Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Ispijam kavu na osunčanoj terasi, sama...
I mislim se nešto...
Puno toga nije savršeno, nije onako baš kako sam zamišljala ali sam savršeno mirna.
Onaj osjećaj da je baš sve na svom mjestu..iako misli lutaju, srce je mirno i ispunjeno.
Spoznaja da nije sve na nama...ma sve, skoro ništa ništa nije na nama, puno toga ovisi o drugima, okolnostima, sreći, zvijezdama...nazovite to kako hoćete.

Ugodnu nedjelju vam svima želim..

Uzbudljivu, lijenu, radnu, opuštajuću...kako vam dođe :)))

Svih ovih godina koliko tipkam...sa pauzama, kraćim ili dužim, ne sjećam se da sam ikoga pukla na ignore, ali danas jesam.
Koliko puta moram objašnjavati da ne želim ništa, pa ni tipkati sa muškarcem par godina mlađim od mog oca.
Lijepo napišem hvala na javljanju ali tu sam ostala radi bloga prvenstveno, ne tipkam u pravilu...
Onda krene uvjeravanje da je on dobrodržeći, dobrostojeći, dobronamjeran i sve nešto dobro i kakve godine imaju veze s tim.
Hvala, ništa osobno ali ne vidim se uopće u istom filmu sa osobom tvojih godina, znam sebe...sretno
E..kad su krenule uvrede i preružne riječi znala što mi je činiti
Klik...
Ignore :)

Ništa.
Ja te cijelo vrijeme osjećam...
Cijeli dan.
Tu, blizu srca, nešto me dira...
Smješkam se...kako si mi se uvukao pod kožu .
Kad sam legla u krevet ništa!?!?
Hm...
Ipak je samo bila žica od grudnjaka.
Ništa od romantike :(

Danas neke stvari sagledala iz drugog kuta...
Ono...s vremenskim odmakom od nekoliko godina...
Razdaljina se računa u stotinama kilometara...
A opet, kao da je tu i sad...
Možeš otići od nekih stvari i ljudi ali oni ne odu uvijek od tebe, bar ne dovoljno daleko
A odradila "završetak "...sve po pravlima i kak se spada.
Zašto me opet malo pikaju neke sitne sitnice?
Nisi sitne...ili nisu dovoljno daleko?
Trkeljam....
Možda mi sine..

Pustilo me čitanje...nek čeka Šalković :)
Neka meni bloga, tu svašta pročitam...puno zanimljivih stvari.
A i meni misli zbrkane i čudne ko ovo vrijeme....
Nešto me muči cijelo popodne...ono, kako napisati da se lijepo razumije a bez prizvuka zločestoće, ne želim biti zločesta nego razmišljam naglas.
Nije lijepo ljude nazivati glupima, možda su malo ograničeni, kako vega veli, kutijasti, a ona pri tom već danima, ma tjednima napravila nauku od preuređenja stana, neš ti...
No prva ni zadnja koja preuređuje roditeljski stan, u čemu je fora, pitam se...
Ružno je stalno misliti da si puno bolji od većine...
Na temelju čega?
Neka sada drvlje i kamenje po meni, znam da nisam starosjedioc bloga, znam da sam sebi rekla neću uzimati imena usta ali radije kažem što mislim direktno nego se igrati asocijacije i pantomime.

Sunce...
Kava...
Nedjelja...
Može bolje?
Može!
Kava na osunčanoj terasi u Njegovom zagrljaju u nedjeljno jutro...
Mmmmmm...

Krevet...kava...knjiga...
Kad ti propadnu planovi za popodnevu uživanciju (viša sila, bemu misha), uvijek imaj pričuvni plan.
Meni danas ovako sasvim dobro :)

Lupih danas dva put glavom o zid, malo jače....i privatno i poslovno, jer sam pretpostavljala...
I onda se malo ljutim na sebe jer nikad naučiti...pitaj, traži, reci a ne pretpostavljaj
Jednom ću naučiti. .
Kad odrastem :)

Jutro :)
Meni jutro davno počelo...već druga kava ispred mene.
Nepovezani snovi, nabacane slike, čudni ljudi, čudan osjećaj nemira.
Znam kako me popodne čeka demontiranje ormara i postavljanje novih polica, možda sve to ima veze sa stvarima, papirima, knjigama, dječjim crtkarijama koje sam sinoć prebirala, sortirala, slagala, bacala.
Kad prekopaš po stvarima pa se malo zavučeš i u sebe, one kutke koje si skrio u stare kutije od cipela..cipela već godinama nema ali stvari, osjećaji i misli ostaju
I ti...
Bemti glupe snove i nemir...

Kad se smijemo a ne znamo što nam je smiješno
Samo se smijemo...zbog nas.
Kad se razumijemo bez puno riječi...
Samo se pogledamo, zbilja ti u očima puno vidim...
I čežnju i želju i strast i skrivenu tugu.
Kad me primiš za ruku i šutimo...i to volim...upijamo tišinu i mirise i okuse.
Volim to što smo skupa skočili držeći se za ruke.
I nebitno što je ispred nas
Samo volim...

Čitam ovih dana neka čudna prepucavanja pa mi ništa nije jasno.
Ja ovdje friška, dobro...nisam friška ko rosa u podne ali zbilja ne znam skoro ništa o raznim relacijama, odnosima, prijateljstvima ili onima koji su ljuti neprijatelji...
Ima blogera od čijih zapisa čovjek pomisli, jebate..koja introspekcija, nepovezane misli, nabacane velike riječi ( naglasak na riječima koje prosječno obrazovan pojedinac ne razumije)...rečenični nizovi iz kojih ne možeš razaznati koje fck stablo gledati u toj šumi.
Ko mi kriv, možda nisam dovoljno pametna i učena da sve shvatim, a možda nije ni fora sve shvatiti i razumijeti.
Pa onda čitam o krađi nekih frajera...
Pa čitam o nekim repovima koji se vuku ...valjda od kada je iskrice...i foruma...kojeg godinama nema, ali repovi se vukuuu i na njih se staje i pada i podmeću noge i klipovi.
I nije lijepo čitati sve to, ali je zanimljivo kako se pojedincima da godinama razvlačiti te gadosti a ne ostaviti to iza sebe.
Pa jedna gorčina na drugu, kopanje po staroj rani, drek po kojem čeprkaš još više smrdi..
I onda mi sine zapis o Preobražajuj i pomak od točke A do točke B.
Ako nešto mrzim to je trčanje na pokretnoj traci...a ovo mi se čini baš tako...
Trčiš, gubiš silnu energiju, znojiš se a zapravo stojiš na mjestu...nema šanse da se pomakneš
Jebateled...otvori prozor, istrči van, pogledaj sunce ili oblake...trči i na kiši i snijegu, samo se malo makni sa te trake...

Čula negdje tu rečenicu i stalno mi u glavi.
On voli kišu, obožava,tada je nekako sav...neobjašnjivo, opipljivo, zarazno sretan...
Smije se očima.
Grli me tim osmijehom
Soba je puna nas.
Sve miriše na onaj trenutak kad me pogledao u oči i rekao : kako to da sam te našao, dušo moja draga.
Smrzla sam se u trenu, jer dugo nisam bila nečija draga...duša
Ali i opustila u sljedećem i sljedećem
On voli kišu.
.....

Sjedim za vikend u ženskom.društvu, moj babinjak, kad pretresamo vječne teme, muško - ženske odnose naravno.
Dvije u brak, jedna kraće, druga skoro punoljetan staž, jedna živi s dećkom, ja raspuštenica friško u procesu uljubljivanja...
Ja cvrkućem prva, jer se nismo vidjele neko vrijeme pa eto, ja im zanimljiva da svojim leptirićima i skužim.kako mi se smijulje : pa ženo, ti skroz podjetinila, stalno se smiješ, dobro da ne pišes njegovo ime po računu za cugu...
Ja njih volim, jer se znamo godinama, skoro cijeli život i znam da sam im smiješna ali im je i drago jer su plakale sa mnom kada su bili trenuci za plakanje.
Kada je moj trenutak minuo, nakon pretresanja svakodnevnih priča i pričica, dvije zaključe kako se od njih očekuje da obave "bračnu dužnost" kad se vrate doma...uz uzdah, a baš mi se ne da...
Ja na to poludim u stilu : cijenite k... koji imate stalno na raspolaganju, a ne kukajte
Posebno ako vas čekaju doma, dok mi žlabramo, oni dadiljaju a jedan je taj dan i kompletan ručak skuhao, provjereno, za prste.polizati.
I uzme jedna mobitel i napiše mužu : pali mirisne svijeće, jedva čekam da me dotakneš :)))

Završen citat :)
Dakle, dobijem.jučer poruku od lika s kojim sam u 15 dana izmijenila ukupno 20ak poruka, kojem sam dala do znanja u petoj poruci da sam se baš zatipkala s nekim jako zanimljivim, da ne shvati ništa osobno ali da se ne vidim sa osobom.17 god starijom od sebe, hvala mu na interesu, lijepim riječima i sretno mu u potrazi za nekom drugom s kojom bi šetao po Zagrebu...
I ništa 10 dana...do sinoć
Pitam...zašto sam lažljiva kusa, a on jedno pišeš na blogu a drugo radiš...
Zbilja mi ništa nije jasno...
Žene ogorčene i isfrustrirane?
Nije rezervirano samo za ženski rod
Morala sam ...

Pročitah jutros zanimljivo razmišljanje u kasnim satima.
Veli caffedolce kako smo zahvalni onima koji nas nauče nekim.stvarima, najčešće kroz patnju, bol, na teži način...i to je život, nije mi strano.
Sada slažem dojmove i donosim odluke.
Vjerovati ponovno... sebi, prije svega...vjerovati da neke stvari vidim bolje i znam s čime se i kako mogu nositi.
Tada je lakše vjerovati i drugima i Njemu.
Poletjeti visoko, čak prema suncu, ignorirajući oblake.
Ako se oluja pojavi, i tako će me prizemljiti protiv moje volje.
Prepustiti se.
Kad su neke bitne stvari na mjestu, ostalo se polako posloži.
Smijati se glasno.
Uživati.
Gledati nasmijane oči i ne bojati se reći : sretna sam što si tu, pored mene.
Slažu se dojmovi..
I baš mi se sviđa kako sve skupa izgleda...
Makar plesali jedno ljeto..
Jesen...kiše....sivilo?
Predaleko mi je
Dan po dan :)