TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Poslije placa predah, pre rano je bilo za kakvu terasu. Ručak krčkić (prema Vegave8) ovaj put bez nogica koje su postale nedokučive na tržištu. Uz zagrebački clasic grincajg(k), manja glavica luka, par češnjeva češnjaka, malo slatke mljevene crvene paprike, ljute dimljene tek u tragovima, crni biber u zrnu, sol…
Lovor ne, ima uz toplinu moć zgrušavanja bjelančevina i više ide uz kuhanje govedine, ribe…
Ne ljubim baš industrijsku tjesteninu za juhu što ne znači da ju ne konzumiram. Radije si napravim taranu. I da, volim „gušće“ juhe, ne čaj.

Radi autentičnosti slike, peršinov list je u budvarovoj čaši i biti će dodan kada se juha skuha.

Ovaj vikend ne napuštam svoj kavez, imam pametnijeg posla doma (čišćenje, pranje, spremanje, veš, posteljina….nisam još ni poskidao Božićne ukrase)

Lijepo vrijeme vuče me van, malo jurcat, ali za sada uspješno obuzdavam svoje konje.
(slika je simbolična i ne pripada meni)


P.S.
I kaj sad, opet se tuku po bliskom istoku? Ljudska pamet je isto nedokučiva.

uz jutanu kavu, cigaretu… ev. navečer pred počinak. Toliko si za sada mogu pružiti ovisnost Bloga o kojoj neki pišu, ako me zainteresira neka tema pa uletim s neba u rebra ili me nešto inspirira kao tema pa napišem Blog...

Možda jedino vrijeme koje si mogu priuštiti, ne baš svaki dan, da predahnem, odem u drugi svijet, gdje mogu biti što god poželim, zaštićen psihički , fizički, moralno politički, bez ikakvih posljedica, obveza i odgovornosti. Ovdje mogu naći svakakve likove, teme, sličice, linkove koji mi mogu zaokupiti pozornost i želju da to s nekim virtualno dijelim, da ga pljujem, hvalim, podržavam, pronalazim sebe, pa čak i virtualno da se prepustim i zaljubim. Nije to od dosade ili ubijanja vremena nego na neki način druženje za koje u realnom životu imamo sve manje vremena. Nisam u reali osamljen već prebukiran pa možda tu tražim malo mira.

Dugo sam na Iskrici i Blogu s većim ili manjim prekidima. Imam super iskustvo da sam preko 15 godina dijelio realan i prekrasan život s dvije Blogerice kao dva mala života. Hvala im na tome. Da li je i to razlog mome vraćanju na Blog? Vjerojatno je ali ne kao ovisnost ili traženje nekih životnih rješenja.

Usporavam životni tempo u želji da se izvučem od obaveza koje sam si sam nametnuo. I tu je Blog možda kao ispušni ventil, predah. Moji Blogovi su uglavnom o meni, ne želim nametati nekom svoje mišljenje, prodavati životne mudrosti, više prenijeti svoja iskustva koliko god se nekom činila nestvarna ili stvarna.

Još o PVT. Nisam baš fan iako me ovaj put iznenadio broj izmijenjenih poruka, još jedno neočekivano iskustvo. Btw toliko nisam pisao ni za diplomske??? Prvo puno pišemo kako bi stvorili krive dojmove, a onda pametno šutimo kako bi ih ispravili :)

Veljača na kraju? Blogme vrijeme leti. Kad ono još nešto u retrogradnom Merkuru? Hahaaa nahebali smo svi redom :))))
I da, ne čekam komentare i nije mi bitan broj. Izlogiram se i rekomentiram kada stignem ako vidim razlog.

Nema sličica i linkova, Sam Blog je napisan slikovito i u tonu.

Kako možemo suosjećati s nekim koga ne znamo, ne poznajemo, niti ga ikada vidjeli nismo?
A dijelimo njegovu radost, uspjeh, bol, tugu?
Obraduje nas svaki uspjeh, rastuži svaka bol, a da s oproštenjem nemamo baš ništa realno s tom osobom. Da li naši osjećaji idu u svemir ili ima neka tajna veza?

Banalni primjer: slovkova pizza me veseli kao da sam ju ja napravio, ispekao i konzumirao, čak kad je gledam miriši mi ???

Ima neka tajna veza za sve nas:

Link

uz glazbu dolazimo i odlazimo na ovom svijetu.
Sve emocije vežemo uz nju od tuge, veselja, nade, ljubavi… Veže nas uz ljude i događaje, prisjeća na loša i dobra vremena. Ima snagu da nas lijeći, odmara, opušta ili da nas diže.
Izvoditi glazbu na bilo kojem instrumentu ili pjevati u sebi ili naglas, sam ili u društvu poseban je osjećaj. Tjera nas na emocije, pokrete, govor tijela koje želimo dijeliti s nekim bliskim, dragim…
I evo nas u seksu najjačom emocijom koju dijelimo s nekim :))))

nema sličke, linka....
(odgovor donni)

Glazba je definitivno govor Bogova.
Ajde netko bi napisao da je to i vjera, but vjera je u startu ljudskih zajednica svedena na podjelu i sukob interesa sve do danas.
? but me podsjetio na saru-teru. Help sara da Blogeri shvate Blog kao bogatstvo različitosti i kao mjesto dijeljenja, podrške, davanja i razmjene pa i najdublje intime, životnih iskustava, želja, nade, ljubavi…, a ne samo kao pljuvačnicu gdje pljuvači u svom neznanju i ne razumijevanju ne shvaćaju da pljuvajući po drugima pljuju po sebi.

Vraćam se na temu.
Glazba počiva na harmoniji i ritmu i ne traži ono što je ugodno, nego ono što je pravilno. U biti glazbenog umijeća je čista i uzvišena ljubav prema lijepom, lišena grubosti i niskih strasti. (nisam baš tak pametan kako izgleda pa malo c/p)

Za svemirku cyb:
Glazba po svojem brojevnom principu odražava kretanje svemira i nastoji biti u skladu s njegovom harmonijom i strukturom. Ona djeluje stoga što kretanja i zvuci u svemiru izazivaju osjećaje u ljudskoj duši. Glazba tako liječi strasti i ispravlja ljudsku narav time što uspostavlja harmoniju ljudske duše. "Cilj nije zadovoljstvo, već služenje vrlini."

Značenja fenomena glazbe mijenjaju se ovisno o povijesnim razdobljima i ulozi koju je ona imala u životu ne samo pojedinih društava, već i cijelih civilizacija. U posljednja dva stoljeća došlo je do potpune promjene razumijevanja glazbe i njene uloge u životu pojedinaca, skupina i društva u cjelini. Informatizacija nam je omogućila cijelosvjetsku spoznaju da je glazba prisutna ama baš svugdje. Zašto svugdje? Odgovorite si sami.

Iz svojeg iskustva uličnog svirca potpisujem naslov i gore napisano jednim od više stvarno doživljenih primjera. U mom repertoaru postoji sva glazba svijeta prilagođena s više ili manje uspjeha instrumentu s kojim sam na ulici ili po pothodnicima (o tome sam već nešto pisao pa koga zanima dajem link).
Link


Svirajući za sebe i po svojem, narudžbe i mito ne primam, svirao sam Cielito Lindo i u tom momentu prilazi mi i zastane mladić (ma nema još ni tri banke) na pristojnoj udaljenosti, promatra me, sluša, a oči pune suza.
Mislim si koji je sad taj frik? Kad sam odsvirao kraj, mladac mi se nakloni i brisajući suze zahvali engleskim s američkim naglaskom???
Normalno i ja sam njemu odgovorio zahvalom i onda se razvezla priča. Ukratko je ispalo to da je Meksikanac nešto poslovno u RH i da ne može vjerovati da mu se ovo moglo dogoditi da se raspekmezi toliko udaljen od svoje domovine i ispričavao mi se na suzama tako da sam se i ja skoro rasplakao. Naravno bilo mu je neshvatljivo da netko sa ulice opće zna za Meksiko kao što on pojma nije imao o RH, a kamo li neku meksičku pjesmicu? Razgovor se odužio na više od pola sata i ne nismo pričali o Amerima, Rusima, nogometu, borbi pjetlova. Pričali smo o glazbi, ljubavi, ljepoti življenja koja nas sve povezuje kroz cijeli Svijet. Svijet nam je sve manji i manji.

Link

Zapravo to je zvučalo više ovako:
Link

Može i ovako kad je iz duše:
Link

Vani miriši na veljaču
Link


Jednako kao što nam se i život često promijeni ponekad u sekundi.
Sasvim neočekivano bez najave, odlazimo ludom vožnjom nekim
novim putem da ni ne stignemo za sobom zatvoriti vrata.

Da, danas je Valentinovo, ako imate
muda poklonite sebe…
Sve drugo će istruliti i naći se u smeću.
Zato ostavite neka živi, raste, ukrašava
čineći nam život ljepšim.



Link

Link
Link
Link

Ma da?
Za koji kiki?
Umjesto da ga prigrlite da vas grije pohlepno ga zagrlite da od
vašeg pritiska ugasne. Sucu nestane sjaj i toplina, vama ostane hladnoća.
Ajmo s malo čuditi. Radije si stavite sunčane naočale.
Linkove ne prisvajajte, sigurno ćete pogriješiti.
Link
Link

Link


Upozorenje ! (o.a.)
Niže navedeni tekst je seksistički i neadekvatan čitateljima mlađim od osamnaest (18+)

Tava sa sličke ima sasvim drugu primjenu. Za to može znati samo kuharica mojih iznutrica.
Svaki lonac nađe poklopac. Zašto?

Iz razloga jer svaki lonac želi biti poklopljen, zaštićen poklopcem.
(za neinformirane i nemaštovite: lonac=žena : poklopac=muškarac)

A razloga je puno jer lonac želi da njegov sadržaj bude na sigurnom. Zaštićen od isparavanja,
miješanja, razrjeđivanja, svjetla, da ga nitko ne miješa, mučka, tumba, ne daj Blože ubacuje
strane predmete, prolijeva, isušuje….. mogao bi tako taksativno do sutra.

Poklopac? Hahaaa tipično muško, mali, veliki svi bi odmah nešto poklopili ni ne gledajući da li to
mogu, znaju ili su pasent? Pazite ima ih i na staklenim nogama s malom rupicom.

Idealno je da si lonac i poklopac odgovaraju u mm, da nema sa strane rupa. Vrijeme će donijeti
svoje. Koliko god su idealni kad-tad ih načne hrđa, pro rupe se, lonac procuri, poklopac ne dihta
i uz podržavanje malih lončića i poklopčića nekako izdrže zajedno dok ih ne bace na otpad.

Neki idealno spojeni ne izdrže udarce sa strane pa se razdvoje u sasvim dobroj kondiciji.

No i poklopci i lonci su skloni upariti se makar bili nekompatibilni i ne bi vjerovali izdrže više od
mnogih koji dobro dihtaju.

Najjača veza je kod „ekspres“ lonaca (Pupinov lonac).Tu je poklopac dodatno ojačan patentnom
vezom s loncem, dihtunzi među njima ne dozvoljavaju nikakav protok, ali i tako idealno spojeni
su vječno pod pritiskom. Kad tad dihtunzi popuste, poklopcu odleti glava i ne daj Blože ako se
glava poklopca zaglavi ili zaštopa dolazi do eksplozije kataklizmičkih razmjera. I onda se
neinformirani Iskričarski puk nađe u čudu, a tako su bili skladan, povezan, nerazdvojan par?

Na kraju nekim loncima dopizdi igrarija pa odbijaju poklopce i dođu na Blog ne želeći više čuvati
svoj sadržaj jer u tome gube smisao i tako se polako bespovratno suše, a odbačeni poklopci zuje
kao frizbi po livadi (Iskrici) u nadi da će barem okrznuti kakav odbačeni lonac.

Po kuloarima se još provlači da su još uvijek najbolji Zepter lonci i poklopci (odlikaši). Ja se ne
slažem s time jer se na poklopcu nakon par upotreba i pranja u suđerici raspadne termometar.
Ma da, da ga ne bi svaki puta skidao i stavljao, onda mu ode navoj u k….

I nemojte mi prodavati fore da može lonac na lonac, pa još jedan lonac i poklopac?
Svaki lonac krčka nešto svoje i sad bi to poklopčić trebao objediniti? Ma dajte najte.

Kaj je Bloško pučanstvo? Jeste se prepoznali?
Jeste rostfrei ili emajlirani lonci i poklopci?
Ili se premazujete da se ne vidi hrđa, a možda ste puni zakrpa koje vam je nabio čekićem cigo
koji popravlja kišobrane?

P.S.
Sada nešto intimnije, moje… (to ne morate čitati)
Ne tako davno doživio sam prekrasno iskustvo. Privučen, ne loncem već inspiriran sadržajem u
loncu, dao sam si pravo da ga želim poklopiti. Ne onako skroz, nego možda na pola da ne
ugrožavam ni lonac ni sadržaj da nastave krčkati nesmetano svoje životne obroke. Znam, uletio
sam u krivo vrijeme. Vrijeme kroz koje prolazi lonac. Sam sam mrzio ta vremena. Razapet između
posla, roditelja, djece, unutarnjih promjena koje počinju pokazivati soje simptome, u nedostatku
vremena koje sam si mogao priuštiti za sebe, pun ožiljka i straha od davnih možda krivih pokapanja….
Žao mi je i dan danas što je to puklo bez šanse usklađivanja veze makar i na onim najnižim
nivoima kada nam znak pažnje, razumijevanje, podrška, zdrava komunikacija nešto što najviše
trebamo i želimo. Da draga lončino, ostala si mi inspiracija čak i za ovaj zapis za koji nisam
vjerovao da ću ga pisati. Iako ne možeš ovo čitati želim ti se ispričati ako sam ti donio nemir
ne daj Blože bol.

Link

vi koji ste sretnici i možete si to priuštiti blago vama.
Nekada sam znao otputovati i u druge gradove
ovisno o tematici postave muzeja.

Noćas ne mogu ni u mojem gradu :(
Nema sličke, nema linka ..... žalostan sam

došlo vrijeme da se stavljaju maske.
Hmm…. neki svoju masku ne skidaju preko cijele godine
pa se ne moraju maskirati na ovih par dana jedino ako
možda žele staviti masku na masku?

Ja se odavno ne maskiram. Pa ni onda kada sam Djed Mraz
pustim bradu par mjeseci ranije jer djeca u momentu prepoznaju
maskirane.

Za ovo doba maskarade dovoljno je da nakrivim usne, namrštim
obrve i pustim neki neartikulirani glas i eto ti djeci veselja. :))))

Jedan po meni najbogatiji i naj samozatajniji po maskama karneval na svijetu.
Prolazi nekako tiho u miru bez velikih pompi, ne treba mu ni glazbena podloga.
Link
Link

Dao sam si slobodu da noć i jutro produžim, da odmorim nakon
napornog tjedna. Tijelo mi se napunilo, odmorilo, osjećam ga kao
da je spremno za maraton.
Glava? Zuji kao transformator. Zašto se ona ne rekupera kao tijelo?
Svjesno želim iz nje odbaciti po meni nevažno, beznačajno,
nepotrebno, uzaludno da mogu misli koncentrirati na, po meni,
važnije stvari ali i prije nego to učinim sama se resetira na početne
postavke i moju borbu učini uzaludnom.

Zato su mi važni rituali koji mi dozvoljavaju staviti glavu na pašu.
Jutarnja kava, nekad uz obitelj ili uz tiskovine koje su još znale
mirisati na olovni još ne potpuno prosušeni tisak.

Libre zamijenjene za Blog. Uz kavu potpuno zadovoljavajući svojim
sadržajem često većim nego su mi to davale stare tiskovine.
Ima tu svega. Politike, ekonomije, sporta, crne kronike, prognoze,
vijesti iz prošlosti kao i budućih koje su u dolazu, burzovnih lista,
ratova, podjela baš sve i do humora, opuštajuće literature, recepata,
glazbe, horoskopa, rebusa, sudokua, skandinavki….. Ponekad duge
članke mi se ne da čitati ali vrijedi ih pročitati makar bili odbojni svojom dužinom.

Da Blog je postao dio moje rutine i ako neko pljuje po njemu da
bi bio bolji onakav ili ovakav ne slažem se s tim. Upravo je onakav
kakav i treba biti.

I da, čitam ga uz jutarnju kavu bez ulogiravanja ev. se ulogiram gdje
mislim da bi do večernjih sati moj kom bio pase. Obično komentare
ostavljam za večernje, noćne sate ako baš nemam „pametnijeg“
posla ili obaveza.

Mislio sam zatvoriti komentiranje kako Lea kaže KLJUČ.
Ma neću. Neću, a da ne dozvolim vitezovima bloga da slobodno
jašu prostranstvima komentara. Ako se ne uključim u komentiranje
znajte da me udaljila reala koja ima ipak malo veći prioritet.

Život s prijateljima iz Malezije mi postaje zanimljiv, otvoreni su
skroz, druželjubivi, a i njihova egzotična kultura i običaji skroz
poučni, zanimljivi i lijepi.

Idem pogledati cure u Špindlerův Mlýn, meni drago mjesto.

Link

Ostajte mi dobro!

vidim da je materijalno stanje i status partnera Iskricama i Blogericama
zadnja rupa u ljubavnoj svirali, odlučio sam sve zapiti i podijeliti kako
bi im bio srčeku bliži bar jednu stepenicu.
A možda sam to već i učinio kada sam davno dobio pohvalu Blogerice:
"Ti si bedak, to je tak vola božja, pak ima biti tak"!

Link


Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha

NI MED CVETJEM NI PRAVICE

"Ni med cvetjem ni pravice",
rekel to je fijolice
smardlivi terputec,
jalnuš, tvardogutec.
"Lepe ti je, lepe ti je
fijolice dišeče,
kad se pava po stezice
prek gartlica šeče."
"Teške je nam, teške je nam
na kokošjoj paši,
s prepunčecom, z grintom, s ternom,
žalosnimi pajdaši.
Sunčanice, rožmarin,
leha puna georgin.
Mačuhica, franciškan
dišiju kak marcipan."
"Glavobolka, bogi cvet,
glava zna od nje bolet.
Kopriva grize, a lopuh
kak kačje mleko ima duh.
Žabnjak, osjak i peršin soldački,
se te plante nečeju ni mački.
Kak mozul imaju vonjhu,
kak smardlivi spuriš,
od njih nigdo nigdar je ne imel niš."
"Dok v božje plahtice
kakti vu zipčice,
Isusek mali spi,
v cinduli i šašu,
v puhlivem jandrašu,
v kopitnjaku, v trubentice
niščega ni."
Zajček, gumbek, bažulek i slak
čuli su terpuca kak punta se bedak.
Pak rekel je gumbek: "Ti si bedak,
to je tak vola božja, pak ima biti tak"!
"Ni ja nis roža ni fergismajniht
ni dijacint, ni holer, ni admiralov cvet!
Ja priklonit sem gumbek, a nis dišeča teja,
pak srečen sem kak gumbek, kad nis Galateja!"

S ovim uglazbljenim stihovima maestra g. Emila Cossetta
nastupao sam pod palicom maestra g. Vladimira Price
u Lisinskom dok su zidovi dvorane
smrdjeli još po boji.


Blogerima i Blogericama kojima sam silno nedostajao
u prijašnjem zapisu sam napisao da me nema do
kraja tjedna. Razlog nije onaj na koji aludirate, sasvim
je nešto drugo.
Ni sada neću komentirati niti davati komentare na zapis
do četvrtka popodne, navečer.
Svima pozdrav iz daljine.

trudim se iz petnih žila reciklirati što je više moguće.
Da i plave vrećice za komunalni otpad kupujem.
Zabezeknuo sam se jučerašnjim pogledom u pretinac
za papir koji nastojim puniti samo papirom jer npr.
salvete, kuhinjski ubrusi su već toliko plastificirani
da prije prolaze pod plastiku nego papir.
Znam da sam ga ispraznio poslije NG da mi stan
u NG ne bude u smeću.
Pogled u pretinac me prisjetio na moj davni zapis
o cigaretama gdje sam slikao koš ispod stola na
radnom mjestu. Da, pušim u zatvorenom i tvorenom
prostoru, zato još fali pokoja kutija.
Bloger koji je primijetio da nisam normalan, u
pravu je.



Zato na PVT nemojte se javljati one koje ne puše
i ne mogu podnijeti pušaća blizu sebe, a ni one
koje se nadaju da će započeti dugotrajnu vezu
kad sam sebi ne vjerujem u svoju dugotrajnost.
Moja greška, trebao sam to staviti u profil.

Link


Na zapisu nedaotibogdomene, cyberlady i domaćica komentirale su
nešto o Bloškom kafiću. Slažem se da je oduvijek bilo tako.

Link


Link


Ovo sa slikama usana podsjetilo me na davna vremena kada smo
na postove stavljali svoje gaće od usranih do tangi i ludo se zabavili.

Na moju žalost (nekima na veselje) nema me.
Comeback valjda krajem tjedna.

Link

a Blogerica nije, možda Iskrica?

Sreća tatina.
Vračajući se sa zimovanja dala si je truda i
vremena da me usreći.

Svoju odanost, trud, razumijevanje, brigu, svoje vrijeme i ovakve
sitnice su najljepši i najveći poklon koji možemo nekome darivati.
Zato takva „sitnica“ zavređuje biti na mom profilu.
Naravno ako admin da amen kroz svoju cenzuru.

Mojoj unuci dva linka od njezinih omiljenih pjesama koje
uz djedovu pratnju ili karaoke besprijekorno glasovno izvodi:

Link

Link


Svaka koincidencija je slučajna.
Idem kuhati ručak, jbg ne stigoh prije