zmajić

Nije važno koliko je život dug,
već koliko je dobar.
Ono što je prošlo
više ne postoji.
Ono što će biti
Još nije došlo


još nije došloLink

Link

Moj otac..moja rodbina..prijatelji...
-91 godina..
-stajićevo..
-sr.mitrovica..
-srpski logori..
-jugoslavija...
-čija...
-?????

Dobio sam ovu poruku..
Evo odgovor javno..
Neki svoj nick skrivaju

Je da na putu u polju graha..
Na klupi pokraj veselog stroja..

Link

Klik...Klik..
Bljes..Bljes.

Ideš...

Link


Jednom sam imao djevojku s ogromnim grudima. Kao one velike bundeve. - gunđao je namršteno. - Kad bismo spavali ona bi mi, okrećući se, redovno zadavala nokaut udarce jednim od onih svojih čuda. Zamisli, kakav život!"

Vatra pucketa...
Žar se stvara...
Peka dobra stara...
Janjetina špikovana..
Krompir..luk..mrkva-
očima ugodu budi..
Veseli stroj-vatrenu
vodu stvara...
A mi uz gitaru-trošimo
noć..
I baš nas briga..tko se gubi..
I negodu loži..

Link

Pa ...da..
Poslije 18g.ne pušenja...
pa dvije pušenja...
Pa sad evo opet ne pušim..
Danas mi je 6 dan..

Link

Zar sve u ljepoti stoji
Il noći tužnoj nesanoj
Možda u kriku prema zvijezdama
U krilima potrošenim slomljenima

Link

A kiša je padala..

Link

Juče hodam kroz šume..od Pokupskog
prema Hotnji..mislim da je bilo već prešlo
13h..grmljavina munje ma ono super..
osim pljuska . .sjednem ispod jednog drveta..
I sjedim tako..kad odjednom evo ispred mene
mlade lisice..na 5-6m..ispružila se ispod grma..
Gledam je..ona ...kao da me i nema...
Tako smo se gledali jedno sat vremena...
Kiša je stala..rekoh sam sebi idem dalje..hm da
što će ona ili on..odrežem komad skanine i
bacim na jedno metar od nje..skočila je i otušla
iza grma..čudno nije zbrisala..malo zatim je
provirila..i gledala u mene...stavio sam ruksak
na leđa i krenuo...otišao sam jedno 50m i
okrenuo se. .ona je bila kod drveta gdje sam
sjedio i gledala prema meni...Mahnuo sam joj
i nastavio svojim putem..
Zanimljivo ..obično divlje životinje uhvate
petama vjetra..

https://m.youtube.com/watch?v=AJkmCnfn-G8

Išao sam popraviti jednu ogradu....
Rekao sam starom gospodinu da to
nema smisla popravljati ...
Naravno prepravio sam je..ulaz i jedno
tri metra lijevo i desno sam sve srezao..
malo smanjio visinu. ..sve skroio i
zavario..uput sam mu u kući sva vrata
podesio da ne zapinju..vise..škripe..

Sjeli smo poslije posla pod orah..
Tako on meni priča..znaš primjetio
sam ..kad radiš radiš...kad ne radiš
ne radiš..i jako si mi tužan..
Ukratko sam mu ispričao moju priču..
Znaš reče on meni ..imao sam tri sina
i dvije kćeri..sad nemam nikog...što
su mrtvi -ja njemu...o i te kako su
živi..svi čekaju da umrem ..pa će im
biti lakše da ne misle na svog starog..
I tako slušao sam tog starog čovjeka
još satima..
Kad sam odlazio ..rekao mi je..
dođi jedan dan do mene..
imam nešto za tebe...

Pa znate što..budem i otišao ovih
dana...

Linkj

Da li moramo obraćati pažnju
na neke zapise.Neki zapisi imaju
potrebu sebi i drugima pokazati
da su u pravu..Tako ,ako dokažu
su drugi slabi, sami sebi zapisi
dođu jaki i kao ono najbolji...♣★♧☆

Link

Eh da^^^*
Bilo je to jednom u jednoj...
Dakle imaš prijatelje i oni se
voze s tobom u autu tvom^^^*
I jednog dana ostaneš bez auta???
I od svih njih samo jedan se vozi
s tobom gradskim prevozom
Ili busom##**

Vjerovatnost da se nikada u životu nećeš morati suočiti sa ljudima koji te povređuju,a nisu svjesni toga ,ili onih koji to rade namjerno,iz raznoraznih razloga je ......nulta.

Zato se zaključak sam po sebi nameće..
Što prije,što kvalitetnije,što bolje ...naći način nositi se što lakše s tim,ili što brže pobjeći,ili što brže anulirati,ili što kvalitetnije izignorirati,ili što bolje okreniti u svoju korist.

Razmišljanje o tome zašto oni uopće postoje,zašto se to meni događa,zašto su neki sretnici(ne postoje,samo ih ti tako doživljavaš...svatko nosi svoje breme,svoj križ)....takvo razmišljanje je gubljenje vremena,plakanje nad svojom sudbinom,tapkanje u mjestu,prepuštanje okolnostima.....kontraproduktivno.

I naravno da mi svi to ponekad radimo i da je to proces sazrijevanja,i da je to način početka borbe.....ali to vrijeme triba skratiti što je više moguće.
Osvjestiti problem,izdumati sve moguće opcije,pronaći najbolju i ne vraćati se uzaludno unazad.....naprijed i samo naprijed i tražiti i naći način da sve što nam se događa prihvatimo i da se ne predajemo.

Mislim da sad ovo zvuči poprilično lejm,ono neka vrsta bodrenja,floskule,neshvaćanja težine problema pojedinca,ili ograničenosti pojedinaca u određenim sferama borbe.....i možda i je...

Ali poanta je tu,treba se jako potruditi i boriti i izboriti za sebe i svoju sreću....svoj mir,svoju slobodu,svoja prava....i ne tražiti od drugih ljudi da razmišljaju kao mi..

Imamo svoje stavove,gradimo ih,djelujemo prema njima,družimo se s ljudima koji nam odgovaraju,ostale ili toleriramo ili izbjegnemo,rodbinu po izboru,a najbolje je za psihu da ih proučimo i naučimo izvući najbolje iz njih,ili naučimo kako ih izignorirati.


I najvažije je naučiti oprostiti sebi i drugima...oprost je lijek za dušu..

Negdje u pet
S prvim gutljajem čaja
Na požutjelu sliku lica
Kapnut će suza
Urezati trag
Velik i bolan
Da sve dnevno
U njeg stane

I ponovo vrati
U sanLink