WDF

nagnute glave i kosim rukama pridržavam taj dimni štapić čijai smrt prolazi kroz mene...kroz moje oči...moj dah.
vedar...kao vruć dan...kao jutro isprskano rosom...kao zaboravljeni ljubavnik...kao završetak svega i ničega

kao čekić koji tuče stalno i stalno,bilo kovao ili samo lupao po nakovnju
tražim pjesmu u sebi....znam da je tu negdje,samo je trebam pronaći

sve je u biti u meni..i divljina i otpad i grad i ljudi i meni drage žene....sve je u meni
svi oštri alati mojih ruku i sve topline koje dijelim
sav led mog srca
sve je u meni

kao da sam rekao nešta čudno...kod svih je tako...
samo...
ja pokušavam doznati tko sam zaista

mašemo ručicam da nam netko pomogne....a od svih ...nema pomoći
najbolje je postojati sam
i da sam zao...da sam loš...
sve bih koristio samo za sebe...
al...valjda nisam...pa jedem sam sebe iz dana u dan...i sve me ima manje
nema to jelo niti nekakav okus....bezlično je...hrani me samo toliko da preživim

kolko...zašto...pojma nemam

i...
kad svaku noć čekam jutro da dođe..
i kad svaki dan stojim i gledam kad će noć pasti da mi zamrači i ljude i stvari oko mene...
gdje sam....
ne treba meni čistilište
živim ga...

il sam se zajebo...


Link

zaista ne razumijem ništa
valjda sam glupav i tupav
i blijed i znojan i vruć i jebeno pregorio.

mrtav vruć

tko me dodirne ..opeče se...
tko me treba...nije dobro

ne mislim da sam kancerogen ili nešta..
ali vidim da ljudi koji se udalje od mene bolje žive
muka mi je više gledati u tuđe oči da saznam s kim razgovaram
ne da mi se više davati sebe da me drugi prepoznaju

llijen i dovoljan sam sebi
baš...baš bez smisla i nijedne riječi o tebi niti zaista o sebi mogu sklopiti deal sa svima...i onim gore i onim dole....

volim noć
volim noć kad vidim nebo...kad ti milioni krijesnica peku moje oči....pričaju mi priče o meni malome koji nisam zaslužio život ...a...ipak ga živim
pričaju mi o srebru moje zemlje...urlaju na mene sa suncem i vodom
led mi je u srcu
led mi je u rukama...fin i ispoliran...oštar kao moji budni snovi

šta da tražim više od ovog života...
imam sve.


Link

zašto dopuštam da muzika utječe na mene.....zašto ...
ahh... nema zašto...nema zato...
nema ničega
nema više ni leptira
nema niti krijesnica
nema više tebe...nema niti mene...otišli...presvukli kožu...promijenili se i postali netko drugi
netko tko nas nije znao i nije ga briga tko smo bili

i...
onda gladno glođemo svoje poluraspadnute uspomene da bi saznali tko smo bili.

bili smo sjajni...bili smo zlatni.
i tek kad ostarimo...saznamo koju snagu i moć smo imali
ali ,nismo imali pameti i iskustva...

i danas radim greške...ne samo ja ...i vi skupa sa mnom
radi kojih će vam biti žao

od nevinosti do smrtnih želja
uvijek je sve tako prokleto dobro izbalansirano
i...kad nas taj dar života nauči nečemu....onda nas isčupa i baci na otpad
umiremo slabi...bolesni...nemoćni.
izmoreni svojom i tuđom glupošću
velikim autima...velikim televizorima... velikim kurcima i sitnim pičkama....

možda je evolucija u pravu....
nismo dobri
nisam dobar
i završit ću kako zaslužujem.

i... kako god....
popit ću ovu čašu vina s kojom nazdravljam svim noćobdijama i samom sebi na putu prema...
nemam pojma prema kamo....
al...nek vam je sretno...i vama i meni...





Link

nekad...neki dan sam odlučio hodati...bez svrhe i razloga...samo da hodam...smao da nisam na jednom mjestu
naravno da me hod nije doveo nikuda...hodao sam u krug.
ništa bitno

samo puste kuće u nizu i visoka trava oko njih
smrt nas malih

možda zaista smrt dolazi po nas jer je tražimo
ne želimo je....ali...dosta nam je.

i smrt je govno..ružna i podla
sjećam se nekih ljudi koji su mi umirali......
neću reći..
nije dobro
nema nikad izdaha i oproštaja
nije ko u filmu
umire se grozno
i otac i mater su mi umrli na rukama
nije lijepo..
bol...bol je ne samo fizička...neg te zašteka u glavi

nikad te ne napusti...utka ti se u sijećanja i u kosti
utka ti nekakvi bolni filigran onog što si bio i onog šta postaješ

kad pogledaš noćno nebo...više nije isto
zvijezde ne sjaje isto
vidiš ih ...ali nisu iste.
zemlja je sve tamnija...ljudi su sve veći stranci..ja sam nešto ....nešto...
koraci mi imaju drukčiji zvuk
i ja osjećam drukčije korake...nešto u ramenima i kukovima...
možda samo starorst
možda samo otrov koji mi teče venama
možda sam lud
možda nisam.

znate onu....drži prijatelje blizu,a neprijatelje još bliže.
ide mi to
sam sam sebi najgori neprijatelj...pa se imamo blizu....
nitko ti ne može napraviti nešta tako loše ko šta možeš sam napraviti sebi

čekam noć

Link

prije 36 godina sam otišao u vojsku....tj. mornaricu... JRM...na današnji dan
pula
obuka tri mjeseca
brodski električar
onda novi sad
brod riječni desantni tenkonosac
devet mjeseci na vodi...dunav..sava ...tisa...i još neke rijeke koje sam budan prespavao.
teško se radilo..dobro jelo i pilo...nema na brodu guštera ni đombe...
bitno je jel se uklapaš i dali radiš kao svi ostali
novi sad.....dobar...civiliziran i čist
nisu voljeni nas mornare niti vojnike ko i u zagrebu
al opet ok
od beograda pa do smedereva smo bili elita...al nama opet sve svejedno...

da moram sve bih to ponovio
jesu nas jebali...najgore s politikom...
ali upoznao sam hrpu dobrih i sposobnih ljudi koji bi ti dali zadnje čiste gače i zadnju kap krvi
nijedan nije bio hrvat

tukli smo se u tovarnom prostoru
ispijale litre konjaka i rakije
kockali u sitne novce i cigarete do jutarnjeg postrojavanja
brijali se dva puta dnevno
čistili kaljuže ispod motora sa rukama i pucvolom
upravljao motorom deset sat bez pauze...nosili mi gablec,mljeko i pivu
bio sam živ

kad se sjetim...ne znam jel sam živ danas..
projebao sam puno svog života
i nije mi žao
zajebo sam neke stvari čak i u svojoj novijoj povjesti
povrijedio sam malo ljudi koji to nisu zaslužili...jedino to mi je žao.

nikad ne povrijediti nikoga tko to nije zaslužio.
a...opet...biti sudac i krvnik nije baš objektivno

sanjao sam noćas da se penjem na nekakve visoke terase i jako visoke ormare bez ljestvi....bez ičega...
i da silazim s njih samo snagom tijela...
kad sam gore ...razgovaram s nekim poznatim ljudima i sve je pozitivno
bilo je na rubu lucidnog sna
al...ne znam šta sam sam sebi poručio.




Link

hodam po dvorištu i mrmljam sam sebi nešta
slušam zvuk vlastitog glasa i smijem se i plačem
mislim da čujem glasove svog oca i majke ...moje djece.... i postaje mi sve gorko i slatko
plutam u čistilištu nas malih....

svoje bolove držim za sebe
sve svoje sreće volim podjeliti

izboranost sve moje kože...koliko kome znači...
starac
ja čitam u njoj sve one godine trpljenja....gubitaka...smjeha ...

u mojoj koži su zapisani tisuću psalama
ožiljci moji nose ime svih koje sam ikad upoznao
i svih koje ću upoznati

da imam tisuću srdaca za tisuću duša....da li bi se one našle ?
pletenih košara od naših osjećaja i naše krvi i vapna
ostaje samo sol
nešto malo mulja koje mogu zahvatit rukam
razmazati po licu i tijelu
usprotivit se svemiru i biti ponosana na jednu sekundu
nitko i ništa

živ



Link

bacim oko na tv...
pun mi je kurac zajebancije....svi su supermeni..koji jebeni filmovi.....ono....volim kad se nekaj zbiva,ali......kad ti 357 odvali komad mesa nisi svoj...ti si hrana
lude maštarije o pljačkama....pa...esu čuli nešta o pink panteru ??
ameri.....kakva budalaština
dođe ti par balkanaca i sjebe ti pol amerike...i malo više okolo...
bacanje zippoa da zapališ nekaj...juppiiii
ja svoje zippoe imam trideset godina
i bacit ću ti u glavu....a ne da zapalim malo vatrice

jebo harlem i bronx
dođite na zabavu u moje malo mjesto
pa da vidimo

kak je reko cigan kad je ubio oca
najbolji je mir.

odvezali smo se
nismo više svoji
otišli smo od ljudskog
možda je to šansa za uspjeh
vratiti se u životinjsko
možda nije.....
ne znam.


možda samo ja....nema veze...



Link

jebeš i razvodnjena vina i jebeš razvodnjene ljude
ili živi ili se pravi da si živ
jebeš sve

samo se zagledam u granje i u travu i kao ne čujem ljude i kao svoj sam
a nisam
stare mi ruke prebiru po tipkovnici i žele si zla više nego što ga mogu pojesti
dođi
tu sam...čekam.

svaki žar u mojim rukama će najprije opeći mene...a tek onda tebe.
moje ruke gore
koga dotaknu....zapamtit ćeš ih

pio sam vode na bistrem travama,nagledao se puteva,sanjao o tebi i o poljima bez granica
mirisao na dim i meso i na znoj i na tebe
na tebe....

samo čekam da te ne volim




Link

koliko smo snova i nadanja imali nekad..a koliko ih imamo sad...
ostarijeli ...s tvrdim mozgovima i mekanim mišićima
opori...tvrdi..i neotporni na udarce
samo mentalne....na to smo navikli...zar ne...

ponekad...kad hodam kroz travu....zamislim da nije zelena....mislim da je plava.
i hodam kroz plavu travu
nekad...kad me netko vozi..zatvorim oči i zamislim da se vozim unazad
i imam taj osjećaj...čak mi i struja vjetra govori da idem nazad

vrlo često vidim da me ljudi žele usporiti...i to im dobro ide...
ne znam čega se boje
samo me žele usporiti...

ništa mi to ne znači
sam se dovoljno usporavam

spor sam i snen
sve više gledam zemlju i travu i rosu i mrkla neba
a sve manje gledam ljude
rugam se sam sebi
i sviđa mi se to

mirisi od zemlje su mi u kostima
rosa mi leži na leđima
a mrak je uvijek u mojim očima

kakav sretan čovjek.....

moram se upoznati sam sa sobom.
jednom......
sirov i tašt.


Link