Bože moj gdje ja to živim?

Sigurno nisam jedina na blogu koja je gledala ovaj popodnevni film na Tv-u.
Uffff....bilo mi ga je i teško gledati.Mnogi su proživjeli jedan vikend u životu nešto što nisu nikada sa nekim sa kime žive godinama.Ma..možda je i logično jer...ta količina nabijene energije koju čovijek ima za tri dana ili 30 godina ...nije isto.Naravno da je itenzitet osjećaja u tri dana daleko veći.I kako bi bilo dobro kada bi čovjek to mogao napraviti a da to ne ostavi nikakve posljedice na ništa i na nikoga.Ali..ostavlja.....po nekada i za uvijek.Po nekada ta tri dana upropaste cijeli život nekolicine ljudi.Cijeli film sam se bojala da će se baš to dogoditi..no..na sreću ...nije.
Ufff...sad pak imam o čemu razmišljati ostatak dana i biti malo...onak...pa znate:-(((

Zove me kolegica sa kojom sam nešto godina dijelila kancelariju i kaže"Bila sam u knjižnici i vidjela Angela od knjige i pitam od kuda ima to...a one kažu da si im to ti napravila i poklonila".
Ona je sa tolikim oduševljenjem pričala o tom Angelu da sam jednostavno odlučila napraviti i njoj i još jednoj jer me stalno zovu na kavu a ja nikako jer ne volim ići nikuda i sada kada su gotovi ..pasti će i kavica pa da sve obavim odjednom ...a one će biti presretne ..to je sigurno jer..ova dvojica su mi čak bolje ispali nego onaj u knjižnici.Volim vidjeti sretna lica:-)

Link

Dovoljan je samo trenutak ili nečija riječ....čak samo napisana i ....ode mast u propast:-(((

Ovak zgledam ja prije 15 godina kad sam ugledala Wasya u kupaćim gaćicama ..bez torbice:-)))))

Zašto tako kratko traje.?Valjda zato što je prekrasan:-)

Danas sam bila na jednom specijalističkom pregledu gdje sam morala svašta raditi a između ostaloga i ovo.Slika je loša ali vidi se što je potrebno napravti.No...treba u jednom pokušaju raširiti ruke i staviti nogu u ovaj položaj i tako ostati bez ljuljanja i spuštanja noge 10 sekundi.Valjda to što imam noge ko roda..ja sam to napravila i ostala tako stajati..pa dok nekome ne dojadi.
Kaže dok"Vama sigurno ne prijeti moždani i u glavi vam je sasvim dobro".Eto ..sad to imam i na pismeno ali velim"Oprosti mu Bože..ne zna kaj govori":-)))

Bila sam popodne u šetnji oko kvarta...malo veći krug i u parku ima jedna jela koja ima na sebi toliko teških češera da joj grane idu di poda,prekrasno za vidjeti.Bojim se samo da ce joj se grane početi lomiti pod tolikim teretom.Moram priznati da to nikada nisam vidjela:-)

Bila sam jučer na jednoj maloj feštici sa mojim slatkićima(dijabetičarima) i među njima je i gospođa čiji je suprug umro od šećera pred par mjeseci.Ona radi ovakve stvari od hulahopki.Kada sam bila kod nje mislila sam da žena uzgaja orhideje...ali..imala je naruđbu pa ih je dosta napravila...kao žive su...nevjerojatno.Zaista se divim tom umijeću:-))