Bože moj gdje ja to živim?

Svaki dan isti...svi putevi ..isti.....isti ljudi...glasovi....program na tv ...isti.....hrana..ista....samo je smrad sa susedovog balkona svaki dan sve jači....sreća..jučer sam ga srela na hodniku..nije on:-(((

Zamislite da je ovo moguće.Stisneš srčeko i netko tamo unutra nepogrješivo pronađe onu..baš onu pravu osobu za tebe....!!!
Tko zna koliko nas ni sa time ne bi bilo zadovoljno??

Prošla zima .....duga i dosadna ..kao i sve moje zime zadnjih 6 godina...i morala sam ju nekako ubiti pa sam heklala prekrivač za ...nešto i nekoga.Nisam imala određeni cilj vec samo da skratim vrijeme i ...pred par dana ..poklonila sam ga prijateljici...jednoj predivnoj osobi i jedva ju nagovorila da mi ne nagura nekakve novce "Bar za vunu"veli ona.Pa daj shvati da ti ja to poklanjam i kada vidim koliko se veseliš..ko mi to more platiti i sa čim osim sa tim sjajem u očima.I ..natakarila ga odma na trosjed i sada se svi tuku ko bu si prvi legel jer..po zimi je na koži hladno ..po ljetu se znoje a sada je ...taman.Kaže da je toliko svjetla ušlo u taj tamni prostor.I ..mojoj sreći nema kraja:-))

Netko u meni govori da ce se noćas dogoditi nešto posebno:-))

Ova nedjelja kao i sve je tak dosadna da cak nemrem ni malo odčoriti...baš užasno:-)))

Vani se opet spaja nebo sa zemljom ....grmi...sijeva....pritisak je kao da ce nas nešto poklopiti..ma užas:-(((

Danas sam vozila prijateljicu u Čakovec u bolnicu i na povratku kroz našu prekrasnu prirodu..u jednom selu koje je u sklopu naže općine...nalazi se ova crkva koja ima tako prekrasno uređen okoliš i osmišljen za zaustavljenje i molitvu na otvorenom jer su napravljene sve postaje Križnog puta...i puno toga još ...cvijeća ..divan travnjak..ma ..baš sam bila jako iznenađena ..ugodno naravno:-))

Pred dva tjedna kupim pileća krilca koja danas nisu dijelovi piščenca žnj kategorije nego su jebeni specijalitet pa koštaju kak Sv,Petra kajgana i dojdem doma ..otprem vrečku i nemrem celi dan zluftati stan od smrada.Odem nazaj i reklamiram ..oni se ispričaju i dobro.Prošli tjedan kupim stvari ..dojdem doma i vidim da na računu imam prikeljen skupi sladoled kojega ni ne jedem.....odem nazaj..ispričaju se i ..dobro.
Sad malo prije dojdem z istog tog dučana i vidim da mi je umjesto peciva nakeljila celi kruh od 9 kn.Naravno da sam ja kriva kaj ne stojim pred dućanom i ne kontroliram tam rn.ali..nekada sam u svom filmu i odem doma.Naravno da sam išla nazaj i ona se opet ispriča.Čekaj malo..jbt...pa kaj se to dešava na dnevnoj bazi na hrpi kupaca ..a radi se o KTC-u.Zgleda da više nepem tam jer me stvarno živcira da se stalno moram igrati policajca..inspektora i klimakterične babe..tak si sigurno misle.Ufff:-(((

Ove godine sam kupila ove Pelargonije na sajmu cvetja i ..tak cvatu i cvetovi su tak veliki da ih biljka jedva drži.Nadam se da to nebu onaj prvi efekat a posle...nič:-))

Između zgrade i garaža imamo veliku lipu koja je sada u najvećem cvatu.Jučer sam išla u šetnju i izađem na ulicu i čujem kako drvo zuji.......zzzzzzzzz.....toliko glasno da ne možeš vjerovati i zamislim si..koliko tu ima pčelica koje sada neumorno rade.Probam se fokusirati na cvjetove kojih su milijarde...i..nisam vidjela ni jedan cvjet na kojem nema pčelice.Prekrasno.Ima spasa za planetu...sigurno!

Malo se toga može usporediti sa osjećajem ljubavi prema ovim bićima....

Link



Bože moj..kako ima teških dana...još uvijek ..a mislila sam ..otišli su ...nisam mislila na tebe dugo...jako dugo...ako sam i pomislila ..nije me boljelo.....i samo jedna pjesma koju dugo nisam čula.....bila je dovoljna da se bol u meni pokrene kao lavina i ne prestaje
Želim vjerovati da je za to krivo ovo vrijeme...tmurno i hladno..vrijeme kada se želiš nekome stisnuti i samo šutjeti:-))

Cijeli život živim u strogom centru grada a zadnjih 18 godina 2 minute od tog centra.Jučer sam prvi puta ušla u dvorište kuće koju okružuju zgrade i to je jedina kuća koju još nisu srušili i ja sam mislila da tu nitko ne živi..no....iznenađenje.Ugledala sam čovjeka koji teško hoda..nešto si čeprka po malom vrtu i kada me je vidio...nestao je iza ovih vrata bez stakala vec sa probijenim najlonom .Stala sam u nevjerici i sada ne znam da li da pitam nekoga da li taj čovjek ima nečiju skrb..barem socijalne službe i ....čija je to kuća uopće ili bi na taj način čovjeku samo stvorila pakao.???Ne..ništa neću pitati jer kakve sam sreće samo ću mu donijeti probleme i tko zna hoće li negdje drugdje biti sretan.Ali...stalno mislim na njega i nikako mi to neda mira...uffff:-((((

U mom susjedstvu je jedna zapuštena kuća i ovaj je grm čisti primjer kako prirodu ne treba dirati...treba ju pustiti da živi i uveseljava nas:-)))

Cijela soba mi miriši po karanfilima..predivno:-)))