zmajić

Link

Ono što nisi doživio...
Ne možeš ni znati...

---------MIHAELI---------------------

Ljubav me na to tjera da slavim žene male
i evo, odmah ću za njih velike reći hvale,
a one male žene s kojima zbijate šale:
hladne su poput snijega a kao vatra se pale.

Izvana su ledene, u njima gore plami,
one su oganj, radost, u krevetu, u tami;
u radu i veselju njima prolaze dani.
Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!

Biseru malom nitko ne može sjaj da spriječi,
mali šećer je sladak, od sveg draži i preči,
a mala žena ljubavlju najbolje zna da liječi.
Tko dobro shvaća tome ne treba mnogo riječi.

I malo zrno žita, što se u zemlju sije,
važnije je neg orah i mnogo bolje grije,
tako i mala žena, kad iz nje ljubav vrije,
nijedna slast na svijetu milija od nje nije.

Link

Link

Blogerice...
Sretan vam dan žena..

Link

No drage..i ostale štićenice bloga..
Ja sam do 2000-te ne imao kratku
kosu nego brijao glavu svaki drugi
dan..

I što bi to trebalo neš ko biti...???!
Svak ima svoju glavu i valjda na njoj
neš..

Sad imam dugu kosu ...zbog zašto..
moja stvar.

Link

Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,
koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovarala da pođemo na plažu
iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim i padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:" Jesam li ti rekao?!"
Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru,
i ti si bio ljubomoran.
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri
kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu
pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio.
Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama
Ali, ti se nisi vratio

Nepoznati pisac..

Link

Puno djece noćas nema miran san..

Link

I...BIO....I...VIDIO....I...NE DAO VAM
BOG DA TO MORATE PROĆI...

SUSJEDU koji te hoće isjeći motornom
pilom ili sasjeći sikirom...

Najbolje reći:ček malo ...da ti poklonim
cvijeće...
pa me onda malo nasjeckaj...

Link

Kad svi nekud idu...
Evo idem i ja poslije Uskrsa ...

Vraćam se u veliki grad...
Nije ovi seoski život za mene..

Link

Kad želimo pročitati neke zanimljive pjesme
(bilo da se radi o ljubavi, životu ili cvijeću -
tema zapravo i nije bitna),
svi prvo tražimo poznate pjesnike.
Čini nam se da su ti ljudi
postali poznati zbog pisanja,
vjerojatno znali više o ovom životu nego mi,
a njihove su pjesme vrijedne čitanja.
Pa, istina je,životne pjesme poznatih
zaslužuju vašu pažnju sigurno.

Link

Danas sam bio upitan...
pa kako možeš biti sam...
Moj odgovor je bio...
Tko ti kriv što si u strahu
i nesiguran te se skrivaš
u grupi...

Što je to njemu biti sam..

Ja imam svoje knjige..
Svoje izlete u šumu..
Putujem kad mi dođe..

A mogu biti i društven lik..
Radije sam u svojoj radionici
Nego slušati koje kakve gluposti
ko mojih frendova iz škole-
koji su umrli i prije smrti...

Link

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

P.N...

Link

Šta može hladna i gola istina
protiv blistavih čari laži...

Link

Oni koji slijede filozofiju skepticizma jednostavno sumnjanju u svaku istinu.
No, je li skeptik skeptičan u skepticizam;
sumnja li u svoju vlastitu istinitu tvrdnju?
Ako da, zašto onda obraćati pažnju na skepticizam?
Ako ne, onda možemo biti sigurni u barem jedno
(drugim riječima, apsolutna istina postoji) — skepticizam,
koji u tom slučaju ironično postaje apsolutna istina.
Agnostik kaže da ne možete znati istinu.
Ipak, takvo razmišljanje pobija samo sebe,
jer tvrdi da zna barem jednu istinu:
da ne možete znati istinu.

Link

No priča je jebeno ne ikakva..

No svejedno...:
Ona moja frendica( mlada baba...hm..51g)
Ono se pohvalila sa slikicom...bla bla..tekst..
I ono štake za hodanje..
Negdje na nekoj stazi ..
Na snijegu..
Kak je to prehodala.

No ..
Ja sam joj dojavio da ja tu stazu
pretetrčim..
Ona se naljutila..

Link

Ma pun mi vas je kufer..
(Ono sinovi i prosjaci..)
Dala ne dala -ona se smežurala...
Jebo ne jebo-njem vrijeme prođe..