TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

c/p Kolekcionari i kompulzivni sakupljači: Osobe koje skupljaju umjetnine, stripove, markice ili, u patološkom smislu, osobe koje nekontrolirano gomilaju stvari u domu (engl. hoarding)

posuđen već objavljen link:
Link

Srećom da sam u životu dva i pol puta našao na ulici samo s odjećom, obućom, dokumentima i novčanikom inače bi morao izgraditi par hangara za sve stvari koje sam nakupljao.
I opet mi je dovoljno dvije tri godine da stan čistih linija, slobodnog prostora pretvorim u makaki kavez. Ne, ne radi se tu o krupnim stvarima, njih je lako organizirati npr. desetak instrumenata u kolekciju u svoj kutak nego o malim sitnicama koje se nakupe enormnom brzinom do volumena šlepera. Ne bi vjerovali karte Londonskog metroa, Golden gate, Kip slobode, ulaznice u Budipeštanski zoo, Ajfelov toranj, planovi, karte, vodiči, ulaznice od koncerata do zahoda širom svijeta, avio karte, razglednica, magneta, suvenira…… i jedna torba ze Prahi. Dakle ormari, ladice, police pucaju po šavovima.
Pa za koji kiki čovječe, bio si tamo, doživio i proživio, osjetiš i nosiš to u sebi i to ti je dovoljno. NE.
Da ne pišem o garderobi, posteljini, kuhinji….
Kuhinja mi je poseban problem jer je opremljena sa loncima, tavama, zdjelama, aparatima, noževima, tanjurima, priborom za jelo kao bolji restoran za pedesetak gostiju, a ja sam sam ili ev. dvoje, rijetko da ugostim više osoba. Od toga vrtim jedan komplet sve drugo zauzima prostor i skuplja prašinu.
Npr. kupaona. Koliko god imao puno ormara i polica sve se ruši od prenatrpanosti. Desetak parfema, kolonjskih vodica, aftershaveova, dezodoransa, krema, pomada, šampona, gelova, pasti za zube, četkica i bla bla……, a od svega koristim jedno i kad potrošim kupim isto to. Da ne pišem o ženskom kutku kozmetike ali to je pod must have. Sva sreća da mi je ormarić prve pomoći polu prazan jer ne pijem nikakve lijekove već sadrži ono za što mu je i namjena. Masu stvari kupujem samo radi trenutka jer mi se sviđao miris, ambalaža ili preporuka simpa prodavačice, a kasnija upotreba ili potrošnja zero.



Kada će mi doći iz guzice u glavu da sve to pobacam, poklonim…. ne znam.
Valjda onda kada neću moći otvoriti i proći kroz ulazna vrata?

Sakupljači perja
https://novagradiska.eu/2025/06/24/video-sakupljaci-perja-u-petak-u-
gradski-park-donose-gipsy-jazz-starogradskih-romskih-i-svjetskih-klasika/
Link

naime nije bit teorija nego praksa :)


Praksa se podrazumijeva i da priča se i dobro došla je kada osvijestiš i priznaš sebi, svoje nagone, pohotu, želju, pa i cijel život sve se svede na osjećaj seksualnog zadovoljstva, te trenutke koje ničim ne možemo zamijeniti i težimo tome valjda dok smo živi.
Priroda je to lijepo posložila kod svih živih bića i ona je ta koja s nama upravlja da se parimo radi opstanka i produljenja vrste (sreća da je kod ljudi posložila seksualni nagon 365/365).
Sve drugo što u nama izaziva adrenalin blijeda je slika seksa. U nedostatku istoga na trenutke nas zadovoljava ali daleko od osjećaja da smo oplodili ili da smo oplođeni.
Šutnja o seksu samo je znak, ma citirati ću jednu dragu osobu jer ona zna:

.postoje neke stvari , koje nisu realno moguće, koje nisu racionalne, al srce (ja bi napisao nagon) samo odabere skok u provaliju bez padobrana.
Jadan bi to i čemeran život bio , a uglavnom i jest kad bi se baš sve radilo zato što je "tako red", zato što se to očekuje od nas , zato jer to svi drugi čine ...

Ne znam koliko razumijete ovih par redaka citata? Govori nam više od nekoliko tomova knjiga, romana, filmova, serija… koji istu temu razvlače i žvaču ju u nedogled.
Zar smo radi izmišljenih nametnutih društvenih normi jer je to nešto prosto, fuj, nepristojno, neprimjereno osuđeni na šutnju, zatomljivanje svojih iskonskih nagona?
Jesmo ako prihvatimo izmišljene regule „pristojnog“ društvenog ponašanja.
Zato i pišem o tome makar ispalo na svoju sramotu i osudu od ne prosvijetljenih ignoranata lažnog morala.
Seks srećom nije privilegija, jebu se svi, mladi, stari, siromašni, bogati, niski, visoki, ružni, lijepi…
Osuđujem jedino seks pod prisilom, ucjenom, incest, pedofiliju, a sve ostalo od fetiša do BDSM podržavam ako nam to donosi dodatno uzbuđenje i daje ugodu. Pa nećemo se jebavti cijeli život u misionarskom položaju?
Biti otvoren prema seksu i razgovarati o njemu s partnerom ili s bilo kime pa i na ovome „datng site“ meni je samo znak zrelosti, morala, samosvjesnosti i realnosti sugovornika, a ne glume i lažnog morala.
Zato ljudovi otvoreno razgovarajte o seksu i seksajte se. Nije seks samo penetracija već i sam pristanak, iščekivanje, predigra i after seks…. i slobodno uključite i ispoljite svoju maštu ne srameći se svojih želja pa i tkz. nastranosti pred partnerom, i on ih ima.
Na kraju okruženi smo seksom i sve oko nas je seks od odijevanja, frizure, shoppinga, posla gdje te svi jebu a ne možeš svršiti, kuhanja, jedenja, pijenja, vožnje, glazbe, umjetnosti, sladoleda….. kave do cigarete.
To je kuma davno osvijestila.

Kak ste navijali, tak se i imajte
Čast vatrenim iznimkama

Anethum graveolens

Početkom ljeta jedva dočekam meni naj začin i poučen iskustvom prošlih godina razletim se po zagrebačkim placevima sve do zelene tržnice, hladnjače….. ne bi li ga se dočepao.
Ova godina je izgleda dobra bez obzira na čudnovato vrijeme koje nas pere. Začin našao od prve na „svom“ placu. Vidjevši ga, zaluđen, nisam pitao za cijenu i koliko ga ima nego na brzinu osiromašio sve kumice i kumeke koji su se u tom trenutku zatekli s začinom na placu. Sigurno su si mislili koji je ovo frik dok sam gotovo u panici punio svoju plac pletenu košaru. Ne znaju oni koliko sam duševne boli pretrpio nekih godina kad mi je taj začin bio nedostupan, a to si više ne mogu dozvoliti.



Svježi Kopar mi je nezamjenjiva biljka (začin) u kuhinji jedino ga je teže održati svježim na dulje vrijeme. Našao sam kako ali to je tajna. Zato sam ga i kupio na prvu u enormnoj količini da do zime podmirim zalihe. Sušeni nije ni sluga svježem u okusu i aromi osim sjemenki, više je kao sušena trava i prije bi ga mogao pušiti nego raditi umak ili ga dodavati jelu.



Zašto ga toliko volim? Ne znam, valjda zato što mi ima super aromu i okus, smiruje me, pruža mi užitak i gotovo da djeluje na mene kao afrodizijak. Možda i zato što je moja baka kuhala ljetne povrtne juhe od svega što je u tom trenutku nabrala u vrtu i u to nabacala kopra da se sve zelenilo i uz dodatak malo vrhnja jeli smo ju gotovo hladnu (mlačnu). Ne bi vjerovali takva juha nas ljeti hladi, dok se drugim zagrijavamo. Da ne spominjem goveđi flam iz juhe s kopar umakom (sosom).



A ne, neću vam sada servirati recepte toga imate na netu. Jednostavno meni je savršen za sva jela pa i ribu, lagane ljetne recepte, salate i kiseljenje (viz gore primjer)

Nema linka, ne pjeva mi se punih usta. Pjevajte si sami po ovom ljetnom kijametu.
Imate F-1, nogomet…

(tebi)

stavio Blog.

Nikada nisam tako rano, prvi dan ljeta, u svojoj šumi nabrao vrganje. Dobro ubrao sam i krpelja ali on nije završio u tavi.

Dinner time, vrganji s jajima, puno gljiva, luk, jaja tek da povežu.

Kako imam susjede flašiste onda sam se morao i ja prilagoditi da ne dođe do incidenta, zato Budvar iz flaške da se utopim u masi i budem spreman za sutrašnji Dan antiflašizma.

nema linka
RIP Slavenki Drakuić
:(

u zlatnom dobu, na laganom zalasku zivota dogodilo mi se nesto za sto sam mislio da stvarno ne postoji. Ajde idoli, primjeri nekih koji nas poticu da budemo bolji, agilniji, upornji da postignemo neke ciljeve u zivotu kako bi bili slobodni, neovisni, sretni i zadovoljni. Sve to imam ali muza?

Nju pripisujem umjetnickom imaginarnom svijetu koji je ni na nebu ni na zemlji. Ajde velikim djelom jesam nekakav umjetnik kroz nebrojene hobije i znanja koje imam. Ali dobiti muzu, realnu osobu koja zivi, radi, bori se sa svim nedacama zivota i seta tu po zemlji, asfaltu, betonu medju nama?

Sto bi to moglo biti? Ne guglam, ne konzultiram AI. Ne znima me tudje misljenje. Ona je u meni i ja ju osjetim. Nikako nisam mogao definirati takav odnos prema nekome koji je stvaran. Mislio sam da su muze imaginarna nepostojeca bica. Niti sam mogao definirati kakav je to odnos da li je to prijatelstvo, zaljubljenost, ljubav, pohota, opcesija, platonska ljubav, radoznalost... dok mi sama jednom nije rekla inspiracija, nadahnuce, muza.... zbunj

Nismo mi nikakv mach, jest da nas veze puno stvari od obiteljske povijesti, slicnog ili gotovo istog misljenja u vecinu stvari, ukusa, statusa, zelja ali i ne premostive razlike.

Da li je moguce voljeti muzu ako s njom prozivljavamo teske i lijepe trenutke, radujemo se njenim uspjesima, zalimo njene neuspjehe, veseli nas ako pronadje ljubav, srecu, a da nismo ni malo zavidni ni ljubomorni. Ni malo me ne opterecuje njezin izgled, gdje zivi, sto radi, s kim je. Ovo mozda izgleda bolestan odnos ali nije vec je to cista sloboda i neovisnost nekog odnosa koji izgleda besmislen i friki.

Mojoj muzi dao bi sve, ni malo me ne opterecuje misliti sto bi za nju bilo prigodno, sto bi joj se svidjalo, sto zeli, sto voli, sto joj fali, cega nema ne trazeci nista za uzvrat vec iz zahvalnosti sto trpi moje hirove i inspirira me da sirim svoje misli, znanje, zivot.

Oprostite na pisanju, pisem daleko od civilizacije s jedva primjetnim internetom na USA tastaturi bez interpunkcija, pomjesanih slova (zy), zagrada.... mozda bi vam bilo jasnije da sam pisao na engleskom tak da zanemarite jezicne i pravopisne greske. Neda mi se lijepiti papirice na tastaturu da vam korektno pisem.

Posveceno mojoj muzi, koja je daleko iznad nas i na zalost ovo nema sanse da procita. Jednom cu valjda pejstati ovaj zapis njoj iako ne znam kojim kanalom.

Nema slicice, linka... njenu sliku drzim u glavi, ljubav u srcu, glazbu u dusi.

nedavno sam se razveselio ko malo dijete dobivši u ruke par listova ispisanim glagoljicom.
Ups….. pas mater, kaj je ovo? Neka slova odmah prepoznajem, neka nabadam, neka pojma nemam???
Link
Bemu senilnost, a nije već dugoooo vrijeme u ne praksi.
Davno na Katedri slavenskih jezika filozofskog fakulteta kao vanjski suradnik radi viših interesa ostvario sam prekrasnu suradnju s izvornim govornicima, tadašnjim asistentima.
Njihov interes za Hrvatsku povijest (špije) i posebno za glagoljicu koja im je izgledala poput Egipatskih hijeroglifa iako puno jednostavnija, logičnija i razumljivija u svim svojim varijacijama, rezultirao je zajedničkim pokretanjem tiskanja crtanih romana s događanjima iz daleke hrv. povijesti za studente faksa, ofc pisanim glagoljicom (ako vam je rečenica pre dugačka čitajte ju od zareza do zareza). Interes je bio iznad svih očekivanja tako da je edicija izašla iz okvira faksa u trafike uz Alana Forda. Ne sjećam se koliko je to sve trajalo, godinu, dvije?
Znam da se ugasilo kao i većina ondašnjih kulturoloških projekata radi političkih (poticalo je hrvatstvo i domoljublje) i automatikom financijskih razloga. Kad bi barem uspio odvojiti malo vremena da pročešljam arhivu NSK, sigurno imaju barem par originalnih primjeraka.

Kako je krenulo? Obožavam Istru i Hrv. primorje s otocima koji su raj glagoljice. Jednostavno nisam izdržao prolaziti takvim krajevima koji u najzabitijim dijelovima imaju barem jedan redak na glagoljici, a da ne znam što mi govore. Morao sam naučiti i savladati čitanje i pisanje. Iako su glagoljaški zapisi pisani starohrvatskim jezikom dobrim poznavanjem gotovo svih slavenskih jezika u veliko mi je pomoglo da skontam što je pisac napisao. Bašćansku ploču sam znao napamet.

U vrijeme početaka informatizacije dok smo čitali novine i kupovali „Skandi“ križaljke za ubijanje viška vremena na čuđenje okoline sve križaljke sam ispunjavao uglatom glagoljicom uz komentare da ne mogu ispuniti križaljku latinicom pa sam tu našarao razne nerazumljive čvrčke kako bi ispalo da mogu ispuniti križaljku do kraja. Takvo ispunjavanje križaljki držalo me je u tempu i stalnom obnavljanju steknute vještine. U to vrijeme kćeri sam na haljinice, majice ušivao ili upeglavao razne napise na glagoljici dok me nije otkantala jer ju je okolina proglasila da je srpkinja????

Zato znajte da ćete sva stečena znanja vremenom gubiti.
Nije bez veze „Repetitio est mater studiorum“.
But ne paničarite. Svakodnevna i povremena znanja koja koristite neće nestati.

Tako vam je i sa seksom ako se opće sjećate što je to. Ne prakticiranje vas je odvelo u zaborav, a vjerujte mi u tome možete uživati dok dišete i nikad ne možete pretjerati. Osjećati ćete se bolje, poletnije, uživati ćete u poklonjenom životu i nećete se baviti ispraznim glupostima.

„iskustvo zlata vrijedi“
…..ma malo morgen :)))) ništa nije univerzalno

Je, ako zabijaš čavle ili špinaš šećer. Udarac čekićem po prstu ili zasrana peć, opekotina i izgorjela zapečena tava naučiti će te da to više ne ponavljaš.

Ne pišem ovdje o takvom iskustvu. Pišem o duševnom, emotivnom, ljubavnom, seksualnom….

„Iskusna žena traži isto takvog iskusnog muškarca za trajnu vezu.“
Hahaaa ….. i skoro se zapišam od smijeha na ovakav oglas.

Onda se uozbiljim i razmišljam….. Jbt zar ima tko iskusniji od mene. Nanizao tolike godine i stvarno si prošao Scile i Haribde, nema mjesta gdje te nije bilo, gotovo nema posla niti funkcije na kojoj nisi bio, bio u vezama i bez vezama, volio, ljubio, gradio, dizao se i propadao nebrojeno puta… pa ti nedvojbeno pucaš od iskustva :))))

Zajeb…
Nije to zabijanje čavli. Svaka je bila posebna, ljepša, toplija, seksualnija, pametnija, na svoj način drugačija…..
Svaka može biti iskustvo samo za sebe. Kada bi zbrojio sva ta iskustva u jedno, koga bi više mogao voljeti?
Jedino sedmu od devet ali ona nije žena, ona je Borg i egzistirati će za dvjestotinjak godina poslije moje smrti po Federacijskom kalendaru (a štaš kad sam Trekker) :-/

Link

I zato draga iskusna ženo iz oglasa, ja sam neuki dječarac u srcu, s nikakvim duševnim, emotivnim, ljubavnim, seksualnim iskustvom i ako si za trajnu vezu morati ćemo zajedno učiti vezu, ljubav, seks….. iz početka.

Odgovor: mrš, koliko godina imaš, a radiš budalu od sebe!
WTF? I kaj sad. Objašnjavati, tumačiti, opravdavati, pisati romane? …jok
???? Kupac je uvijek u pravu pa valjda tako i žene i zadnja mora biti njezina (iskustveno). :?))))

Link

Link


moja ergela ispod haube trpi Zaljevsku krizu i jedva da ih održavam na životu, a tjeram ih ko cigan konja.
Sva sreća da su skromni i razumiju pa gotovo da ni ne piju. Čim se malo operlatim počastiti u ih da se napiju ko deve i još kad im zimske potkove promijenim za ljetne biti će belaja.
Kažu, šuška se da će gorivo s cijenom ići dolje :)

Zakaj ja ne volim ponedelek?!?
Zato kaj je Blog mrtav…..
a i Blogerice valjda tužne, nesretne, ljute, nema ih, tek u tragovima
Link


idem sanjati….
Link

Vrata neka zatvori ko bude zadnji, please

Ulovio malo vremena dok čekam novu etapu Rallya.
Link


Link


Ne zavaravajte se, svi smo mi na Iskrici, WEblogu ….duhovi….
Za razliku od reale ovdje možemo biti što god poželimo. Često i ono što realno ne želimo ali želimo probati kako bi to bilo kad bi odista bili takvi?
Čast onima koji svoju realu prenose na Blog, PVT li bio koji drugi način komunikacije, rijetki su i njima skidam kapu. Za takvo što treba imati hrabrosti i samopouzdanja. Biti sigurni u sebe, spoznati svoje kvalitete i mane i besramno ih prezentirati.
Na kraju čemu skrivanje?
Možda opravdano skrivanje pred duhovima koji su isti duhovi kao i mi sami .... pa smo egal.
A i ovako lažno i imaginarno privlačimo veću zainteresiranost i pažnju koja nam u reali možda nedostaje (adrenalin, ljubav)?
Realu tako i tako svakodnevno imamo doma. Ovdje se možemo vinuti u nebesa, paliti i žariti.
Nekako si mislim da smo u prosjeku svi slični sebi u reali ma kakvi god ovdje bili. Sami procijenite tko je duh, zloduh ili možda realist.
Have fun!

Link

dok sjedim :)
ne da mi se ustati, a moram gibati hitno

konačno iz garaže na zrak da prodiše punim plućima.
Zahebo sam stvar skidajući auspuhe radi dolazeće krize,

Link


pa ih sad moram opet vratiti. Sreća da imam malo alata i box.

Link

Vikend na Grobniku i okolici uz čepiće za uši i snifanje benzinskih para.
Ugoda gotovo kao snifanje OHO ljepila iz vrećice.
Sreća da rally auteki nisu dizelaši tak da nebu dima i smrada.



Mali se veseli ko malo dijete da bu se mogel malo izrajtati.
Dugo mu je bilo od jeseni bez asfalta i makadama. I ja se
veselim malo adrenalinu kojeg mi Blog uskraćuje.



Ma ne brinite, nisam u konkurenciji i nebum se razbil.
Prave aute, vozačice i vozače bum gledal s klupice i monitora.
A i vi vozačice i vozači kaj me vozite Iskricom i Blogom bute
ovaj put isto na klupi zato kaj lagite. Pa kaj, sad se to na Blogu
nosi i moram biti in….

nisam mislio pisati Blog u nedostatku vremena ali trenutna inspiracija je jača pa kradem radno vrijeme koje objektivno ne bi trebao imati i koje me u zadnje vrijeme samo potkopava i opterećuje dokle, zašto i za koga?

Da se vratim na temu. Tko je igrač s klupe?
Sigurno ne netko tko je slab, nesposoban, odbačen, zaboravljen....
Upravo suprotno. Taj je prošao treninge i školu, usvojio znanja, kondiciju i što je najvrednije povjerenje i usud. To što trenutno nije u prvoj ekipi je splet nekih objektivnih pa i subjektivnih okolnosti izbornika čime ničime nije umanjena njegova uloga i važnost.
Njegove kvalitete su neupitne jedino što se ne napuhuje, gura ili ističe da bi pod svaku cijenu bio prvi igrač jer zna da će kad tad doći vrijeme kada će se moći dokazati i time opravdati ukazano mu povjerenje.
Za svaki uspjeh ekipe i on je nagrađen na klupi medaljom i ali njemu ta medalja najjače svijetli u cijeloj ekipi jer prva postava smatra da je to normalno okititi se medaljom kad su već odabrani.
Kad tad prva postava zaškripi jer se uljulja najčešće misleći da samim tim što odabrani i osigurani, sigurni da ne moraju više davati 100% sebe.
I kaj sad? Tek u takvoj situaciji vrednujemo igrača s klupe. Sve karte i nade onda polažemo u njega i sigurni smo jer znamo makar ne htjeli priznati da smo najjačeg igrača stavili na klupu jer znamo da će on pod svim uvjetima uvijek dati 150% sebe za uspjeh igre bio ili ne u prvoj postavi.
Upravo radi toga na klupu ne stavljamo nekoga tko je slab i u koga nemamo povjerenja.
Ne kaže se uzalud da je ekipa jaka koliko im je jaka klupa.
Zato držite na klupi najbolje.

I da, nema sličke ni linka. Imate ogledalo i pjevajte si sami jer je vaš izbor glazbe najbolji.
Svaka sličnost s realnim životom je slučajna.