Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Pjeva Yaya nekako ovako :
Da smo se voljeli racionalno
Da nismo srcem mahali stalno
Da smo se voljeli samo
Da smo se voljeli polufatalno
Da nismo snove primali stvarno
Bilo bi nas još i sad...

E sad...'beš me blesavu, ja se ko Janica bacam na glavu.
Nema tu puno kočenja i kalkuliranja.
Kad bih i pokušala kalkukirati, osjećala bih se ko neki fejker, glumac u sporednoj ulozi.
Ok, nije da vene režem i venem ko cvijetak nezliven danima, ali ako pukne, bar je bilo pravo, istinski proživljeno, neodglumljeno.
A kad krene ispuhavanje balona početne zanesenosti, pa racio zauzme teren gdje je plesalo do sad samo srce...eeee, to je pravi test.
Ili jesmo ili nismo...
I tada se voli i ovako i onako.
I pleše se u istom ritmu.

Nekad bih kočnice povukla, ali brzo se predomislim.
Ajmo...pa kako nam bude.

Jutros me rano probudilo sunce.
Soba mi okrenuta istoku, pa me već oko 6 pomilovalo i poškakljalo po kapcima.
Pet minuta okretanja u krevetu i hop na noge lagane.
A nisu baš lagane.
Samo se tako kaže.
Tuš.
Uključim tiho radio, klinke još spavaju, a tamo Remi pjeva : Sunce hvala ti što si izašlo za mene...
I mislim misli pozitivne.
I razmišljam o malim stvarima koje me danas čekaju
Na posao krećem kasnije.
Škola gotova, još samo koji dan, sretnija ja nego djeca.
Za vikend dogovoreno neko druženje.
Jučer napravila dvije nove ogrlice, kombinacija špaga, filmo, koža.
Za svoj gušta.
Fina ova pjena na kavi.

I tak...
Male stvari.
Ugodan vam petak :)

Veli Ledo reklama za sladoled Snjeguljica : Ljubav na prvi liz :))
Pokvarena mašta i prljavi snovi.
E, ovco jedna!

Ručak gotov...
Veš raširen...
Dućan obavljen...
Pas prošetan...
Djeca u školu ispraćena...
Druga kava čeka.

Volim rano započeti dan.
A još više volim što sad imam vrijeme za sebe.
Knjiga na stolu.
Glazba svira.
Neki ljetni instrumental.

Ugodan vam dan :)

Nije to neobična rečenica, koja izvlači osmijeh na lice kad se gledate oči u oči.
Ali kad ti napiše netko s kim se nisi ni vidio ni čuo ni upoznao.
Piše meni jedan ovdje da je pročitao skoro sve moje zapise.
I da mu se to sve baš sviđa.
A ja njemu velim kako sam polaskana i hvala mu na lijepim riječima.
Naravno, slijedi hoćemo se bolje upoznati...
Rekoh, iskreno ne bih sada.
Ne padam više na lijepe riječi.
Ne glumim nedostupnu.
Ali, nije vrijeme za oči u oči.
Ja se ne osjećam tako.
Nastavlja on kako će on i dalje čitati.
A ja rekoh kako ću pisati.
I povremeno ćemo izmjeniti pokoju poruku.
Zahvalio na iskrenosti.

Dugo nisam dobila normalnu i jednostavnu poruku od tamo nekog iz virtualnog svijeta.
Nenametljivu i pristojnu.
Prikladnu mjestu gdje jesmo.
Postalo normalno da se nude svi dijelovi tijela.
A meni ova porukica malo uljepšala dan.

Samo sam to htjela reći.

Godinama sam tvrdila kako ne volim miris lavande.
Bivši i ja smo svojevremeno bili u potrazi sa stanom.
Čim su se otvorila vrata stana, zapljusnuo me izuzetno intenzivan miris lavande.
Težak, ustajao.
Objašnjeno nam je kako je u stanu nedavno umrla baka, nisu stigli izbaciti stari namještaj i sve stare stvari, pa je lavanda bila zadužena da neutralizira taj ugođaj.
Od tog dana, lavanda me asocira na smrt, težinu i osjećaj neugode od koje želim pobjeći.

Danas dobila prirodni piling od lavande.
Tijelo umorno, duh malo klonuo, težak početak radnog tjedna.
Uzela taj piling da vidim o čemu govori prijateljica.
Veli, čuda čini.
I čini...
Cirkulacija proradila, koža osvježena, a miris koji ostaje umiruje.
Odjednom lavanda ne asocira na bijeg, smrt i neugodu.
Asocira na odmor duše i tijela.

Čudan je taj naš mozak.
Samo treba novome dati šansu.
I sebi dati šansu.
I dopustiti mogućnost ,da ono što nam je bilo nezamislivo dotad, danas nam je sasvim ok.
Inače volim piling od grožđa.
Ali, lavanda me ugodno iznenadila...
Sad je ona favorit, kad se opet budem malo htjela razmaziti.

I kad boli.
I kad te pogodi.
I kad ti ne ide baš najbolje u životu.
I kad bi pucao od muke.
I kad ti drugi okrenu leđa.
I kad te izdaju...

Kako ono ide : na muci se poznaju junaci?

Jebateled,dobiš malo ( ili malo više kujca) i odmah cijeli svijet pjeva s tobom.
Dođe ti tužno kad zbilja vidiš što nejebica izvlači iz ljudi.
Ili što par dana u krevetu s muškarcem rješava.
Ali, dobro je kad čovjek zna što mu treba da bi bio sretan
Dobro i za njega i za druge.

Kako me nećeš posjećivati.
U snovima.
Samo ti putuj.
Tamo daleko.
I sretno ti bilo.
A ostavi mene da koračam mojim stazama.
Dogovorili smo se, jednom.
Dok putovanje i daljine nisu bile opcija.
Pusti sad.
Svatko je na svom putu.
Neke smo putove birali, neki su nam nametnuti.
I tako sada više nije bitno.
Pusti sad sve.
I putuj sretno...
D.M.

Moje žene.
Moje sestre.
Imamo neku tradiciju, jednom mjesečno neovisno o obiteljskim događajima, ostaviti djecu, muževe, dečke, ljubimce na nekoliko sati i pretresti svašta pomalo, nek je i iz šupljeg u prazno, ali pretresemo.
Podijelimo tuge i radosti, muke i sreću.
Klinci.
Škola.
Posao.
Ljubav.
Prijatelji.
Brak.
Financije.
Stambeno pitanje
Svaku nešto drugo trenutno žulja ili joj unosi radost u život.
O svemu mi uspijemo, skačući s teme na temu.
Njima zbilja mogu sve reći.
A često niti ne moram, kuže me.
I ja njih.
Skidam naušnice, stavljam u kutiju, koju mi je jedna od njih donijela sa putovanja i sine mi nešto.
Sretna sam jer su mi moje sestre uistinu i prijateljice.
Sjećamo se prvih ljubavi, nestašluka, izlazaka, odrastanja, skrivanja tajni, zauzimanja kod starca kad jedna nešto zariba.
Svaka svojim putem, a opet tu negdje jedna za drugu.

Nedavno u nekom filmu, reče glavni junak, kako ne možeš propasti u životu,ma što god da te snađe, ako imaš svoje ljude uz sebe u nekim ključnim trenucima.
Ne puno njih, nekoliko, ali pravih.
Ja imam.
Prave ljude.
Prave žene.

Lijepo su to dečki iz Haustora opjevali.
Odmah ti asocijacija na preplanulo tijelo, miris kokosa, lepršavo, svježe.

E da...
Znam da je vruće, al baš da žena starija od moje mame ( koja ima 66, op.a) obuče lepršavu kratku prozirnu haljinicu na bretelice bez grudnjaka.
Dodajem, ne izgleda kao Jane Fonda, nego prosječna hrvatska baka.
S obješenom kožom, sijedom kosom, ružom boje ciklame na crtici zvanoj usne.
Recite da sam konzerva, ali meni to pomalo degutantno.
Možda neki muški od sedam banki misli kako je ona super.
Ja sam samo pomislila...svašta!

Podsjeti me jutros slipi na nešto dok sam komentirala na njenom zapisu.
Znate onaj osjećaj kad vam se netko svidi, kad dopre nekako do vas, taj osmijeh, oči, glas.
Zašto imamo potrebu nekome objašnjavati i opisivati osobu koja nam je draga?
Da se i drugi njome/njime oduševe?
Da vele kako imamo dobar ukus?
Da mi dobijemo potvrdu da znamo nanjušiti " prave stvari"?
Da nam netko veli kako se vidi da jesmo jedno za drugo?

Ako ja vidim da moja prijateljica hoda sa osmijehom u očima, da je sretna, uopće nije bitno kakav je on.
Njoj je dobar, najbolji, pravi.
I tako su njih dvoje bitni.

Nikad mi nije bilo jasno zašto se moja sestra zaljubila u tadašnjeg dečka, sadašnjeg muža.
Bio drukčiji od njenih prijašnjih ljubavi u svakom pogledu.
Godine su pokazale da je bio pravi izbor.
Iako većini čudan, njih dvoje su pravi spoj.
S vremenom nam je prestao biti čudan, a sada je moje omiljeno muško nakon oca, kada trebam iskren i otvoren razgovor o svemu.

O ukusima se ne raspravlja, a niti se ljubav ne objašnjava.

Ima jedna klupa na koju sjednem nakon večernjih šetnji sa svojim psom.
Napravimo uobičajenu rutu i onda volim još malo sjesti i ostati sa svojim mislima, promatrati prolaznike..
Kad lipa procvate, meni sve miriše na zagrljaje, poljupce, dodire.
Sva se razlijem, ko taj opojni miris u zraku.
I onda me uhvati želja za društvom za šetnje.
A da nije ova moja dlakava pratiteljica.
Gledam prolaznike, parove, pa im nekad malo zavidim.
Lijepo je što imaju društvo za šetnju, kad vani opojno miriše lipa.

Uzbuđenje, strast, dugi razgovori, tepanje, izlasci, maženje, ludi sex, slatka iznenađenja, bujica najintenzivnijih osjećaja, trnci od same pomisli na dragu osobu, otkrivanje zajedničkih interesa...sve je to ljubav.
A ja samo mislim kako želim društvo za šetnje kad cvate lipa.
I malo odmora na onoj klupi.
Uz osobu pored koje je i tišina najljepša glazba.
A ne neminovna surova stvarnost.
Kad si imamo još toliko toga reći, ali biramo zastati u tišini i uživati u toploj noći.

Ti si divna osoba i nije problem u tebi.
U meni je.
Bolje će ti biti bez mene.

Jeste ikad doživjeli ovakav razgovor?

Super mi je kad sam ja DIVNA, ali...

Ne, nisam to nedavno doživjela, nisam imala s kime, da se razumijemo.
Jesam jednom.
Jebagaled, reci ne sviđaš mi se.
Ne želimo iste stvari.
Uopće se ne razumijemo.
Malo mi ide na živce kod tebe...
Bla, bla, bla...
Budi muško i reci istinu.
Samo nemoj kako sam divna.
Ako sam ja divna, onda si ti budala.

.

tih je.
Odzvanja samo prazna posuda.
Reče W.Shakespeare.
Pametan je čovjek.
Ja sam dugo razmišljala o napisanom.

Osoba koja voli, koja osjeti ushit, sreću, navalu adrenalina, podijelila bi to sa cijelim svijetom.
Da ne postoji ljubav kao njihova, da nema uzvišenijeg osjećaja, da nema nježnjijih ruku i sočnjih usana nego one koje baš ona grli i ljubi.
I to je ljudski.
Treba sreću pokazati.
I ja sam takva.
I sama govorim da se tuga umanjuje, a sreća uvećava ako ju dijelimo sa dragim osobama.
Ups, dragim osobama.
Kad se zaljubim, to se vidi.
Jer cvatem i isijavam ko da sam radioaktivna.
Ali detalje ne govorim svima.
Samo nekoliko prijatelja i sestre imaju moje povjerenje i s njima mogu o puno toga.
Kolege na poslu znaju da postoji Netko.
Moja najstarija kćer zna neke detalje za njene uši.
A najveći dio čuvam za nas.
Posebno našu intimu.
To je naše.
I samo je nama bitno.
Za druge je dovoljno da vide da isijavam, raspoložena sam i cvrkućem.
Da li zbog toga što on krasno kuha, pleše, masira, ljubi moje grudi...neka to ostane samo naše.
Jer i jest.
Samo naše.

Dobrom zabavom.
Pozvala me ekipa jer im je falio peti.
Ok, njih je troje, pa ostalo dvoje budu padobranci.
Još se traže.
Pub kviz.
15 ekipa.
Svi opušteni, nasmijani, dobra glazba...
Nema varanja.
Mobiteli na sigurnim.
Nema odlaska na zahod.
Igra se po pravilima.
Adrenalin puca.
Završili smo na diobi prvog i drugog mjesta.
Nerješeno.
Ide pripetavanje.
Opet nerješeno.
I da se simpatični dečko ne muči smišljanjem novig seta pitanja, spojimo stolove i pojedeno i zapijemo nagradu skupa.
Dugo se nisam tako dobro zabavila.
:))