebiga zaboravila i
bumo drugi dan složili.
Nekaj. A motokultivator
me ko pičku rastresal jučer, ah.

I sad, što preosta mi od dana.
Tekar odlazak baterije po sat za.
I Cvetal cvijeće za mami.
Al ne onaj krivi koji
kupih prošli put. Crveni nego.
Za cvijeće koje cvjeta a ne
onaj za cvijeće koje cvjeta ne.

I kekse neke isto rekla je.
Mama. A ja reko, jebiga,
Skočil bum onda i
željezare do i
police nosaće uzet tada ja ću.

I mogo, oh mogo, znam da
mogo sam baš i kotač od tački
tački kotački privinut na grud
i gumu na pumpi napumpat
što pumpa se zbog gume pumpanja
zove ne nego benzina porad.

I razditu me tako plemenita
duševna stanja i emocije
Uskraćujem si zbog njih
svaki trun komocije
I njedrim misli misaone
Kao Konfucije
Sve kucajuć i misleć
Spava mi se, skinitem se
s Prepucije.

Kakvi Mrtvi Duševni Buljbe, paz' 'amo:

"Let me warn you,
if you start chasing after views,
you'll be left without bread and without views."

N.V. Gogolj

Čudan sam razgovor vodio. I nije prvi put. Počinjem vjerovati da ljudi imaju neki križarski gen. I čest je. Pokrštavali bi. Na koješta. Na svjetonazore. Na prave i krive puteve. Dominantan gen. Kako ono bješe, dominantni, recesivni... no, ne bum guglal, dajte sami. Garant ima neka dobra šegoanalogija.

u izostanku više dokazive sile ostaje zadovoljstvo. Osobno. Sitno ili krupno, puteno ili moralno, svih aroma i boja. i vodi ljude. Jednom sam nainstalirao neki programčić koji koristi jednadžbe za šaruckanje apstraktnih motiva. Baš guba bio. Šaaaarenooo, waaaa... :) uneseš varijable i čekiraš koje jednadžbe želiš, koje ne, na kojim osima šljaka koja jednadžba, upucaš zadane i tako... većinom lupetaš napamet i onda čekaš da zver renda. Fraktalni plamen, heh... nda.

uglavnom, glavni je geg bio da je rezultat tvoja tvorevina, tvoje djelo. Jer... pa ti si naklikao opcije, nakucao varijable, odabrao shemu boje, sve po spisku. I tako jedno miljonče unosa koje kurca razumio nisi. Stvaralačka iskra. Kad je rezultirajuća šara zgodna, kažeš "ujebote kaki sam kreativan! em sam matematičar em sam likovnjak! svaka mi dala!"

i tako, eto... došlo mi danas da kažem ljupkoj mladoj dami takvo što... onako... ujebemte misaonu. ne tako vulgarno. možda da nađem opet taj Apophysis, memoriram neku kombinaciju jednadžbi i varijabli i dogmatski stanem iza svoje genijalne šare. Među suvremenim umjetnicima ne bih bio prvi, a tek među umjetnicima življenja... eh.

uglavnom, liberalni mislioci njeguju krda prokleto krutih premisa. njeguju i ostali, ali bar nisu demagozi. koliko zaista možemo iskoračiti iz svojih pretpostavki koje smo zakucali pod fiksno. neosporno. razumno. sveto. jedino logično. moralno. normalno. nenormalno. možda i ne možemo. možda smo prirodom predodređeni za usvajanje vlastitih limita. ali... zašto si ne omogućujemo barem izlete, šetnje u svjetove drugih ljudi. jer... mnogo ih je. i oni su svoje svjetove gradili cijeli svoj život i to zahtijeva poštivanje i, još važnjie, to je uvijek zanimljiv izlet... ako ih zaista pokušamo posjetiti, a ne prevesti njihov svijet na jezik našeg svijeta. jer, znate, prevođenje kljaštri. učimo jezike drugih. iz sebičnih motiva. da si možemo priuštiti oduševljavajuća ljetovanja. ili bar jednodnevne izlete.

Uglavnom, kad ode u kupaonicu ili nekud dole u konobu nemreš bit ziher oćel se vratit gore na kat i pit dalje kavu na terasi ili zdimit nekud van, a mrzi me svaki put strčat po stepenicama i onda opet na kat bezveze.

E sad, zajeb je kaj ima tri moguća izlaza iz konobe a samo jedan se vidi sa stepenica. To se da riješit tako ta dupe ostavim na stepenicama i visim prednjom polovicom prek stepenica bočno ko križanac lemura i ljenjivca šida. Srećom, dupe je teško i pad nije izgledan, ali problem je kaj mi uha padaju na oči i onda ne vidim ak se šulja na ona vrata od vinske konobe a tam ima još dva izlaza. Onda tresem glavu i izvijem se za 180 al pitanje je samo dana kad ću se spizdit s vrha stepeništa dole kraj škrinje za meso jerbo, kako nas povijest koja je magistra vitae al joj to ne pomaže da dobije posal u apateci uči, čak niti solidno razvijeno dupe nije svemoguće.

Pseći je život težak.

mori me drevno pitanje - kako spriječiti zabune uslijed nerazlikovanja ćelavog od bipolarnog smajlija.

Naime:
bipolarni= (:)
ćelavi = (:)

Neiskusni ih lako mogu zamijeniti, ali bipolarnog odaje sjaj u lijevom oku. Imajte to u vidu da ne moram više dežurati i rješavati stalno pučanstvu ove dvojbe.

"Pravila ne postoje, a primjeri su tek sućutni spasioci koji se odazivaju na uzaludne tašte vapaje pravila koja nastoje izboriti svoje postojanje."

(A.Breton)

Oko. Ubit. Odma.

(Pike)

izmače mi čuđenje ispod nogu taman kasam utabao visoku travu za noć. totalno huljski. sad ću se tu smotat i turit si njušku pod rep pa nek me snijeg zamete i nek mi manjkom očuđenja prijete hormonalne tete, nek oko mene odlučni i samouvjereni lete i lomače svete nek krenu na uvid podastrijet, a izostavljeni nek navuku kostrijet pa nek se veseli i komeša svijet! :)

Vrijeme je sanjivo
Mahnula si svojim slomljenim štapićem
Uz ledeno jezero s mjesecom od mraza
Gledam. Ginu sjene vrana
I na licu mi suze
I klizaljke na jezeru
Ispisuju... Mirna

Nestajem u tvom imenu
Ali moraš me pričekati
Tamo, negdje preko mora
Uz olupinu broda
Mirisne kose upletene morskom travom
I kapi kiše na mom prozoru
I led u mojem piću
I jedina misao
Mirna

Aritmetik aritmetak
Unatrag sad kreće sat
Kako ono njiše brod naše more vrlo?
Kako ova britva prilazi na grlo?
Jedine veze koje me još drže tu
Zapleše se o nosače mola

I tako, tajni poljubac
Nosi ludilo, i blaženstvo
I mislit ću na ovo mjesto
I mrtav u jami
Pusti da otplutam i izgubim se tamo
Ludilo pristupa s mirisom zime
Noževima klizaljki pišem ime Mirna
Prelazim dvaput njime
I tada propadam kroz tvoje ime


(T.Waits, manje-više)

aww, upravo dobih kompliment da sam isti Shrek kad se transformira u drugom nastavku. nama emotivnim metroseksualcima jako trebaju komplimenti da suzbiju našu nesigurnost.
...
...
...uhm... idem pitat na koju od dve transformacije je točno mislila... :/

Mrmlj&Ronz Inc. A stvarno se trudim bit progresivan i volit ponešto što vole mladi, al to se nemere slušat. Od RnB korijena svi stigli na puding od šumskog voća kuhan na vodi. Ajd bjeloputi, manje više, al kud nesta crnački zvuk, svaki rif ko hrđava oštrica jednoručne pile drito kroz lubanju i jaja i herc. Jebavam frizirani pudl s roza preljevom mater, kaj vas je baš 86,7% MC Hammer naštancal? To sve crno pije drito peroksid s mlijekom i doručkuje samo bjelanjke. Reži me di sam najtanji ak nema više žestoke bijele dječice. OK, i tu je pun krasni fejkera koji zvuče ko da su krenuli žestoko karat pišom od 10cm, al probere se ipak ponekaj kaj je bar fakat dubinski ariel bijelo. Mrmlj. Ma neću više ni preslušavat. Još ću se na kraju i posla primit kolko sam očajan :D

učilo da ne valja čačkat jučer. a jope se zapitaš nekad kako bi to danas izgledalo da si se u godinama kad si se najljepše gubio zagubio jednim (trenutno u mislima sasvim određenim) alternativnim pravcem. valjda... alternativno :D. pljuc, to strah od starosti prodaje bofl plagijate jučerašnjice ko cigo u krčmi u Bratislavi s pet Rolexa pod zmazanim sakoom. ;D

Noćas je skovan mračan plan o otvaranju nicka prisebni_gjuro. budući da ne znam što bi s tim i takvim osim što je iznjedren kao vrhunac iscrpnih dubinskih promišljanja dva velika uma današnjice, podižem mu ovaj weblog kao memorijalni plak. :)

Sjedim ja tako, zora puca, biće dana, zanosna šefica sale izlazi iz kamp kućice Excelsior, zakrklja onako još promukla od sinoćnje premijere Ledinog jezera, osmijeh joj malo savije podočnjak, ode po plastičnu stolicu koju su dripci noćas odšutali na parkiralište, donosi mi kavu, a oronulom bradatom tipu za stolom preko puta jutarnju žuju.

Srknem kavu i otvorim skoro skroz lijevo oko (a to je ovo na koje vidim) i vidim kako teta krpom briše gubicu tipu s žujom... kurac, to su stavili špigl na vanjsku stranicu Excelsiora... nazdravim si svojom kavicom.

Ima i bočno isti takav, još ofucaniji. Ha, ovaj je 3d. Kaže:

"Dobar dan, gospodine Pike."

Pasmater. Tiš meni gospodine, pogle se, ja sam BredDiKapricorn za tebe klošaru... mlad i zanosan.

"Oooo, pa dobro jutroo, dobro jutroooo...."

iskrivim se do poda i rukujem uz osmijeh c6, poznatiji kao "pobratime, kume, srićo pikeova, Alejandro mi hijo, krvlju se bratimismo na frontu, iz škole markirasmo zajedno..."

"Jel' znate tko sam?"

upita tip krajnje neotesano i nimalo primjereno standardima Excelsiora i purgeraja kao takvog.

"Paaa, slutim ali..."

odgovorim dovitljivo i šarmantno.

"Dolazio sam vas molit da mi date Romula na šetnju... kad sam bio dijete."

Aukurac. To je izmislil sam zato da me prca da sam star. Ofucani bradonja od 100 kila s pivskom škembom je klinac koji mi je šetal boksera kad bih bio... objektivno spriječen? Mojmene.

I onda on priča na mene sa susjednog stola. Čujem di je radio i zakaj sad ne radi neg zajebava pošten svijet da su stari ko Petoknjižje. Čuvar ovdje i ondje, dobra plaća, loši ljudi, teška vremena, cure koje ne bu ženil jer neće kuhat...

A ja dišem jutro. Jutro u predgrađu Zagreba miriše zanosno. Siva betonska rugoba s heliodromom još krije sunčevu kuglu. Rondaju dostavni kamiončići. Smrdi s placa. Organski, šaroliko, mesnopovrtno. Jutro koje klizi kroz breze odgovara mirisnim kontrapunktom. A čovjek priča. Njuškam neprikriveno. Dizelski oblak mi se oplete oko vrata poput šala od svile onomad kad sam bio pogrešan i licem mi se razlije osmijeh, pa pridonesem razgovoru:

"Tamić, berba '82."

Razgovor naglo zamire. Ti mladići iz predgrađa moraju još poraditi na svojim komunikacijskim vještinama. Inače se nikad neće kvalitetno integrirati u širu društvenu zajednicu.

U redu je. Sada mogu osluškivati zvukove jutra u predgrađu.

"Ima nekih knjiga koje nisu za djecu, ali njih ne čitam ozbiljno baš."

(IR, 4 godine)

http://www.youtube.com/watch?v=qB1_c6dxs1E&feature=related

jednom kasam bijo mlad. brod je trebao pristati. i poslaše me ovi. radio na iznajmljivanju opreme za ronjenje, pasare pedaline blabla. ljetno. za hvatanje boje i blajha na kosi.

i onda je brod došao malo prebrzo. pa sam ja prvi uhvatio uže i namaknuo ga na onu gljivu na molu. pa još neko i još neko. i onda se moje uže jako zategnulo i onda je nešto na brodu reklo: "yaawng?". valjda građen u kineskom brodogradilištu.

i onda je uže mirno i beznadno krepalo preko ruba broda. na drugu gljivu je išao neki lanac i on je nadodao "ping?" i onda je jednom polovicom promrmljao "kljuštr" o bok broda i šaljivo "kssssrng... ljoć" uz mol. e sad, da je treći konop rekao "deng", shvatio bih poruku o deng xsiaopingu. otrčao sam do njega da ga bolje čujem. niski galeb s brkovima (učitelj tenisa) odgurao je ostale dalje od gljive vidno uznervožen. mene nije jer pusti budalu, taj nas neće tužit. "Kreeeee!?" pokušao je lanac opet malo očajnički, pitajući se očito govorimo li bar žablji.

i onda je brod... otišao dalje od mola. i svi su bilo jako uznervoženi i uzmahali se ručicama. a nije opće udario nikud ni ništa. samo se točilo puno vina. kratka plovidba. produženo vino. custom made za turiste i očito, neke kapetane. sunce. i brod je otišao dalje od mola.

neki su brodovi jako teški. ne odlaze dalje iz zlobe ni divlje, niti su neukrotivi ni bahati. ako su čudni, čudni su onima koji su lakši. valja ih razumijeti. prije no što bacamo lance. lanci ne mogu zaustaviti teške brodove. ako se prije pristajanja uz mol nismo razumjeli. ili smo puno pili i nad pijatom jeftinih srdela pjevali neke svoje pjesme koje brod nije razumio.

od lanaca slaba vajda. teške brodove oni samo... blago začude, onako sneno nasmiješene dragoj pučini, pitome i dobrohotne. i teške.