Ko glina,podatan...
Baš smo mi žene čudne, namjerno pišem mi...
Razgovaram sa prijateljicom koja je u braku 15 godina.
Sjećam se kad je pred vjenčanje pisala popis dragom što treba obaviti.
On pametan dečko ali malkice smušen. Sreća njegova da je upoznao Nju, sposobnu, energičnu,punu ideja...
Sve se oni dogovore...kako Ona želi, On se složi, jer, kao da je bitno da li su ruže ili ljiljani u aranžmanima ili boja pozivnice.
Bjelokosti ili blijedo lila.
Nek samo prođe frka oko svadbe, ženama je i tako bitniji taj dan...
Pa malo frka oko kupovine zajedničkog stana.
Nek bude bliže njenim stracima jer je stara u mirovini, pa će pomoći oko bebe.
Ko se vidio svađati sa trudnom ženom, a njegovi i tako kilometrima udaljeni...
I tak..prošlo vrijeme, klinci, njih dvoje već veliki, starija gimnazijalka...
On uvijek veseo u društvu, dobar tata, voli kuhati...
Dobra je i moja prijateljica, da se razumijemo...
Jedina zamjerka je uvijek bila da voli šefovati.
I kad smo bile mlađe...
Sjećam se kako mi je jednom objašnjavala da bih trebala svom tadašnjem dečku reći da kupi nove naočale.
Ove mu grozno stoje, po njenom, naravno.
Ha?
Veli...pa da, sad mu na početku veliš neke bitne stvari...
Jebagaled, nikad to nisam mogla, znala, željela...
Nisam reduša.
Super mi je ta riječ koju je moja kćer davno donijela iz vrtića.
Nit volim uređivati nekome život, a bome ne bih htjela da to meni netko radi.
Tako se moja spomenuta reduša umorila.
Veli, sve mene pita...ja sve moram odlučivati, koju košulju za posao, kakve pločice u kupaoni ćemo staviti...gdje ćemo imati ručak za kćerinu firmu.
Malo bih da bude onak, muško...da sad on preuzme moj dio posla oko obitelji.
Draga moja, draga si mi...ali pasalo ti je kad je bio kao glina u tvojim rukama, podatan
Nije beskičmenjak, na poslu vrlo cijenjen i sposobn ali doma je savršeno usvojio svoju ulogu...
I sada bi ti promjenu.
I njoj pomalo dosadan.
Halooo, nemoj da ti gluposti padaju napamet.
To je onaj tvoj za koga si se udala, bio ti je super tada...
U čemu je sada problem.
Stisni zube i odigraj ulogu do kraja.
Razmišljam i o svojim vezama, redarenju, naočalama...
Svašta mi pada na pamet.
Kako jesam i kako nisam.
I kako nikad nešto neću moći, koliko godina imala za leđima.
I kako se moramo prilagođavati ulogama koje si sami izaberemo, nametnemo...
19.12.2014. u 10:49 | Editirano: 19.12.2014. u 10:52 | Komentari: 43 | Dodaj komentar
Tko rano rani...rano pije kavu...
Jutros čekala cijelih 7 minuta da mi izvade krv.
U 7, 15 bila u dućanu,ispratila djecu u školu i sada već pijem kavu.
Volim slobodne dane započeti rano.
Slušam Arsena:
" Sve te vodilo k meni, tvoje oči i usta
Tvoje ljubavi mrtve, tvoja loša iskustva
Mi smo bili na početku istim vinom opijeni
I kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni..."
Nije strašno ako i idemo krivim putem, dobro je znati.
Dobra vam ova kišna srijeda.
:))
17.12.2014. u 7:49 | Editirano: 17.12.2014. u 7:51 | Komentari: 70 | Dodaj komentar
Nemam selfie...
...jer to tako želim.
Imam mišljenje...
Da lajkanje fotki od strane istih međusobno je pomalo smiješno, meni.
Podsjeća me na potrebu djece da im se što više ljudi divi, posebno na društvenim mrežama.
Slobodno mislite što hoćete...da sam jadna, jalna, ružna...
Svašta.
14.12.2014. u 12:20 | Komentari: 51 | Dodaj komentar
Požuda, visina, ružnoća, ljepota, sex i kako sve to ima veze jedno s drugim...
Sjedim nedavno u jednom šarolikom društvu i tema negdje zapne oko pupka...
Naime, sjetili se jednog para iz nekih davnih vremena, on skoro dvometraš a ona mu jedva do pupka, rekli bismo...metar i pol, optimistična procjena.
On vrlo zgodan, sportaš, uvijek nasmijan, ona malkice klempavih ušiju, nije bila privlačna cura, nije bila od onih u koje se zaljubljivalo, sporadično pola generacije. Bez obzira na sve, bili zaljubljeni, ostali skupa,sretni, danas u braku, imaju već velikog sina.
Sjeti se frend, isto bivši košarkaš, kako se njima tada cure nabacivale, ostavljale ceduljice sa brojevima telefona, vrištale na utakmicama za njima ko za rock zvijezdama.
Među omiljenima je bio onaj sa curom klempavih ušiju..mijenjao je on ljepotice i one manje lijepe kroz te gimnazijske i studentske dane...
Od svih ljepotica od nje mu zaklecala koljena, nitko ne zna čime ga je osvojila i kako.
Sjećam se da je bila luda za astronomijom i nikad nije bile među vrištačicama na utakmicama
Valjda je on spustio pogled, a ona gledajući prema nebu i zvijezdama ugledala njegove uvijek nasmijane oči.
Brzo su počeli živjeti skupa kao studenti.
Samo je jednom dečkima rekao da mu je s njom najbolji sex od svih onih ljepotica..i nije detalje otkrivao, nastavak znate.
Pa krene priča kako su prekrasne cure zapravo ne tako dobre u krevetu.
A ja malo podrugljivo, ne podcjenjujući nikoga, ma s kojom su oni tako prekrasnom ženom bili u krevetu, kad se već iznose teorije
Meni je pojam prekrasne žene Monica Bellucci, recimo...zanosna, lijepa, puna života.
I da...ja spomenem kako najzgodniji muškarac s kojim sam bila, a zbilja je bio zgođušan, atletski građen, nije bio ni najgori ni najbolji..sa mnom.
Najbolji sex je bio s onim uz kojeg sam disala punim plućima i osjećala se najposebnijom i najvoljenijom u tom trenu.
Danas pročitam neku glupu statistiku o vezi ljepote, ružnoće, visine, IQ i sexa i zaključim da to sve nema veze jedno s drugim.
Nit lijepi ljudi imaju više šanse za savršen sex, nit su oni manje lijepi u startu uskraćeni za vrhunske užitke.
Na poslijetku, ljepota je u oku promatrača...
Moj najljepši se najljepše smije...
I nije bitno tko je kome do pupka...ili pazuha...ili uha.
Najljepše je da pupak dođe na pupak ako oboje to žele...
I opet...
I opet..
13.12.2014. u 21:29 | Editirano: 13.12.2014. u 23:47 | Komentari: 21 | Dodaj komentar
Baš sam sretna što me malo više obdarilo u cicama, a malo manje u mozak...
Beš me glupkastu i ovcastu što neke stvari kužim zdravo seljački...meni penis penis, a uho uho...
Ovo prvo služi za hebanje i pišanje, a ovo drugo za slušanje i nošenje nakita.
I da...nikoga osobno nije išlo, al danas mi baš onak dan, malo popizditis ne uhvatio, a na blogu nikakve zdrave zezancije...
U posljednje vrijeme prosipamo mudrost i pamet, a premalo mozak na pašu pa laganini.
Ne isključujem sebe iz prosipavanja.
I točka.
10.12.2014. u 10:53 | Editirano: 10.12.2014. u 11:31 | Komentari: 55 | Dodaj komentar
Mani cice i guice...
Gledam, čitam i slušam blog...
Ne nužno tim redom, ovisi tko što prezentira.
Link, selfie, fotku iz mašte, tekst sa ruba pameti ili samo ono što je na vrh jezika.
Perem danas prozore u boravku i sjetim se jednog tipkača iz prijašnjih dana.
Tipkali mi vrlo zgodno, opušteno, duhovito, bez očekivanja i obećanja.
I tako danima, noćima...nisam tada bila na blogu, pa je imao moju pozornost kak se spada..
I počnemo mi u dubinu, ono, kopati ispod površine i moje i njegove.
On bi mene upoznao ali ako mu mogu odgovoriti na par pitanja, vrlo osobnih, ali bitnih i nek se ne ljutim.
Već se mislim,kolike su mi cice, kakvo rublje nosim, jel volim pušit...ili koliko zarađujem...jel se planiram ponovno udavati.
Ne.
Koliko često perem prozore, jel koristim rukavice dok ribam kupaonu i zahod, jel opkuhavam suho meso prije nego ga stavim u grah i jel volim jesti u krevetu. .
Nasmijala sam se, iskreno odgovorila...pala sam na grahu...i krevetu.
Ne zbog hebanja nego jedenja.
Nitko nije savršen...volim ponekad klopati u krevetu, hrpu mandarina sam sinoć potamanila.
I tak...
09.12.2014. u 20:52 | Editirano: 09.12.2014. u 20:54 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
Volim te...
Žena :kad si mi zadnji put rekao da me voliš?
Muž : rekao sam ti na vjenčanju, ako se nešto promijeni, na vrijeme ću ti reći...
Mi žene fakat previše očekujemo...
06.12.2014. u 20:40 | Komentari: 43 | Dodaj komentar
Miris žene...
Al Pacino i njegovo "obožavanje" źena u istoimenom filmu.
Kad sjedi u avionu i opisuje ljepotu žena te objašnjava Charliju zašto ih najviše voli...a daleko na drugom mjestu je Ferarri...
Popodnevni gušti nakon pregrmljene glavobolje.
Uživajte što god radili...
:))
06.12.2014. u 16:27 | Editirano: 06.12.2014. u 17:09 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
Pamtim samo sretne dane...
Veli Gabi.
Ja pamtim sve dane...
Ali, shvatih nešto danas, dirnuta neočekivanom gestom istinske dobrote...
One sretne pamtim živo, opipljivo, kao okus čokolade koji dugo ostaje u ustima...
Manje sretne...ne znam, tu su negdje, zakopani...
Znam koju haljinu sam nosila i gdje smo bili kada sam dobila jednu prekrasnu sitnicu na dar.
A onaj gadan trenutak, kada se srušio ormar i s njim moj svijet...bila je jesen.
Ne pamtim konkretno taj dan, pamtim pregadan osjećaj grča u trbuhu i gorčine u ustima...ono, gađenje...
Pamtim glas Vicka na radiju, dok ležim u rađaoni...i kakve je naušnice imala ona stroga primalja...
Pamtim kako sam hodala po Zrinjevcu i da je skela bila oko Umjetničkog paviljnona, kad mi je sestra javila kako se otac probudio nakon operacije i da je dobro.
Pamtim sebe i svoje radosti, ljubavi, sreće...
Tuge su se desile, malo me ojačale za još više novih radosti...
Pamtim ja sve,ali mene griju moji sretni dani...
I kad je ovako hladno...
A meni toplo...
( kad me ovih dana nešto tresne...previše mi dobro )
Četvrtak, prošlo podne...
Uživajte :))
04.12.2014. u 12:35 | Komentari: 37 | Dodaj komentar
Jednom ću i ja to napraviti...
Zvonim na vrata...
Otvara..On...sa širokim smiješkom, malo zatečen...
Viđamo se kratko vrijeme, izašli na kavu, kino..kemija je tu, al idemo polako.
Iznenadila sam ga..upravo je planirao krenuti kako smo se dogovorili...
Znam, nasmijem se, onak, malo vragolasto.
Nosim vino, jagode i šlag...i onaj čokoladni preljev Slatki greh...
I tiho velim kako sam ga noćas sanjala i ne mogu dočekati da poližem šlag...sa njega...
A on može grickati jagode ili što već želi.
Baš tako ću napraviti...i reći kako me zanimala reakcija i...jel krene glazba, ko na filmu...
:)))
03.12.2014. u 12:39 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
Pozitiva...
Volim onu od Elementala, Male stvari...
Onak mi čista pozitiva kad sam u minus fazi.
A nisam danas...nisam ni ovih danas, recimo, pozitivna nula.
Ne skačem od sreće i dragosti, bilo je i boljih dana, mjeseci.
Volim se zaljubiti, oduševiti...ljudima, idejama, stvarima...
Nemam energije za dijeljenje napretek ali nastojim emitirati pozitivu...
Imam i ja sivih dana, ružnih faza...kada bih najradije ko zombi hodala od kreveta do kuhinje pa opet u krevet...
Prazne glave, tupa, pomalo trula iznutra.
Pobjegla bih od sebe koliko sam loše društvo.
I pobjegnem...
Ali brzo se vratim..
Jer se zaljubim u male stvari.
Svaki dan...ispočetka...
A male stvari mogu postati i velike.
Trkeljam...
Koga živciram, nek preskoči...
I nasmijte se danas, od srca...pa.makar i vic nije najsmješniji
:))
03.12.2014. u 10:24 | Komentari: 27 | Dodaj komentar
Blog....kurac...pička...
Ups...
Od mene ćete rijetko pročitati vulgarizme u njihovom originalnom obliku jer ih niti u svakodnevnom govoru ne koristim često...
Omakne se i meni psovka i sve što naš jezik čini tako živopisnim.
Iako volim pročitati što napiše, recimo, Vedrana Rudan, njen kurac i pička su u službi dobro napisanog teksta.
Mislim da bi kod mene to zvučalo karikirano...
Isto tako, biramo kakvima ćemo se "prezentirati" ovdje...
Nickom, djelom i likom...
A najviše riječima i reakcijama...
Generalno, govorim i za sebe...lakše mi je vama napisati da ga još malo u meni ima,a prijateljici ću reći kako sam ja tu priču stavila iza sebe...
Možda je isto tako lakše biti grub, direktan i maliciozan ovdje nego s čovjekom oči u oči,kod koga vidiš bol, grč, nevjericu...
Jel nam ova skrivenost daje hrabrost pa kad nas krene, dobijemo krila i onda se obično spuštamo bolno i uz tresak.
Meni maskiranje nikad nije dobro išlo.
Kad se previše trudim ispadnem smiješna...
Ovak, ovca ko ovca :))
01.12.2014. u 18:03 | Komentari: 43 | Dodaj komentar
U tuđem dvorištu trava zelenija ili na drugoj ženi kosa crvenija...
Nedavno razgovaram s kolegom, malo o poslu, malo o svemu drugome i u jednom trenutku veli on :
"Moram ti reći kako mi je super ta tvoja boja kose i frizura, uvijek mi se sviđalo kad žene imaju tu vatrenu boju."
Ja se nasmijem, zahvalim i velim kako i sama guštam u toj boji.
I on se nasmije i dalje gleda tu moju friško pofarbanu kosicu.
Ne mislim da je mislio ništa drugo od onog što je zbilja izrekao.
Nije taj tip, da bi se nabacivo drugim ženama.
Naime, mislim da je sretno oženjen, nakon dugo godina pokušavanja,on i žena dobili su prekrasnu djevojčicu koja sada ima dvije godine.
Mama radi od doma, ima tu sreću da može pa je doma s malom.
I sad mi sine kako sam ih srela ljetos u šetnji gradom sa princezicom.
On je jedan vrlo zgodan, šarmantan muškarac, a ona je izgledala kao mama malog djeteta koja je, čini mi se, zaboravila na sve druge svoje dimenzije.
Mama koja briše nosić, nosi bočicu, u torbi puno igračaka, pelene, rezervna obleka, mob pun njenih fotki.
Jučer je bio jedan post o tome kako su mame davež.
Možda i jesmo, kada zaboravljamo biti sve ono što zapravo jesmo.
Kada nam fokus postanu samo djeca.
Onda naši muškarci vrlo brzo primjećuju zeleniju travu, crveniju kosu, njegovanije nokte...
I ja sam se vratila u dane svog braka kada nisam razmišljala o toj travi, kosi..
Ne mislim da sam tip kojima se muškarci "nabacuju"..uvijek sam imala prijateljski odnos s muškima, ne smatram se nekom fatalnom ženom...ali valjda svi imamo neki okidač.
Gdje se palimo...i.gdje nas drugi privuku.
Brzo zaboravljamo.
01.12.2014. u 8:39 | Editirano: 01.12.2014. u 8:40 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
San...
Ljeto...
Vozim se u karbioletu...oko mene sve neki prezeleni krajolici ko u Irskoj...
S nekim sam, ali ne vidim lice
Čak ne znam ni jel muškarac ili žena...
Nije ni bitno.
Pjevam, u snu imam glas wow...malo ko Janis Joplin...
Vozimo se, nemam pojma kamo...
Nije ni to bitno...
Na zadnjem sjedalu neki pas i bubnjevi ..
I vozimo se...i vozimo...
I ja se pribudim.
Nemam pojma ni što sam pjevala, ni koji auto sam vozila, ni kamo, ni s kim...ali je bio tako dobar osjećaj.
Dobra vam nedjelja, blogerice i blogeri...
Pjevajte dok vozite, kuhate ili samo onak...
:))
30.11.2014. u 10:41 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
Iz ropotarnice sjećanja...
Zaboravila sam ja kako su tople tvoje ruke...
I kako izgledaš kad si zabrinut ili tužan...
Kako mirišeš kad se probudiš...
I koliko voliš glazbu..
Zaboravila sam kako otpuhuješ dim cigarete...
I ono kako me škakljaš dok se ne naljutim i otkotrljam s kreveta...
Zaboravila sam ja kako smo plesali skupa, kako smo guštali u plesu...
I ne sjećam se više kakve su tvoje oči kad se smiješ...
Zaboravila sam naše tišine...u kojima smo samo osluškivali otkucaje srca...
I ona košulja u kojoj tako dobro izgledaš, više se ne sjećam jel prugasta, karirana ili jednobojna...
Ne dižem pogled prema tvom prozoru kad prolazim tim putem..
I zaboravila sam biti strpljiva...ili nisam.
Ne sjećam se..
I ne sjećam se na koje zvono sam onda davno zvonila...
Sve sam zaboravila...
Hodam danas i prema meni ide žena i izgovori tvoje ime nekome iza mojih leđa, osmijehuje se..
Nisam se okrenula, a silno sam željela...
Nisam...jer samo još malo fali da zaboravim i tvoje ime.
A onda sam sigurna...
I nema šanse da se sjećanja u trenu vrate.
29.11.2014. u 17:38 | Editirano: 29.11.2014. u 17:39 | Komentari: 19 | Dodaj komentar