Živio i bio je taj pjevač i pjesnik..
Link
Davno..jednom..u neko drugo vrijeme...
Pjevao je pjesme vesele..
Sve ga je više privlačio taj rub...luga..
A znao je da za njega to dobro nije...
Lijepo mu baka stara Kata reče..
ako odeš tamo i zapjevaš ostaće ti
tuga samo...
I otiša je jedno veče i pustio glas..
U neko vrijeme pojavi se prekrasna
djeva...
Plesala je dok pjevao je on..
Očaran svom njoj jutro dočeka...
Ona ode nesta..kao što sve vile
nestaju..
On od tog jutra više glasa ne pusti..
Noćima je u lugu bdio...
A krasnu dijevu više nikad ni vidio
a ni snio..
11.12.2017. u 20:53 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
Jutros na kavi...ma znaš nedam ovu moju slobodu nikom-reče moj frend!
Link
Dunav je tekao i prije...
Teče i sad...
A teći će i poslije..
08.12.2017. u 8:59 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
Bio sam na jednoj večeri.. neka pjesma-ostariću neću znati dal ćeš za mnom zaplakati ko ja za tobom!!!
Link
Zanimljivo i totalno glupo...
06.12.2017. u 23:47 | Editirano: 06.12.2017. u 23:58 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Krenulo je..čvarci.. krvavice. Sekice...
24.11.2017. u 17:49 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Otišao sam još prije podne..kavu popila čak nisi ti...
22.11.2017. u 9:19 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Mali kamenčić nije viliki kamen..ali!!
21.11.2017. u 22:58 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Dosta sam se skitao..Vrijeme je da me vidi i moj krevet..
06.11.2017. u 21:50 | Editirano: 06.11.2017. u 21:52 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Kamenčići...More..Mir..
Link
Ima li kraja mojoj znatiželji?
Duh je miran, nadasve nemiran
kada god poželi,
srce se smije, veliko je,
u oku suza i sjaj,
isprepliću se kao kakvi prsti,
i nema kraja mojoj znatiželji
sada znam,
hvala Mjesecu što je velik i
Suncu što se sjaji, grije,
Majko Zemljo, hvala!
T.
28.10.2017. u 22:34 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
Čaplja plače!!zaljubila se u ježa...ne zna koja bodlja joj paše????
Link
Ljubav boli....
I kad ne bode?
22.10.2017. u 10:39 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
Neće mi ovi dan a ni neki drugi..niko pokvarit..
Kada bih samo mogao prirodi se vratiti,
sa hrastom pričati,
na boru se klatiti,
uz potok šetati,
patke plašiti,
djetelinu bos poljima mlatiti,
jutrima rosom se ovlažiti
snagom vjetra se osnažiti.
Jednom, kada bih mogao ponovno
njen miris uhvatiti,
nanovo se obratiti,
kao nekada od jasena fiondru praviti,
za grdeline zamku postaviti.
Kada mogao bih još jednom
na livadi kapetana Beštije sa ekipom slaviti,
na Kalardovo na ciple mrežu baciti,
sa prijateljima pod svijećom sipe loviti,
sa Otoka cvijeća na sveti Marko roniti,
i sa Marom u plićaku se boriti.
Kada bih sve to jednom mogao
ponovno vratiti,
civilizaciju napustiti,
sebe shvatiti,
mogao bi i od sreće
pobenaviti.
M.M
16.10.2017. u 22:17 | Komentari: 6 | Dodaj komentar