postumno

u petak sam bio arsen bez starih čipki, u subotu sam bio mesar. nedjelja je. star sam, čak i mrtav pijan sam star, a nisam mrtav. i nakon tako mnogo vina nisam pijan koliko bih trebao biti. puno prestar za svoje godine i previše trijezan. a možda i nisam, čim sam sebe tako ozbiljno shvaćam ;)

ima... ima jedna zemlja. vjerujte mi, znam da ima. zemlja u kojoj strast nije sluga. zemlja u kojoj ljudi mogu komunicirati. i kad piju, mogu pisati bolje od ovoga. zemlja u kojoj ljudi odrastu u odrasle ljude, a ne u ranjenu djecu. tamo žive neki moji ljudi. ili ljudi s kojima bih htio biti. ako me prihvate. a nije sigurno da bi. kad bi postojali.

noćas je jedan čovjek htio oduzeti ime svojem ocu. jedan odrasli čovjek, skoro pa star. i majci. sve o čemu je sa strašću mislio bilo je kako da oduzme ime svojem ocu i majci. čovjek, muškarac koji se boji bora. u noći s petka na subotu ja sam bio odrasli čovjek, a možda i puno previše star čovjek, koji je u jednom trenutku počeo misliti o sočnom odresku u pola razgovora o duhu. kao što sam noćas mislio o duhu pričajući s ljubiteljem odrezaka. pardon. s čovjekom koji bi volio vjertovati da je connosieur kad je riječ o odrescima jer ih je pojeo mnogo. tone. eh.

a gdje je blues, pitaju razdragane mase upoznate s time što je pravi 11 bars delta blues. nisam pojeo odrezak, nisam dodirnuo trag duha, nisam bio nigdje iako sam izašao i lutao. to je blues. biti mesar duha i pastir zamrznutim ovčjim kotletima.

uvijek sam van sadašnjosti. zajebano je to. kao da uvijek čitam priču o sadašnjem trenutku. doživio sam fazni pomak poput jednog Billyja koji nekad davno "became unstuck in time". mislim da se zvao Billy. mislim da se zovem... pike. mislim da bih vas uplašio da se svučem. nemojte me zvati. nikako.

mislim da sam vjernik religije strasti. mislim da je sve što se nudi religija straha i krivnje, religija Kaina i Abela, zavjeti koji su tako stari da su po prirodi stvari davno trebali umrijeti. krepali dabogda prije no što idući puta usnem. strahovi svih boja, okusa i provenijencija. mislim da nisam odavde. sve ukazuje na to da nisam. i ne želim biti. ikad. čujete li me? nikad. vrlo sam ozbiljan.





(molim vas, ako putujete tamo, u zemlju koju spomenuh, povedite me. nisam zahtjevan. i sve ću učiniti za vizu. nacrtat ću vam ovcu i zmijskog cara :D)

PS
voli vas (za promjenu) mrtvopijani pike.

PPS
promjena je u pijanstvu, ne u ljubavi.

PPPS
nemam tu baš kaj napisat, al nikad nisam vidil napisano PPPS, pa reko... bolje neg ić spavat.

Duggy, odi, idemo van malo. jebeš spavanje. jeste mi vidli lajnu za pesa?

Jes da ja baš i ne jebavam, al to zahvaljujući premium uslugama više ne znači da bijesna i jako plava ženska čeljad ne prosipa pravednički gnjev na mene. :D

Gospođica iz mojih snova
Bila je dama iz najbolje kuće
A ne nekakva cura idi mi dođi
Koja se radi ljubavi svuče

REF:
O, gospođice
Imate... čarobno lice
Imate... božanske grudi
Ali gospođice,
pa nismo ni mi ludi (ne, ne, ne-ne)

Gospođica iz mojih snova
Bila je dama svjetskoga kova
Znala je kao nokat svog prsta
Svaku cestu do Trsta

Gospođici iz mojih snova
Na prvom mjestu bila je lova
Misleć da njena (svaka čast) noga
Vrijedi više od moga

Gospođica je nadalje htjela
Ono što druga ne bi smjela
Da je bez greške i strasno volim
I da joj bezgranično dozvolim
Penjat se drsko po mome nosu
Ostavljati me često u sosu

Gospođica je na kraju rekla
Da se je z našom vezom opekla
I da je o meni mislila drugo
Al ja sam si već malo pocugo

I rekoh gospođici iz snova
Sjajna si dama svjetskoga kova
Ali od mene gradskog fakina
Dobila ne buš ni sina


(J.Črnko)

Gospođica iz mojih snova
Bila je cura iz bolje kuće
A ne nekakva idi mi dođi
Koja se radi ljubavi svuče

REF:
O, gospođice
Imate... čarobno lice
Imate... božanske grudi
Ali gospođice,
pa nismo ni mi ludi (ne, ne, ne-ne)

Gospođica iz mojih snova
Bila je dama svjetskoga kova
Znala je kao nokat svog prsta
Svaku cestu do Trsta

Gospođici iz mojih snova
Na prvom mjestu bila je lova
Misleć da njena (svaka čast) noga
Vrijedi više od moga

Gospođica je nadalje htjela
Ono što druga ne bi smjela
Penjat se drsko po mome nosu
Ostavljati me često u sosu

Gospođica je na kraju rekla
Da se je z našom vezom opekla
I da je o meni mislila drugo
Al ja sam si već malo pocugo
I rekoh gospođici iz snova
Sjajna si dama svjetskoga kova
Ali od mene gradskog fakina
Dobila ne buš ni sina




(J. Črnko)

ovim putem zahvaljujem svima na izbor... ovaj, na čestitkama i željama. i to. svakom što već treba. i želim mir u svijetu, ljubav na planeetu, zvijeri u kreveetu, slogu u kvintetu.
i sebi neku novu tetu.
i ak bi mi auto zubak dal audi da điram dok nosim lentu isto bi bilo ok.

idem spavat. ak mi neko želi želit sretan uskrs dajte odma sad dok sam ufuran, pofumal bum još jednu pa vam stignem reć hvala i pitat kak ste, kako punica djeca ljubavnica stara ekipa iz kvartaškoleklubafilatelista i sve to kaj me odavno muči i rado bi čul. :D

Volim gledati kad one velike ptice polijeću nad vodom, veliki napor na samom početku, prvih nekoliko sekundi djeluje beznadno, a nakon toga dobivaju brzinu, odižu se od tla, sve počinje djelovati nestvarno lako.

Ipak, prava je magija dio između te dvije tako oprečne slike, vrijeme kada ne pripadaju nebu i ne pripadaju zemlji, kada se čini kao da nisu ovisne ni o jednoj od te dvije domene, a suverene su u obje, ili barem... prisutne.

...Djedu Mrazu puknul Rudolf drito meni pred haustorom. :D

Ajl bii baak. :D

Vegetira mi u primozgu malo okrajak vegine vriče... pegine priče... uf. ček da kahve dolijem.

Štob reka oni iz kreativnog odjela, de da neki brejnstorming bacimo sutra jebamuvragmater... (pobegnemo u podne i zapijemo se u Gračanima o trošku tvrtke)

Pes fakat tuli i jadan je bez tebe. Rob. Ovisan. Pes. Voliš ga jer te diže kad se vidiš na mjestu boga u njegovim očima. OK, to je staro do ibera. Ima kaj još tu?

Pa... možda. Jeste kad voljeli "neuzvraćeno"? Uz sve varijacije na temu, to je mrak način da se uživiš u ulogu pesa... ali pesa skitnice :D

Mi koji smo odradili brak probali smo i udomljenu verziju istoga. guba je. onak, toplije neg na cesti, operu ti dekicu kad treba, a bude i kuhanih grkljana i zdjelica s žujom na podu kraj škrinje tam. Sam kaj te onda daju na usvajanje kad stave novi laminat jer imaš velke kandže, sliniš i linjaš se :D

OK, imaš i onaj idealni pastoralni vic koji isto većina bar koji put prođe, ti si meni sve ja sam tebi sve, non plus ultra, zgrabili ste boga za bradu dok to traje. dakle, dvopseća ljubav. ta prođe, ko što je i normalno i zdravo. pesi se teraju dva tjedna u šest mjeseci.

E, dobro. To su osnove. Onda imaš ono kad s nekim imaš staža. U paru i u neparu, ljubavi preziru ravnodušnosti pizdimaterinoj. Može to bit i priča o braku za pese s manjim kandžama i gazdarice s leđero stavom prema faking laminatima, ali i koješta drugo. Tvoja oročena štednja. Pun kurac sitnih i ne tako sitnih depozita.

O emocijama govorim i vremenu, o pažnji, o angažmanu, interesu, volji! Sram te bilo. Marš u kut!

Khm. Di smo stali? Nda. Di su pesi? Pa sad, znaš kako je, ak ti pes crkne od štenećaka ili parva s 6 mjeseci bed je, al ni blizu ko kad ti ugine nakon 12 godina. to je bil tvoj frend jebiga. nabijem sve koji se kese jer je to pes. bil je tu kad ti nisi. ništa drugo ne treba. ništa više ne postoji.

Veliš, bil je tu jer bi krepal od gladi da ode. A ja ti velim da nije. Pes ne zna tako razmišljati. Nije u stanju. Prikraćen je po tom pitanju. Odanost mu je u krvi, u genima, u prirodi. Ako mu ne daš jesti krepat će i gledati te s ljubavlju. Ti si njegov. Nije te birao, ključ je u vremenu. Štene možeš dati nekome. Odraslog psa daleko teže. Znam za greyhounda koji je jedno 5 puta bježao iz Novog Zagreba u Petrinju dok ljudi nisu odustali i ostavili ga u Petrinji. Znam za boksericu koja se bacala u vodu za gazdom i utapala... nije znala plivati, ali gazda se udaljavao od obale. Bacila se za njim i s terase visoke 5 metara. Da... slučajno znam da je i njen gazda u svojim odnosima s ženama često bio jednako... glup? Ili srčan? Prosto vam bilo, odaberite ono što je bliže vašoj prirodi.

Ipak, razmislite poznajete li neku drugačiju ljubav. Nije potrebno napominjati da u ljudskom svijetu to ne podrazumijeva iste manifestacije, ali nije niti toliko različito. Dajete ako vam je to u prirodi, a birate samo negdje na samom početku. Kasnije, upravo kao i svaka pristojna psina, s prezirom, iskešenih zubi kročite u vatru ako tako treba biti.

Naravno, to vrijedi samo ako ste u duši psina. I ako nađete nekog tko je... fleksibilan po pitanju laminata. ;D

U suprotnom provodite vrijeme učeći kako podražavati mačora. Samo, pravo da vam kažem, ako ličite na šarplaninca to je masu zajeban tečaj. :D

na photobucketu! sori, izgleda da blokira poruke s url-om. pass imate. :D

Najbolji momci, sa korzoa mladi lavovi... nda. Kako ljde lako prevari. Psi od slame, vlastoručno složeni, slamku po slamku. Bore se moji dragi junaci... i junakinje. Biju ljuti boj s utvarama. A da vidite kako su ih gadno nacrtali, znali bi da je riječ o herojstvu.

Dan za danom, zadnjih dana gledam izložbu pasa od slame. Jebiga, potrefilo se. Autori me mole da im ostavim upaljenu noćnu lampicu. Prokletinje nikad ne spavaju. Sačinjeni su od manjka vjere (drugih ljudi), neodgovornosti (tuđe), kukavičnuka (onih drugih u njihovim životima), straha, straha, straha i slabosti sve te žgadije koja ih je eto, okružila i sabila u kut ili će to zacijelo uskoro učiniti... i što im preostaje nego da uzvrate i biju sveti boj.

Jedinstveni su, ne igra ulogu ni društveni status, ni novac ni obrazovanje ni obitelj...
Jedan po jedan, jedna po jedna... pričaju mi o svojem strahu. Kojeg ne zovu tako. Nazivaju ga razumnom zabrinutošću. Objektivnošću. Percepcijom stvarnosti. Koja je kod mene, eto, grozno iskrivljena. Ali objasnit će mi. Samo ako ne odem, ako, zaboga, ne odem i ostavim ih same tu dok se tmina nadvija i prijeti.

I uostalom, sumnjiv je taj moj stav. Iritantan pomalo. Nezreo. U biti, možda sam ja dio prijetnje kad već nisam dio rješenja fiktivnih problema.

Onima koji su ljudskim korakom mjereno niže malo je lakše.
Čuj stari, jebemumater, od čeg bum platil tih pet metri drva ak stvarno ode u kurac sve ko kaj je Bambi rekal neki dan u Tingaču?

Onim drugima je teže, ali nisu uzalud dogurali daleko. Ako nema slame složit će oni nešto od sintetske izolacijske vune, kum ima distribuciju za Hrvatsku i BiH, pa...

Njihovi psi su obično pedantnije dizajnirali. Jebiga, to Šved radi izolaciju, to ti je... dovoljno dobro da oblikuješ nakazu bez vjere u ljude, bez vjere u išta, beskompromisnog, krvoločnog gargoyla. Gradiš ga godinama, veći dio života, te najzad i gineš od njegove oštre kandže, a kad ti propara trup gasneš uz mučnu slutnju da je napravljen na priliku tvoju.

Mir s vama. Ne mogu vam to poželjeti dok se srećemo uživo. Probao sam. Ne čujete. Ne shvaćate. Mir s vama. Ljubavi, ljubavi za život. Mir s vama.

I sretan vam Božić.

Pike

jedan od zabavnijih međuljudskastih gegova je kad ti netko doplazi i veli "joj kak sam strgan'o'sjeban u kurcu, help"

onda vežeš izviđačku maramu, kažeš "tadah, superšiljo tu d reskju" i pružiš čvrstu ruku, širok osmeh i zlatan zub. patosirani te naravno vgrizne za ruku. to dotični subjekt tako deprimira da veli "jel viš kak sam u kurcu, eheee, nema tog junaka koj' bi tu pomoć mogal..."

onda dok si jako mlad navlačiš rukavice za zidariju, kostobrane i golmansku hokej masku i čupaš se pol godine s dotičnim/om dok ne uspije negdje dograbit žilet i isjeć si vene uz slavodobitno "haha... (vidi naslov)"

kad si pinku stariji na prvi ugriz hitiš to na zemlju, rokneš martom u bubreg i ideš dalje. ne valja bespotrebno stajat ljudima na putu do željenog cilja.

oj, kakav nered, nered svud, smeće, smeće odasvud!
Joj, kakav nered i u njem' on, svud smeće, pravi lom!
Ima on i dobrih strana, svidjet će se svima vama,
poslušan je, mamu voli, brzo raste, brzo raste, blago nama.
Kad odraste bit će hrt, lijep, plemenit, nikad škrt,
joj, kakav nered i u njem' on, svud smeće,
nered svud, nered svud... nered svud!

On karte dijeli radi meditacije
A protivnicima izmiče saznanje
da on ne igra za novac...
i ne igra za njihovo poštovanje.
Dijeli karte tragajući za odgovorom,
za svetom geometrijskom pravilnošću slučaja,
skrivenim zakonom vjerojatnog ishoda.
Opčinjen je plesom brojeva.

A ja, ja znam da je u rukama pikovog kralja mač.
Znam da je dečko tref uvijek spreman za rat.
Znam da je karo simbol novca što hrani tu vještinu,
no moje srce ima drugačiju nutrinu.

On možda odglumi dečka karo,
možda polegne i kraljicu pika.
A možda u ruci krije i kralja
dok sjećanje ne izblijedi kao stara slika.

Ali ja, ja znam da je u rukama pikovog kralja mač.
Znam da je dečko tref uvijek spreman za rat.
Znam da je karo simbol novca što hrani tu vještinu,
no moje srce ima drugačiju nutrinu.

Kad bih ti i rekao da te volim,
možda bi pomislila da nešto nije u redu,
jer nisam čovjek s previše lica
i nosim samo jednu masku.
Nijedan brbljivac ne zna ništa,
već na vlastitoj koži uči,
poput onih što prečesto proklinju svoju sreću
i izgubljenih koje strah oduvijek muči.

Znam da je u rukama pikovog kralja mač
Znam da je dečko tref uvijek spreman na rat
Znam da je karo simbol novca za tu vještinu
no moje srce ima drugačiju nutrinu.







(G. M. Sumner/D. Miller 1993.)

Crveno se sunce spušta daleko za gradom, a ptice luduju nad riječnim plićakom.
Da, tu je i djevojka, klizi trgom na visokim petama, vjetar joj nosi kosu i zastave na okolnim stijegovima.
U gomili čeka zeleno da križanje preleti i osvrće se za licem koje bi joj se moglo svidjeti
Zvono doziva na večernju misu, uporno zveči, no nema željnih ovisnosti o pjesmi kojom ječi
Odlaze na stanicu za tramvaj moliti. Jer pastva će, eto, opet zakasniti
Pred praznike sve ranije pada mrak.
Trgne se kad ugleda pijanog vojnika pred sobom, ludog lava što zavija od želje za borbom
Opasač pod jaknom, pucanj odzvanja, a tramvaj s treskom vrata zatvara
Ptice su moćne, no lavovi su isklesani u stijeni
Njene večernje novine su pune stravičnih vijesti, ali krajem tjedna ima nade za rođene u znaku jarca
Naklonjene zvijezde daju joj snage do kuće
A zatim čita o zaokretu prema desnici, ali razmišlja o strancu koji je ostao u noći
Večeras razmišlja o lavovima
Što se dogodilo s lavovima
 
 
(M. Knopfler 1978.)

"Pašče." - šapnuo je.
"Molim?"
Obuhvatio mi je tjeme kandžama i blagim pokretom odvalio glavu s ramena. Tijelo mi je klonulo kraj radnog stola, a mlijeko u zdjeli s pahuljicama blago se ljuljuškalo. Na površini je ostala moja trepavica.
"Pa ti moli." – rekao je.
Mislio sam kako je to bilo bespotrebno zlobno i pomalo samozadovoljno.

"Pašče." – šapnuo je.
"Molim?" – rekoh pomalo zlovoljno.
"Oho!" Svrnuo je pogled pogled s okcipitalne duplje kroz koju je pokušavao isisati nešto dugim jezikom i zagledao se pomno u mene očaravajućim, prelijepim medenozlatnim jarčjim okom. U sebi sam se glasno nasmijao sjetivši se kako su me takve oči kao dijete uvijek podsjećale na automobile zamračenih svjetala iz filmova o Drugom svjetskom ratu. Igrom slučaja, filmove o Drugom svjetskom ratu vidio sam prije nego kozu, inače bi, pretpostavljam, bilo obratno. Izvan sebe se, dakako, nisam nasmijao uslijed... objektivnih okolnosti.