zmajić

Link

Ispred ulaza u šator..
Vatrica pucketa..
Od magle s drveća padaju kapi..
Slanina skoro ispečena..
Imam i signal i to dobar-čudno..
Šuma je noćas prebučna-neobično..
U ovo vrijeme se sve smiri...

Link

Poslije 20tak..godina sam u društvu
tamburao pred ljudima..
A dobio sam i pljesak..

Link

Predaj se pjesniče,

zaslužio si svu bol,

nesretne ljubavi,

ako se nisi potrudio,

da bude sretna.



Zaslužio si svo izgubljeno vrijeme,

ako nisi uzeo vremena da je upoznaš,

već ju idealiziraš.



Zaslužio si sve sto si dobio od nje,

i kad ne dobiješ ništa,

jer bez obzira koliko tvoja ljubav,

bila uzvišena i cista,

odavno je prošlo vrijeme za takve ljubavi,

one najnevinije kojom ljube djeca

i blesavi umjetnici.



Ljubav modernoga doba je varljiva

i neiskrena i laskava i zafrkava,

pa vuče za nos i gura daleko,

daleko, da bi ti došao blizu,

pa se igra i skače i vrti oko tebe,

i trinaest puta te natjera da požališ,

ali na kraju, samo u slučaju ako si,

u dovoljnoj mjeri bio ne zaljubljen i uporan,

dok si osvajao curu, onda ju možeš imati.



Svemir ti dopusti malo sreće.

A sam si si kriv za sve nedaće,

jer svijet se oko cure okreće,

ako nije tvoja – nisi imao sreće.

I.B.

Zar vi koji tu statirate...
Prigovore dajete..
A ne vidite da vam megla
ispire vid..
A što se mene tiče..
DOVIĐORNO..*****

Sjedim..čekam..baju..
Vjerovatno je zaspao..
Nek spava..naložiću vatricu..
Ispeći slaninu..
Evo i sunce se pojavilo..
Popeo sam se na kabinu traktora..
Vidim vodotoranj..par sela
okolo..strojeve koji vade repu..

Link


Na žalost tako ispada, očigledno je;

Voljet će uvijek više one koje su srcem ničije,tijelom svačije…

voljeti će lažne sinjorite, Lolite, žene sa tajnama,

voljeti će ih misleć da će u njima utopiti tugu,

jer olako se daju…

Onda će se sjetiti kad ih vrijeme dokrajči

tko je svjetlost njihove duše,

tko je to poseban, tko je ta tuga

koju su liječili na krivim mjestima.

E prekasno je da vam tada nastanu

najdivnije riječi za ljubav, prekasno je da dođete

sa konjem bijelim na čijoj se

grivi presijavaju sve dugine boje,

bajke tad i u najzaljubljenije žene ne postoje,

jer ste ljubav profućkali na ispraznost življenja.

Čuvajte ljubav sada, odbacivši kukavičluk.

Vrednija je jedna plemenita duša od milion pohlepnih!

Al svako bira, svako sebi sudbu kroji, pa čovječe izvoli,

sve voli!

Mene će već netko pronaći,

pokriti da se od ozeblina srca ne smrznem.

Nekom je stalo, bar na Nebu da voli iskrenu ženu,

jednostavnu, bez krune, bosonogu, mirisnu,

nekom je valjda stalo da poljubi moje molitvene ruke,

da obraduje moje muke,

radost mi prinese srcu,

netko blizak Bogu negdje je čuvan u mojoj duši.

Poželim da prozor Nebeski otvori i kaže pusti sve,

pođi na krilima ljubavi ka Bogu i meni!

Umorna sam od godina koje su mi donjele to da žele me;

oči sudničke,

oči znatiželjničke,

oči nemirne,

pohlepne,

žudničke,

oči kukavičke,

oči izdajničke.

Hoću da ispare takvi pogledi anđele,

hoću gledati u oči koje se od

razumjevanja i trpljivosti zrcale.

Tvoje oči brižne, tople, voljene, sanjive…

Zato noćas prekri me,

krilima utjehe,

očima svete spoznaje!

A.E.Š

Link

Kažem ti, na ovom zidu stajali su mnogi poput nas,
negdje su- kažu- načuli
da se s druge strane nalazi Eldorado,
u krletki je – kažu –
nemoguće raširiti krila dovoljno da dah slobode
ponese misli jednog šengajsterajskog bonvivana,
pa ne čudi faktum
da mu je status praesens šimera.
Pitam te,
kako da prošećem više svoju facu
bez cijelova milijuna kapljica prezira
od strane usta kontaminirana nagonom,
u začaranom krugu rutine
i zakonu mnoštva,

u toj nebitnosti,
mutnosti i dalekosti, trivijalnosti,
sve te oči koje vide razliku ali ne i sličnost.
Što goni oblake da putuju vječnim prostranstvima,
što daje snagu vjetru da miluje tisuće pripadnika flore i faune;
koje tajne skrivaju vrata hladnih i mračnih podzemnih voda,
vječni Had ili pak Demetra
koja samaritanski čeka Dionizove učenike za svečanim švedskim stolom,
okrepom nakon trnovitih serpentina spoznaje.
U zadnje vrijeme noći su hladne
– ta zar je moguća zima u lipnju?-
iskra je iskapila iz mojih moždanih,
puls je izgubljen
i žilama kola hladan,
mrtav fluid;
Ne, ne bojim se Kere nit bijesa Posejdona
dok uznemirujem njegove kćeri,
bojim se jedino pomračenja Hipokratovih sokova,
posljednjih dana često pigmenti svijetle prelaze u svoje tjeskobne ekvivalente,
a tamo, s druge strane ovog zida
oblaci poput malih barki plove ka sunčanoj strani neba
i impresioniraju svoje jednokratne putnike
divnim i detaljnim posljednjim veltanšaungom.
Zar pjesnika nazvati hohštaplerom ?
Samo korak je još do idile,
ta infernalnije od ovoga ne može,
zar ne dragi pjesniče ?
Pođimo u zemlju jutarnje zvijezde,
ta ipak je sve ovo samo san,
a spavač se prilikom uznemirujućih podražaja
njegovog limbičkog sistema
u grčevitom trzaju budi iz agonije.
Ootvori i ti pjesniče oči,
iza zida čelična kulisa se diže
i tvoja krila su slobodna,
o bježi moj albatrose, bježi u visine,
u slobodu, u svoj novi san!

J.L

Link

HVALA SVIMA...A JA ODOH S BLOGA..
DOVIĐORNO..
MOŽDA SE I VRATIM..
TKO ZNA..
Z.D.R.A V.O
BOK..
ADIO..
ZBOGOM.

Link

PJESMA MENI

Čujem si misli
I želim s njima
Al' strah od želje
Ne da granicu prijeći

I čuva me, čuva
Od pustih htijenja
Jer put nazad
Ne bih znao naći

Čujem si misli-čujem
Al' ne mogu k njima
Ta već sam preko ruba bio
Išao i vraćao se

Ja bih pošao da znam
Da vječnost to biti može
Al' tren je samo tren
Ne bih se mogao vratiti

Link

IMA JEDNA DUGA CESTA
KOJA VODI SVE DO RAJA;



TO JE CESTA, CESTA MIRA,
CESTA MIRA I LJUBAVI!



IMA JEDNO OBEĆANJE
DA ĆE OPET DOĆI K NAMA;



TO JE OBEĆANJE VJERE,
UFANJA I LJUBAVI!



KADA MORAŠ SUTRA POĆI
SA KRIŽANJA SVOGA PUTA;



POĐI PUTEM, PUTEM KRISTA,
PUTEM KRISTA I LJUBAVI!

Link

Na ploči samo bili suhi cvit..
I riječi ..nemoj me zaboravit..

Link

Noć..
Mjesečina..
Voda..
Šumarak..

Link

Zar vi...
Koji zlo ..ne vidješte..
ni iz bliza..ni iz daleka..
Zar vi glumci pravednici..
koji svoju glavu gurate...
kroz gomilu..viđeni da budete..
I glas kad dižete..iz rupe..
Zar vi ste suci..
Pravedniku...
Zbog tuđe riječi.
Prokazanom..

Nije važno koliko je život dug,
već koliko je dobar.
Ono što je prošlo
više ne postoji.
Ono što će biti
Još nije došlo


još nije došloLink