postumno

lol, mrčim nešto još prije spavanja i napišem peruškici na log nešto tipa "eh, blago tebi, moja bol nikak nije poletna, neće mi ni po pljuge kad je šaljem..." - i kvrcam dalje neš drugo, (x1) vratim tab za minutu dve kad ono nije prihvatilo komentar... ojebenti server, ajd, narešetam to opet. (x2 - čitaj od x1). pa sto mu morskih pasa, sto mu morskih sasa, sto mu morskih lavova, sto mu brkatih ždralova! te mlade i poletne boli brišu tak da čoveku dojde da im da pronto i stavi ih pred onaj regal kičasti u dnevnoj sobi kaj je živa pilana za obrisat! :D i ni a ni be, a vala ni ce! pa viči čovjek šašavi, ja bum se mam dištancijeral, a ne ovak da sirotog svisca od muke natamburam odma ujutro! (da, ja ga zovem svizac, kaj vas briga, vi si ga zovite kak oćete! belj. ;P) :D

Dakle, rad na ovom patentu započeo sam bazajuć šefljom po ekspresloncu s bažuljem u kojem se više nije dalo upecat niš kobase. Duboko zabrinut i svjestan činjenice kako moram učiniti nešto za dobrobit svojeg roda i naroda, noćima nisam posustajao dok moja nastojanja na ovom polju znanosti nisu iznjedrila:

Recesijski patent #345-2009/0528:

U terinu s bažuljem stavit dan prije močit i dvije kutije Viagre.
Kuhati bažulj (3 kg / ekspreslonac od 7 litara) prema receptu koji i inače koristimo, no svakako ubaciti četvrtinu (o,25 kom) suhe domaće kobasice.

Kad je grah kuhan, poslužiti obitelji i ozarena srca tijekom idućih 6 dana gledati kako svi uživaju i hašu svaki po metar kobase s grahom za svaki objed.

(PS - dakako, uključuje i metodološki pristup suzbijanju negativnih nuspojava, kao i supstance koje pogoduju provedbi istih. elem, ako vas žena razgaljena bogovskom večerom gnjavi kad se spremate zahrkat (a vi, jebiga, bez Viagre), okrenite leđa, blago prignite glavu u pretklon, rukama obuhvatite koljena i provodite postupnu kontrakciju trbušnih mišića do aktivacije automatskih protumjera)

ehm, test drive....

cijenjeni puče, kako doživljavate razliku između riječi

žmarci

i

trnci?

Koju biste od ovih riječi prije upotrijebili za opis ugodnog osjećaja?

Zafalim unaprijed, ubočno i naglavačke.

da, naravno da te volim
ozbiljno
samo...
ne više no ijednu
ne manje no ikad ikoga
ovo nije moj najjebeniji dan
ovo nije kraj svijeta
ovo je neurotični ispad protiv superlativa
koji me vrijeđaju
srijedom
ne svakom
sam kad je onak... srijeda ko grom
ko nijedna srijeda ikad prije ikom igdje
nabijem ti ibersrijedu
i sve po redu
pjesnik se prejeo, lol
sori Leo, moral sam te malo okrast
naj kaj zamerit
al masu si bolje to rekal,
ipak je to tvoj fah.

"Kao dijete sam se jedno vrijeme svake noći molio za novi bicikl. Zatim sam shvatio da Bog ne funkcionira na taj način, pa sam ukrao bicikl i molio za oprost." (Emo Philips)

tiranin i bezosjećajan tip all over again. ok. odustajem od borbe, kupil bum si gestapo čizme, ošal glumičiću da mi smanji ćubetine i prestal si uz ove tri dlake pod nosom brijat obrve koje su mi, ruku na srce, prirodno sraštene.

ali ipak protestiram. ja sam plačipička u duši i želim da to uđe u zapisnik.

dok čekam, mrštit ću se da brže niknu i pitat se kud se dješe one djeve koje su mi ispresijecale mladost poput potoka. jesu li i one s godinama zaboravile ono što su onako mlade znale? vidjeti drvo u šumi.

znam kaj bum, tukal bum ih njihovim oružjem od sad.

I

Žemsko: Daj mi mali, znam da imaš!

Pike: 'Ajd. Nije beg cicija.

Ž: Fala. Baš mi bio ćeif.

P: Od iduće replike ću počet bit progresivno nezadovoljan, sam da znaš.

Ž: A što? 'Ajd da rađe guštamo, nekak si mi če-če.

Pike: Pusti ti če-če, ti bi se sam zajebavala...

Žemsko: Aj ne jebi po tavanu neg idemo rađe nekud preksutra.

Pike: A-haa tico! Znači, ne sutra! Zašto?

Ž: Zakurac. Ajd onda sutra.

P: Ne mogu sutra, neću bit dobre volje.

Ž: Zakaj?

P: Jer sam te morao tjerat da se nađemo. Evo, i sad mi iskri suza u oku kad se sjetim toga.

II
(prekosutra)

Žemsko: Elouuu bejbe! Idemo nekud?

Pike: 'Ajd, al nisam ti baš dobre volje.

Ž (provjerava kalendar): Nije to bilo za jučer?

Pike: Je, al nisi se javila jučer.

Ž: Ali... nisi me htio vidit...

Pike: Znaš da sam ja duševan, trebala si me nazvat da vidiš kako sam.

Žemsko: Pa bookirao si prekjučer jučer za bit loše volje, znala sam kako si...

Pike: E, al nisi znala da ću i danas bit loše volje.

Ž: A da poklopim sad pa te nazovem više puta zaredom i zapišem prognozu za drugi tjedan?

P: Ne moraš, zovi one koje si jučer zvala...

* SALMON DAY...
The experience of spending an entire day swimming upstream only to get screwed and die.

Bilo je nekako lakše u vremenima kad su se uz to svaki puta dijelile porcija entuzijazma i deodorant s A-haa! efektom.

Onda su negdje valjda nad Gorskim kotarom pravo-krivo, točno-netočno, amerirus te minusiplus u po Immelmana poispadali iz kokpita. Taka je valjda priroda manevra.

Ko ih jebe. Letjeti se mora, a Mali princ je davno opomenul nas fukaru da se ravno naprijed ne može daleko stići.

1. Pretpostavimo da ste idiot. Pretpostavimo da ste uz to i zastupnik. Oprostite, ponavljam se.
-- Mark Twain

2. Vlada koja pljačka Peru da bi platila Juri uvijek može računati na Jurinu podršku.
-- George Bernard Shaw

3. Liberal je čovjek koji se osjeća dužnikom naspram drugih ljudi,
te predlaže da se taj dug namiri vašim novcem.
-- G. Gordon Liddy

4. Demokracija bi trebala biti nešto više od dva vuka i ovce koji glasaju o tome što će jesti za večeru.
-- James Bovard, borac za građanske slobode (1994)

5. Inozemnu pomoć možemo definirati kao transfer sredstava siromašnih ljudi iz bogatih zemalja bogatim ljudima u siromašnim zemljama.
-- Douglas Casey, Sveučilište Georgetown

6. Ja ne smišljam viceve. Samo pratim rad vlade i izvještavam.
-- Will Rogers

7. The only difference between a tax man and a taxidermist is that
the taxidermist leaves the skin.
-- Mark Twain

8. Krajnji rezultat nastojanja da se ljudi zaštite od posljedica ludosti je svijet pun luđaka.
-- Herbert Spencer (1820-1903)

9. Ovoj zemlji treba više nezaposlenih političara.
-- Edward Langley (1928-1995)

10. Vlast koja je dovoljno moćna da vam pruži sve što želite dovoljno je jaka da vam oduzme sve što imate.
-- Thomas Jefferson

E, znate ono staro blitz pitanje "Stones or Beatles"? Sad kliknuo na neki profil i veli ta djevojčica cca "Robert de Niro, a daleko iza njega Al Pacino". Predlažem da se usvoji kao alternativa, jes da ni ovi primjeri nisu rosa davno, al eto, pitanje je identično onome "Stones or Beatles", a ipak malo novijeg datuma, pa--- (za sve nas koji pratimo modu i sve što vole mladi) ;DD

Podsjetila si me. Tamo na sjeveru, kad sam ih u svitanje natjeravao parkiralištem hotela, pijan, s pajserom u ruci. A oni bježali. Na mopedima. Ne od straha, već zbunjeni. A onda me netko smirio. Nisi ti.
 
Zaspao sam pod hladnim tušem do jutra. Došla si mi u sobu drugog dana, preko balkona, promukla, u ručniku, sigurna u sebe. Tražila... maramice? Ne znam. Zar je bitno? Davno je i daleko je. I više me se tada dojmio onaj labud. Svake noći. Ugledao bi me, kunem se, još na mostu. Odvajao se od drugih, plivao protiv struje, poput malenog bijelog vijka za magnetom. Uvijek meni, ne obazirući se na gomilu, na kore kruha.
 
A zadnje sam noći zaspao u onom malom čamcu. Odvezali ste me. Znam da jeste, ne vjerujem vam, ha, ha... Sjećam se prvih odbljesaka s Vltave pod obodom šešira. I labuda uz čamac. Davno i daleko. Prokleto bilo i davno i daleko, uvijek dobiju neku aureolu za sumnjive zasluge. History puts a saint in every dream.
 
 
"Pogledaj gore, što vidiš?
To sam ja i to si ti
Fluorescentni i zvjezdani
Neke su pravo iznenađenje
 
Putujem autobusom, počinjem ovo pisati u 4 ujutro
Ovo pismo
Polja makova, sitni biseri
A svi dječaci i djevojčice željni slatkiša
Svi do jednog pomalo jezoviti
Izgovorio sam tvoje ime
 
Nosio ga kao bedž tinejdžerske filmske zvijezde
Štangice haša, slatkiši i tijare od alufolije
Sanjao sam o Marii Callas
Tkogod to bio
To sa slavom, ne shvaćam to...
 
Omatam ruku u najlon i gledam vidi li se
Oči premazane sjenilom i muškobanjaste kretnje
Ja te mogu odvesti daleko
To sa zvjezdama, ne shvaćam to...
Uzet ću te, tamo
Odvest ću te, tamo
Aluminij, okus straha
Adrenalin, tako smo bliži
Uzet ću te
Okus straha, tamo
Uzet ću te
 
Hoćeš li doživjeti 83?
Hoćeš li me dočekati?
Hoćeš li mi pokazati nešto što nitko drugi nije vidio?
Popuši, iskapi
Dolazi nam potop
Samo da nam razblaži krv
To nagriza poput magije, sporo je i slatko
Telefoniraj, pojedi, ispij to
Još samo jedna zraka svjetla
Procjepi i rupe, jedino što pušta svjetlost
Aluminij, najslabija karika
 
Ne želim te razočarati
Nisam tu zbog tvojeg pomazanja
Lizao bih ti stopala
Ali hej, nije li to stvarno bolesno?
I ja nosim svoju krunu, svoju tugu
A tko je i pomislio da bi jutro moglo osvanuti ovako čudno?
Sam sam si kriv, sad sve počinje iznova
 
Uzet ću te, tamo
Odvest ću te, tamo
Aluminij, okus straha
Adrenalin, tako smo bliži
Uzet ću te
Okus straha, tamo
Uzet ću te
 
Pogledaj gore, što vidiš?
To sam ja i to si ti
Fluorescentni i zvjezdani
Neke su pravo iznenađenje
Ne mogu tome ni pogledati u oči
Seconal, španjolske mušice, absint, kerozin!
Vrat i kragna s okusom trešnje
Osjećam ti miris straha na vratu
Znoj, pobjedu i tugu
Miris straha, shvatio sam
Uzet ću te, tamo
Odvest ću te, tamo
Aluminij, okus straha
Adrenalin, tako smo bliži
 
Uzet ću te
Okus straha, tamo
Uzet ću te
Tako smo bliži
Okus straha.
 
Bliži, bliži...tamo.
Da, pogledaj
Uzet ću te tamo.
Tamo, pusti...
da te odvedem tamo.
Da dušo, tamo."
 
 
(Stipe M.)

Zanimljivo je kako su nas, eto, ipak naučili. A činilo se da smo tako nedokazani. Da nećemo nikad...
Sve su nas, draga, naučili.Da štedimo vrijeme. U manje vremena da složimo više.
I tako. Ruku na srce, zgodno je to.Tako sada... jedem brže. Jebem brže. Kucam brže. Brže putujem i brže se vraćam. Možda zato sada više nitko i primijeti kada me... nema. Kao što ni ja ne primijetim kad drugih nema.
I da znate, ja sam sigurno pojeo više od mnogih. Pojebao više, nakucao više. Čak me i više nije bilo nego drugih, iako... to vam baš i ne znam pouzdano reći.
Sve su nas, draga, naučili.Da štedimo vrijeme. U manje vremena da složimo... više.
...
Stojim i gledam treptavi ravnodušni kursor. Htio sam rimovati kiše s više... ali neću. O kišama će u čast onih koji za njih još imaju vremena netko drugi. Kompetentniji.
http://www.youtube.com/watch?v=dIE7NcI5C4M&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=TWG0BJZV_n4&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=jwsRO0GNO4g&feature=related

-E, a da si lipo uza našu Marinu umisto šta si je pustia pa je za onon nesrićon pošla šta po devet miseci navigaje, đava ga...

-Ae baba, biće je puno mori šta je on navik priko mora i samo šolde šaje. Nego, daj još kapju ovega ako ima...

-Oli misliš da je ne mori!? Okopnila je cila, bidno dite...

...


-Ajme baba, oprosti, nisan ti tija tavolu vako zapjucat, pusti, ja ću... zahliknija mi se biškotin...

Išao je u osnovnu sa mnom. Mislim, kaj sad reć, ne bih pretjerivao. Nije imao neke ekstremne razine kvaliteta koje ću navesti. Samo... dostatne.

Naime... dakle, ja doista ne znam je li on bio malo kraćeg fitilja ili ga je ustrajno zadirkivanje djece učinilo naprasitijim od prosjeka. Nije bio ni sitan, ali eto, nekako bi uz svu naprasitost obično izvukao batine puno češće nego pobjedu. One dječje batine. Kad sam ja išao u osnovnu školu nismo se pikali noževima ni spremali u bolnicu. Čupali smo se. Krvavi nos i poderana majica smatrali su se dokazom krvoločne, monstruozne borbe.

Ja sam bio plavokosi štreber s pepeljarkama. Da ne bi upali u kliše ni ovdje, ogradit ću se i ponosno reći da me ipak uspješno tlačilo samo 1-2 najžešća generacijska školska nasilnika. Zakaj? Pa bil sam jako debeli i nosil neke gadne cipele teške koje su dušu dale za histerično šutanje kroz poluplač.

Sve je to samo scenografija. Naime, 1-2 klinca su sasvim dovoljno da štreberu tu i tamo zagorčaju dan. Zato je tu bio klinac s početka priče. Prošlo je mnogo godina, ali jasno pamtim kako sam se u takvim danima više nego jednom svjesno postavio u poziciju da me junak ove priče "isprovocira" nečime. Ma dobro, dat ću mu ime da se ne zapetljam. Recimo... Ivan. Nebitno. Ivanu je, prgavom kakav je bio, lako bilo namjestiti situaciju u kojoj bi pred... jel, međunarodnim sudom lol, bio jednoglasno obilježen kao onaj koji je izazvao pizdariju.

Onda bih u nužnoj samoobrani s guštom prihvatio pizdariju i namlatio ga ko vola. Znao sam otprije da mogu. Čini se da samo on to nikako nije pamtio. Da... dijete. Osnovnoškolac pike. Drag, solidan. Skoro pa Balaševićev Bane.

...

Prenuo sam se i podigao pogled prema njemu. Pričao mi je nešto o svojoj Nivi. Izrastao je viši od mene skoro za glavu, puna dva metra i vjerojatno deset kila više od mojih 100. Radi kao vozač dostave u... velikoj zagrebačkoj firmi. Dakako, osnovna je škola sada već doista daleko. U prošlom tisućljeću. Pomislio sam ipak kako bi me danas bez sumnje mogao umlatiti da mu to padne na pamet, pa sam zval još jednu rundu. Čisto onak, iz zahvalnosti i kurvinjskog refleksa.

On je pričao o svojoj Nivi, a ja mislio o nekim drugim Ivanima i Ivanama iz mnogo novijeg vremena... i nekim drugim stvarima.

Između ostalog, o crvotočini koja mi zadnjih godina nagriza vjeru u postojanje objektivne stvarnosti. Jer, to što si ja povremeno priznam ponešto neugodno o sebi ne znači da su tuđe priče čišće. Pouzdano znam nekoliko priča u koje autori čvrsto vjeruju jer smo još kao maleni... da, u osnovnoj lol... razvili neke reflekse. I većina nas nikada ne gleda svoje dane s odmakom dostatnim da bi znala odvojiti apologije od objektivnog viđenja (postoji li?). Ili... gotovo nikad.

Oni su... da, nepouzdani pripovjedači. Hvala, barba Solar. Mi smo nepouzdani pripovjedači vlastitih života. Možda zato mnogi s vremenom odlutaju tako daleko preko granica kojih su se nekad grozili.

(ne, nisam naknadno prepravio odlutamo/smo u odlutaju/su, zakaj pitaš? ;D)

"Trebamo usvojiti drugačiji, mudriji, možda i mističniji koncept o životinjama. Udaljen od univerzalne prirode, živeći pomoću niza složenih vještina, civilizirani čovjek promatra stvorenje kroz prizmu svojih znanja, svaki je detalj uvećan, no čitava je slika iskrivljena. Patroniziramo ih zbog njihove nepotpunosti, njihove tragične sudbine koja ih je utjelovila u obliku toliko inferiornom našemu.

U tome griješimo. U tome strašno griješimo.
Jer životinju se ne mjeri mjerom čovjeka. Svijetom koji je stariji i potpuniji od svijeta današnjeg čovjeka one se kreću dovršene i potpune, obdarene osjetilima i sposobnostima koje smo mi izgubili ili ih nikad nismo razvili, žive slušajući zvukove koje mi nikada nećemo čuti. One nisu naša braća i nisu naši podanici; one su drugi narodi koji se zajedno s nama nalaze u mreži života i vremena, te su poput nas zarobljene u sjaju i muci života na Zemlji.”

Henry Beston