zmajić

Link

Ja sam izuzetno iznenađen
i ufređen..

Link

Na rubu očiju hoda mi mrak.

Zauvijek ću ostati slijepa .

Da je suđeno Ti bi me volio šakom u srce.

Spremio bi me na prvi kat svoje kuće.

Tamo bi se igrali djece koja su se sakrila od svijeta

između visokih zidova.



Da li znaš da se bojim visine?

Sutra ću skočiti iz padobrana

a Vrag će mi vjerovati da radim pravu stvar.

Htjela sam jednom roditi kćer

Da bude hrabrija od mene

Ali zaspala je prije nego je Nebo otvorilo sve semafore.
Na rubu očiju hoda mi mrak i zauvijek ću ostati slijepa

Da je suđeno, sve gluposti zašio bi u džepove kaputa

i nazvao ih neredom kao dosjeom priča koje se nikad nisu trebale ispričati.



Da li znaš da ne znam šivati?

Bojim se zašiti srce u tvoje smrvljene misli

Kojima ne znaš ugrijati moje kosti

U prvo jutro poslije kiše.



Na rubu usana hoda mi kazna i zauvijek ću ostati kažnjena.



Da li znaš da se bojim suda?

Sud nema poštene uši

Strah me da bi više vjerovao tebi umjesto meni

Da je suđeno Ti bi me volio šakom u srce

Dok nitko ne gleda, izgrizla bi nokte do krvi

Nastanila bi asfalt ispred tvoje kuće.

Iz mene bi izašlo sve što izlazi iz žene koje više nema...



Da li znaš da nikad nisam razmišljala o tome?

Kad čovjek umire, izbaci naopaki život iz sebe

To je kofer tekućine.

Spomenuli su mi to jednom, kad je moj tata umirao..



Dok nitko ne gleda po meni bi šetale ptice i mravi

.Sa asfalta bi pili moju vodu.

A negdje gore mladi mjeseci kao sinovi Starog Oca, pričali bi zaljubljenim ljudima uspavanke

Da je suđeno prekrila bi tvoja napukla usta

I šetala ulicom prije navale noći.

Da li znaš da se bojim smrti?

Jednom sam je preživjela

Obukla se u bijelo i nije me boljela.

Ova ljubavna smrt širi crnilo.



Da je suđeno ja bih se samo prehladila

I nikad ne bih umrla.

Šetala bi gradom prije pojave zvijezda noćnih

Vukla bi za sobom tvoju šaku koju sam ti ukrala na spavanju

Pomilovala bi vlastite kose

I rekla sebi

Spavaj djevojčice

Sutra je novi dan...



Starac Mjesec pokrio bi Nebo

Kad bi saznao da je bilo suđeno

Da muškarac voli ženu šakom u srce





Pietra Fon Tillen

Link

Ev malo da se javim...
No bloški miloklizi..
I bloške milokliznice..

Koji kurac vi radite ovdji..
Ispričavam se par blogera i
blogerica...

Ha ja kad sam došao na blog....
Družili smo se i u živo..

Bla bla...bla bla.bla...

Link

Pitanjce....

Kad ste zadnji put otišli u
prirodu(šumu,rijeku,planinu,
močvaru,itd...)sami...
Ono bez ekipe ..
Baš ono sami sami..

Ne zamjeram ja sebi više ništa...
U ovo malo života stalo je i previše samokontrole i samokritike, vlastitih ustezanja i odricanja, pokušaja, padova, truda, rada, nadljudskih podviga, tudjih želja, nastojanja i potreba...
Zbog svega doživljenog i proživljenog,
s više lahkoće govorim upravo ono što mislim,
kad mislim i kome mislim...
I nisam više “dobra” kao nekad.
Svjesno.

-MihryLink

Link

Jeste li sretni?
Priznajte sami sebi.
Jeste li, ono, zapravo ...zadovoljni,
ispunjeni,
radosni,
sretni...

Link

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Prelijep, u cvatu

Vitki zvonici izrasli iz ravnice

Pjesma široka i radosna

ko dječje oči obasjane igrom

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Kao aveti niču sada crni zidovi

zgarišta

Izrešetani i poniženi do nadljudske

patnje

Ne zaboravi, sine moj

TU JE NEKAD BIO GRAD

Bespomoćne žene i djeca, ranjenici u skloništima

ispod ruševina

Branitelji u rovovima prkose

Čudesni arkanđeli plamenog mača

Sve suze ovoga grada sav teški vapaj

u vatrene strijele pretvaraju

Ni stopu zemlje hrvatske bezumnim drznicima

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Link

Hvala svima na čestitkama..

Hvala Arapo..
Oprosti što tek sad odgovaram..

Link

Je li ljudska duša smrtna ili besmrtna?
Postaviti ovo pitanje znači zapitati se
o smislu postojanja čovjeka,
o njegovoj prirodi, dužnosti i nadama.
Do odgovora čovjek dolazi intuitivno,
a kako taj odgovor
određuje čovjekov odnos prema životu,
to pitanje o prirodi duše postaje bitno svakome od nas.
Zauzimajući određeni stav,
čovjek odabire određeni način života,
jer sve što činimo ima korijen u našem svjetonazoru.
To također određuje i naš odnos prema smrti....

Link

ČEKAJ ME

Čekaj me, i ja ću sigurno doći

samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada žute kiše

noći ispune tugom.

Čekaj i kada vrućine zapeku,

i kada mećava briše,

čekaj i kada druge nitko

ne bude čekao više.

Čekaj i kada pisma prestanu

stizati izdaleka,

čekaj i kada čekanje dojadi

svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu

kako je vrijeme da zaboraviš da te nade lažu.

Nek povjeruju i sin i mati

da više ne postojim,

neka se tako umore čekati

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dušu

nek piju kod ognjišta.

Čekaj. I nemoj sjesti s njima,

i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,

sve smrti me ubiti neće.

Nek kaže tko me čekao nije:

Taj je imao sreće!

Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti

niti će znati drugi

da si me spasila ti jedina

čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat ćemo kako

preživjeh vatru kletu,

naprosto, ti si čekati znala

kao nitko na svijetu.

K .S.

Link

Stanje..
Propisači..
I pisači blogški...

Sredina..
Piše se ..
Što je istina..

Zafrklnik..
Ne laje kera..
Radi sela..
Nego zbog sebe..

Link

Ev vako...
Morao sam se dovesti
doma iznajmljenim prometalom
(Taxi)..
Onako pošto meni fali daska..

Dovezao on mene doma..
E kolko..
On..200 kundaća..
E majstore samo 100 kn..
Pa i ti si se vozio..
On reče može..
E kad je čovac taki..
Dobio je svojih dvjesto kn..
Litru rakije...Kulenovu seku..

Link

I evo..
Danas sam saznao..
Što je uvrtnjak...

Link

SVAKOGA DANA GLEDAJ DA UVIJEK RADIŠ ZA NAJVEĆU DOBROBIT SEBE I SVIH OKO SEBE, ZNAJUĆI DA SI U SVAKOM DANOM TRENUTKU PODUZEO SVE NAJBOLJE ŠTO SI MOGAO I ZNAO IZ LJUBAVI I DA NITI JEDNA TVOJA RADNJA NIJE VOĐENA NAMJEROM DA POVRIJEDIŠ DRUGO ŽIVO BIĆE.

Link

ONO ŠTO TREBA BITI, BIT ĆE, BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO TI TO POKUŠAVAO SPRIJEČITI ILI UTJECATI NA DRUGAČIJI ISHOD, A ONO ŠTO NE MORA, NEĆE, BEZ OBZIRA KOLIKO SE TI TRUDIO ISPROVOCIRATI TO.....