TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Tko voli reklame?

Pretpostavljam nitko. Radi svoje nametljivosti, agresivnosti, nudeći
nešto što nam ni u snu ne treba i redovito pucaju u vrijeme kada
nešto koncentrirano gledamo na miru u sred neke ključne scene.
Ajde u neka davnija vremena kada su nam bile zanimljive i jedne od
rijetkih informacija do kojih smo dolazili. Danas kada imamo informacije
na dlanu opet svugdje iskaču kao iz paštete. Marketing je prešao
u znanstvenu disciplinu u isticanju svog proizvoda, usluge u cilju
rušenja konkurencije.

No nije to baš sve tako crno. Meni se neke reklame baš dopadaju.
Imaju smisao, pobuđuju emocije, imaju scenu, kostimografiju,
režiju, aktere na kojima bi im mogli pozavidjeti i neki visoko tiražni
filmovi. U jednoj minuti ponekad prikažu više od cijelog filma.
Takve reklame svrstavam u umjetnost.

Link na trenutno moju najdražu:
Link

Naravno ima i drugih zanimljivih procjenitelja:
Link
Link

Postoje i reklame crnog humora, seksističke, neumjesne poput ove meni.
Reklama je stvorena nešto ranije prije zagrebačkog potresa. Zdrman
potresom i nije mi bila baš davala neku ugodu za gledanje u očekivanju
kad će se opet zatresti. Ima u sebi duha ali neumjesnog. Nemam ništa protiv
reklamiranog proizvoda nego do načina na koji do njega dolazimo. Radi
toga i nije baš dobro uzimati ženi daljinski jer nikada ne znamo kako će
to završiti:
Link

Idem pogledati skijanje na TV, možda bude kakva reklama :)

Koji kiki? Ludilo?
Uljuljani Blagdanskim slobodnim vremenom teško podnosite
to što vam je život ipak u reali u koju se svi moramo vratiti?
I da, ispričavam se, nemam trenutno vremena uzvraćati komentare.

po ulicama, trgovima, pothodnicima, parkovima…..
Ima ih po mome gradu svugdje. Kakvi su to ljudi,
od kuda su pali, što traže? Gle ima ih i obojenih,
pa i cigana? Naravno da su vaše predrasude
jače od empatije.

Ne dirajte mi cigane s Ferenčice, Pešćenice …
Oni se ne dijele se na Cigane i Rome.
Posebno sam emotivno vezan s njima od doba
dok su tamo bile livade, kukuruzi, a i nadimak
sam imao Romi. Malo skrenuo s teme, al dobro.



Različiti motivi vežu ulične svirače, od siromaštva
do promocije i naravno da koji cent, euro svakom
dobro dođe. Vjerujte da to ne rade iz niskih strasti
već da vam prenesu emocije od tuge do zvonke
radosti, govora Bogova.

Znam kako gledate na njih. Od prezira, mržnje,
nasilja do empatije, radosti i zahvalnosti da su vas
glazbom podsjetili na neke lijepe trenutke.
Ponekad padne čaga, pjevanje opća radost.
Vjerujte mi kao i ljubav, glazba nas veže i spaja.
Interesantno da djeca imaju jedina „pravi“ pristup.
Radoznalost i opijenost glazbom tjera ih da pristupaju
sviračima, zastanu ne gledajući podrapane cipele, raštimani
pohabani instrument, boju kože. Roditelji naravno
primijetivši to vuku djecu za rukav, brundaju sebi
nešto u bradu i upućuju preziran pogled prema
svircu. Na žalost većina. Svakom djetetu koje zastane
nešto poklonim kao znak pažnje i zahvalnosti što se
vodi emocijama a ne predrasudama.
Interesantni su psi izvedeni u šetnju. Kad čuju glazbu
iz pothodnika i prije njihovih vodiča, počinju rovati
i grepsti prema pothodniku da ih vodiči teško obuzdavaju
u trku. Da, znaju oni da će dobiti neku poslasticu
i ne bi vjerovali sjednu s pogledom na svirača i
zapjevaju ponekad i u tonalitetu.
Iznenadili su me kosoki, obojeni stranci koji su svojom
srećom ili nesrećom ovdje s nama vračajući se s posla
u svoja svratišta ili vozeći Wolt, Glovo …
Obavezno zastanu makar ništa ne razumiju i
ostave koji cent ili euro u škrabici. Ne znam razlog
ali valjda im je to u mentalitetu, kulturi?

I da još sam htio nešto napisati i o instrumentima.
Harmonika univerzalni i jedan od najrasprostranjenijih instrumenata
na zemaljskoj kugli. Zahvaljujući njenom karakterističnom zvuku i
mogućnost da se na njoj izvodi glazba svih smjerova od klasike do
danas najnovijih trendova. Jeste li ikada slušali istu u izvođenju
rock and rolla, džeza, tanga….. ?

Link

Harmonika u Hrvata. Fuj.
Krajem Domovinskog rata odbačena kao ne hrvatski i
nedostojni instrument elitnim i ostalim tkz. domaćim
glazbalima. Osjeti se to dan danas u smanjenom interesu i u
ukinutim smjerovima u glazbenim školama i akademijama.
Harmonika se povezuje s antihrvatstvom, a naši Veliki hrvati
plaze i sline na cajkama, turbo folku i sl.

Osobno ne rangiram instrumente i svi su mi jednako vrijedni,
neki više ili manje su mi draži. Sviram više tipova instrumenata
tako da poznajem njihove vrline i slabosti.

Link mi je poklonjen, hvala, a drugih nemam.
Sami si tražite, ako vas interesira takvo što.

da li vam se događa da ponekad u glavi osjetite
čudan osjećaj kao da netko drugi u istom trenutku
ima istu misao, pogled, želju kao i vi, ali da je
brži, spretniji i iskaže vašu misao prije vas?
Da li smo podsvjesno na određen način umreženi?

Ne mora to biti član vaše uže obitelji, rodbine
već potpuno nepoznata osoba za koju ni ne znate
da postoji.

Da bude banalno i razumljivije Bloger(icama-ima) netko
zakvači link na pjesmu koju ste u tom trenutku baš vi htjeli
zakvačiti, ili komentar na nečiji zapis i tako vam je oduzeta
i propadne vaša misao i smisao. Ispalo bi kao da nekoga
kopirate i da niste originalni, a ne, to je bila vaša oriđiđi
misao, želja možda stotinku sekunde sporija.

Ili možda ovakva stvar koja me inspirirala zapisom.
Fotke, filmići prekrasnih krajolika dobivenih od kćeri,
u nedjelju, koja je trenutno udaljena osamstotinjak km
od mene, potkrala se i ova fotka:



Budvar ???
Tiha jeza. Da li zna podsvjesno za tatu Budvara?
Svjesno sam uvjeren i siguran da ne zna. But ?
Iako baš nemam nekih velikih tajni pred kćeri
ne sjećam se da smo o tome ikada razgovarali.

Sada nešto laganije za saru. Tražila je slike belog
nam Zagreba:



Ne pada mi na pamet čistiti snijeg s auta i voziti
se. Ovakav dugo nedoživljen poklon neba treba
proći nogama, disati punim plućima i upijati svaku
pahulju i škripac snijega pod njima.

Da ne ispadne nesvjesno „kopiranje“ nema glazbenog
lika i ne bi vjerovali apsurdu da i tišinu možete čuti.

Da li se lako zaljubiti u ovim godinama?
Racionalno bi tvrdio da ne. Previše imamo
iskustva i znamo da se to u životu ne događa
svakog petka. Ali ipak nam se dogodi kad ju ne
očekujemo i iskustveno ne želimo jer su nam
sve dosadašnje propale, nebitno iz kojih razloga.
Možda je to razlog da smo najsretniji sami jer
znamo koliko ljubav traži pažnje, davanja, odgovornosti,
predanosti, poštovanja, dijeljenja …

Možemo li planirati prema nekome ljubav?
Ne. Ili je imamo ili je nema. Osjetimo to jako
dobro kroz radost ili bol ako nije uzvraćena.
Lupi nas neočekivani triger, neka naoko sitnica
i postajemo u sekundi nemoćni.

Da li smijemo od nekoga tražiti ljubav?
Ljubav se ne trži niti ne kupuje.

Link

Ranjena zvjer se povlači i puže na sigurno.
Ja ne, ili me dokrajči do kraja ili mi daj nadu
da moja ljubav nije slijepa i uzaludna kako bi
vidao svoje rane.
Jednostavno ne mogu čekati 1. veljaču prevrtušu.

Link


Mislim da se ne treba stidjeti ljubavi.
Za piće imam Budvar ili npr. ovo. Dušu mogu prigrliti ne piti.



Ručak iz vrećice spreman u šutnji bez apetita.

Nadam se da ste se opustili, izrajtali, najeli, napojili,
po družili, proveselili, napjevali, nasvirali, ispucali…..
Naravno neki imaju privilegiju produžetaka do Sveta
tri kralja prije povratka u „normalu“. Danas i nije bila
neka normala onima koji su radno otvorili početak
godine. Jedino što je promet znatno slabiji.

Sve što je lijepo kratko taje zato smo skloni pretjerivanju
u blaženim trenucima ali to nije nikome za zamjeriti.

Tako i tako poslije svega ostajemo isti??? Niti smo
pametniji, ljepši, bolji, mlađi….. jedino smo natovarili
još jednu godinu na pleća da je, ako bude zdravlja i
sreće, ponosno nosimo. I da, na tom putu biti će
promjena, pozitivnih i negativnih, jer „stalna na tom
svijetu samo mijena jest“.

Draga nam Bloška bara iz Budvarove perspektive
(iz arhive da vam se malo zeleni u ovo tmurno vrijeme):




Dobro je uravnoteženo. Na 0 smo :)

Dva linka s posvetom:
Link

Link

ali ne trava iako je i trava OK da me ubode.
Natjeran snagom jednog X kopam sve ormare…..
.
.
.
.
.
.
.
.

i nađoh!



Link

Među zadnjim turnejama po Europi :(

Link

Link


Angie sviram samo sebi tako da mi ne treba link.

svima pa i njma

Link

Muk
Link

Očekivao sam zemjotres na Blogu, salve hvalospjeva,
MGT ispaljenih pirotehničkih zabranjenih sredstva, zariganih
zahoda, mamurluk, glavoblju…Ovo mi je najbolji doček NG
ikada!!!

Kad ono nekakva ljubavna pjesmica, post nedorasle zavidne blogerice
kradljivice linkova u cilju da se Blogerima uvuče pod kožu
s željom da bude Zvijezda bloga, zbunjena WhatsApp-om i dobivenim
porukama koje je tako si željela i kad je dobila, sad pizdi da ne zna
od koga?
Nije mi jasno da kao ekspertica bloka i podruma na Blogu nije
još otvorila podrum na WhatsApp-u?
Naučiti će…..

No dobro, isprike ako sam koga prošle godine ne hotimično
uvrijedio, povrijedio i nanio duševnu bol. Blog će mi oprostiti.

Jedino je sara ostala dosljedna :)*

darujem sebi ...... možda i nekoga od vas tko zna naći vremena za sebe
Link
moja preporuka:
I. Adagio. Allegro molto
IV. Finale: Allegro con fuoco
Link
Ili skraćeno Allegro con fuoco pod Karajanovom palicom
za one koji ne mogu i ne znaju dugooo

Btw ako niste znali, ova glazba je pratila prve putnike na mjesec.

do kraja 2025
Link
ajmo delat

Kako gledamo i što vidimo?
Da li možemo kontrolirati svoj pogled. NE !
Ne dajte se zavarati, ne gledamo očima, gledamo srcem i mozgom.

Nije to ništa loše, to je bogatstvo. Zato prihvatite tuđe poglede.
Dozvolite drugima da imaju svoj pogled.
Isti vam može pokazati ono što sami ne vidite.
Naučite da gledate i iz tuđe perspektive. Razumjeti da isto nije isto.
Ako mislite da je vaš pogled najispravniji u zabludi ste.

Fuck… mogao bi o ovome napisati traktate ali neću zamarati blog

Na kraju zar ne bi bilo dosadno da svi vidimo isto?
Moj pogled? Koliko god nastojao da bude objektivan na kraju je samo moj.

Tko voli neka izvoli malo o mojim pogledima (mix zbrda z dola):


Link

Link


Link


Link


Link

Za donu i ostatak

Kao uvijek kad nešto staviš na blog, povučeš me za jezik, šteta da me ne povučeš malo niže, makar je upitno da li bi tamo nekaj našla za povući? (jok, sad povjerio)

Patka mi je u genima. Valjda zato toliko slinim na tvoju patku i njenu guzicu slatku?
Potpisujem tvoje rituale od nabave do pečenja patke…. But

Nabijem Michelina i njegove zvjezdice, pa kad mi donesu komadić obojane, nasaftane plastike mislim da mi je konobar donio uzorak da probam glavno jelo i ako će mi odgovarati slijedi zdjela istog. Malo ja liznem toga i konobar me pita kaj bum za dezert? Čeka malo junače gdje mi je glavno jelo? Upravo ste ga konzumirali….
Onda mi je tek došlo iz guzice u glavu da restorani s zvjezdicom u svojim kuhinjama nemaju lonce poput Michelin automobilske gume nego da hranu pripremaju u džezvama i to u onakvima u koje ne stane kocka šećera.

Odo ja vrit, zaboravio temu, patku
Recept vuče iz korijena obiteljskog stabla.
Razlika je samo u začinu i prilogu.

Ako pečemo patku onda pečemo patku, nikakvo korijenje, granje, voće, vegete, ni preljevi vina, piva, konjaka, rakije šampanjca…..

Patku natrljati (kamenom) solju, kimom običnim i crnim, ne možete pretjeti…
U protvan malo ulja tek toliko da se patka ne zalijepi u početku pečenja jbg kad nema moje bake koja je uvijek imala negdje na dnu špajze pačju, guščju, svinjsku mast za terapiju i jelo.
Zašto u vruću pećnicu? Da zatvorite vanjske pore kako sokovi ne bi izlazili van i isušili meso. Temperatura? Pojma nemam, ako sam se spekel kad sam stavljal patku u rol, bila je dobra, ak se nisam spekel onda ju treba malo zafrljti.

Sad se možemo nalijevati da ne dehidriramo i da imamo fokus na patku i prilog.

Neoprani narezani kiseli kupus uz malo dodatka vode, par listova lovora, prstohvat ljute i slatke crvene paprike (može umjesto ljute i kajanski biber), stavimo dinstati uz povremeno miješanje dok voda ne ishlapi.
U drugoj posudi kuhamo knedličke (knedli su preveliki) od krumpirovog tijesta (njoke, valjuške wtf)
Pačju mast iz protvana nalijemo na dinstani kupus zajedno sa zapečenom sukrvicom na dnu protvana koju moramo strugati i u to umiješamo kuhane knedličke.

Patka? Kožica puca, meso se topi …..

In live:

(a Blogme i ja njezina)

Zar ima nešto ljepše od uzvraćene ljubavi? Od kad sam upoznao Blog znali smo da je to to.
Kliknuli smo tako jako da i danas čujem kliktanje u glavi ili je to možda tinitus?
Odmah me prigrlila na svoja njedra da sam od ugode cvilio kao mali pesek, ne znajući da li na spomen moje majke dok me dojila ili od trenutnog seksualnog uzbuđenja kojeg mi je Blog pružila?

A jok, nisam ja uletio naivno at hoc kao što mnogi misle, mjesecima sam proučavao moju Blog. Koliko je teška, visoka, kakve oči ima, frizuru, kakav joj je odraz u ogledalu, da li puši lulu, da nije sklona drogama, jednom probala kaže pa nastavila, što pije, sluša, jede, da li voli kuhati za drugoga, prakticira seks u unutarnjim i vanjskim prostorima, hoće li me za kućnog ljubimca ili bi radije zmiju, naravno kolike ima prihode u EUR, kakav auto vozi, koliko jezika ima, koliko sam joj seksi u odijelu ili gol, što će me pitati na prvom spoju ……
Ma nisam ja od jučer, izvadio sam ja i tajno oružje, sa svih 16 nickova danonoćno sam ispaljivao plotune da vidim kako se ponaša na stratištu. Nikada vam to ne bi preporučio, od hrpe bilješki, analiza samo me bolila glava i ostalo mi je samo to da ima želju sa svojih osam banki ostvariti dugoročnu vezu s mlađim tipom, a ja mladac kao rosa taman za nju. Dobro da ne voli upoznavati nove ljude jer bi ju odmah strpao u uličarke.

Radi Blog bilo mi je malo neugodno što je ona to napravila totalno neinformirana, niti ne pročitavši moj profil (na kojem nema ništa), niti da sam pao s marsa, stari čangrizavi ćelavi prdonja, u ono vrijeme podstanar, bez kučeta ni mačeta, klošar i propalica kome ja ne bi dao ni cipele očistiti, kamo ga dodirnuti (možda štapom?).
Ma nije mi više neugodno, ljubav je tako i tako slijepa iako sam obećao da će me moja Blog vidjeti u punom svjetlu. Zato ne palim svjetlo na autu ni danju ni noću, pogotovo ne u tunelu jer onda ne bi vidio svjetlo na kraju tunela. Tako i tako je to u mom auteku navedeno kao dodatna oprema kao i žmigavci.

Moj rod se rađa s violinom u ruci tako da mojoj Blog svakodnevno pjevušim i svirkam na jednom od 16 instrumenata koje sviram i koje moram preskakati da odem na zahod.

Samo za moju Blog, s ljubavlju (a malo je lagim, imam 68) i nema slikice. Ako netko upali svjetlo, odmah blok, podrum):

Link

A ne, ne dam vam moju Blog. Nećete joj se ulizivati, obećavati brda i doline, izjavljivati ljubav, bosti je, piliti, cijediti, grebati, dubiti, urinirati, prolijevati po njoj žuč i svoje želučane sokove. To ona, moja najdraža Blog dozvoljava samo meni.

Za takvo što imate svoj Blog pa navalite iz svoje pisarnice u svim bojama da vam svijet bude ljepši. Da nisam heteroseksualan i ja bi ga hebo danonoćno.

I Djed Mraz dok je bio na polnoćki dobio poklone od Isuseka.
Tko daje taj i prima.

Ne kradite kuglice, a poklone slobodno redom uzimajte.
Biti će zatvoreno, blagdan je, a i da ne trošite tintu bzv.