zmajić

Link

Ja sam samotnjak živeći bez tebe,

samo sjena čovjeka koji piše pjesme,

zaboravljam sve drage ljude

kad pomislim na tebe,

a mislim stalno.

Ja sam takav kakav jesam,

a ti me možeš prihvatiti

sa svim mojim manama

kojih imam tisuću,

ali vrlina mi je da znam voljeti,

da znam pisati ono što osjećam,

da znam reći što mi je na srcu,

voljeti do bola i opet misliti na tebe.

Takav sam kakav jesam i možeš

o meni čuti svašta, ali nikada da

te ne volim i ne mislim na tebe.

Ja ne mogu bez ljubavi prema tebi

i to već godinama traje, ništa od jučer nije,

pa ni moje oči koje ponekad plaču,

a ni moje lice koje se ponekad smije.

Ja sam takav kakav jesam,

ne tražim nemoguće stvari,

samo da mi ponekad uputiš

neku lijepu riječ, nešto što

me može razveseliti i nadam se

da ne tražim puno, jer nisam od

onih koji megalomanski postupaju

na svakom svojem koraku.

Želim ti reći da sam takav kakav jesam

i da me se može voljeti,

jer ako mi samo uputiš lijepu riječ

moje tužno srce će prestati boljeti.

H..

Naša draga blogerica mi ili ti..
Piše kako sam lažov..
Da je kupila moj profil..
I da imam nekih desetak koje kakvih profila..
Lijepo...eto sad i ja to znam.. Administratori.admini..
Il' već netko tko ovo vodi...
Kako i zašto vaši podatci nisu istiniti..
A moja prava slobode..potrošača..
Ja bih vas molimo da javno objavite
onako kako je moj ili moje profile...
Jer s dobriom advokatom neko bi od vas
mogao obrat bostan ..ipak je netko na iskrici
odgovorna osoba..

Link

Grade,

na ravnici patnje posijan

što si iz sjemena žrtve nikao,

što si izdan i sam,

sakrit pod maglom

domaćeg i tuđeg krvnika.



Grade,

križ svoje domovine

što nosiš radi njezine slobode,

što trpiš radi našega spasenja,

sakrit pod leševima vjetra

što je prohujao tvojim ulicama.



Grade,

ugušen u kiši uspomena

što stojiš u lokvi očaja,

što ti je srce utopljeno u tuzi,

u boli, u jauku,

čiji mostovi, ceste, zidine

čuvaju krvavu muku

tvojih svetaca.



Tebi Grade,

svaku noć prije sna,

svako jutro kad sunce ozari lica

izdajnika i patnika,

siromaha i bogataša,

na usnama mojim

starčevim korakom prošeće kratka molitva

za Grad Heroj, za Grad Vukovar .

M.M.

Link

Otvoren prozor..Ona raspliće svoju bujnu tamnu kosu..
Kiša još jače pada..Svjetiljka baca čudne sjene..
Ugasila je svjetlo i došla do prozora..
Nalaktila se na klupicu prozora..Gole
dojke su se bljeskale na igri ulične svjetiljke i kiše..

Link


Dolje vlada!***
Tko je zapalio žito?
Živio drug Grunf!

Link

Ležim, kunjam, al ne spavam,
nemiri me neki gone i ne daju da se smirim.
Kako tugu da zavaram u san dubok da utone,
razum opet k sebi vratim, da mi ne da da potonem?
Iz krajnosti k drugoj bježim
da prevarim drugog sebe.

Kako živjeti a ne biti smiješan,
Kako umrijeti a ne biti grešan,
Ostati slobodan kad si navikom vezan
I bisto misliti a nisi duhom trijezan…

Mozda nije do mene…mozda je svijet pogrešan…

S.

Link


Zanimljivo?:

Likovi na kavi:
Jedan od njih---sastavljam rastavljene žene!

Nemojte se nikada pokajati što vas je kroz život vodilo ludo srce,

a ne moćan um.

Um je samo za magazaša što no u magazama svojim

pamte sve štofove,

što pamte svu egzotičnu robu s istoka što će no im nabreknuti kesu

s dukatima…

štono ljubav planiraju i ugovaraju,

sve dršćući od strasti koja ih obuzima pri slušanju zveketa zlata,

objedinjena i umnožena gazdinskim debelim brakom.



Ako vas kroz život vodi srce,

ne sramite se radi njegova nejaka drhtaja…

Neka vam duša zapjeva ovu malu pjesmu,

darovanu vam od jednoga roba ljubavi:



„Mirišu kose na vodicu od cmilja na Poljani Kjathane

i sretni parovi već svoje zvijezde traže

a ti mi se još nećkaš cvijete…

stani da te barem oplačem malo ponekom lijepom suzicom rosnom…

stani da se barem oprostim sa tobom

dok se mjesečina ne udavi u vodi

Link

Bio sam vidio pisao čitao..manje se dopisivao..
A nisam bio uludo ovdje..
Upoznao sam tu dušicu nježnu ..
Eto nisam baš tu bio reda radi..


I samo poruka:
NEMOJTE LAGATI OD TOGA
SE NE LIJEČI..
NA KRAJU OSTANEŠ SAM..

Link


ŽELIM VAM PUNO ZDRAVLJA..

Link


O Vi!Ljudi!

Sto unesoste u moj zivot radosti.

Ne cujem vas,ne pisem vam,ne zborim vam vise one moje snove.



Niste vi za ovoga zivota.



Sjecanje na vas,vase rijeci,vase misli

Ljubomorno cuvam u dubini svoje biti i cutim.



Mozda vas tako sacuvam od pokvarenosti svijeta.

Od patnje,

Mizerije,

Boli.



Niste vi za ovoga zivota.



Zato vam i pisem,

Ovdje,

Na ovoj strani,

Koju ste Svi zaboravili.

Na koju Niko vise ne svraca.



I nadam se.



Da necete procitati ove redove,

Da se necete pronaci u njima.

I da necete shvatiti

Koliko mi dusa drhti.

Koliko mi srce bije bitku.



A izbrisah vas kao gumicom.



Jer niste vi za ovoga zivota!

Link

I tako opet ja u isti kafić..
Sad je već bilo18 sati!

Link

Link

Davno..jednom..u neko drugo vrijeme...
Pjevao je pjesme vesele..
Sve ga je više privlačio taj rub...luga..
A znao je da za njega to dobro nije...
Lijepo mu baka stara Kata reče..
ako odeš tamo i zapjevaš ostaće ti
tuga samo...
I otiša je jedno veče i pustio glas..
U neko vrijeme pojavi se prekrasna
djeva...
Plesala je dok pjevao je on..
Očaran svom njoj jutro dočeka...
Ona ode nesta..kao što sve vile
nestaju..
On od tog jutra više glasa ne pusti..
Noćima je u lugu bdio...
A krasnu dijevu više nikad ni vidio
a ni snio..

Link

Dunav je tekao i prije...
Teče i sad...
A teći će i poslije..