Bože moj gdje ja to živim?

Godinama čuvam tri kutije pune audio kaseta na kojima je muzika koju volim.Kroz radni vijek imala sam nekoliko divnih kolega koji su bili zaluđeni glazbom i samo sam trebala dati spisak pjesama i kasete bi vec sutradan stigle do mene.Kako ih više nisam imala na što slušati....pokušala sam nabaviti neku liniju koja ima i kazetar ali..ništa.Kao da je sve stalo...kažu ..nema toga više ..možda negdje..probajte na njuškalu.I probala sam i svima radio radi ali kazetar ne..ošle gumice od stajanja...niko to više ne rabi.A meni žao baciti kasete...znam što je gore...želim to ponovo slušati...želim se malo vratiti u neka vremena jer...sve pjesme su pratnja nekoj ljubavi ...nekim i lijepim i manje lijepim vremenima...ali....prema ovome danas ..super vremenima.
I sjednem za lap i ne dižem se dok nekaj ne nabavim.I napokon nađem na Abrakadabri radio kasetofon i stigao je .Bože moj koja sreća.Onda me spopadne strah...a što ako su kasete od stajanja i seljenja otišle k vragu mada ...za njih sam uvjek našla neko dobro mjesto gdje će stajati bez vlage i prevelikih razlika u temperaturi.
Dakle..već tri dana slušam muziku...malo plešem..puno pjevam ..po nekada zaplačem jer...pronašla sam i kasetu koju mi je poklonio moj pokojni prijatelj i koju nikada nisam slušala.Rastali smo se u ne baš dobrim odnosima ..i tek kroz ovu muziku na njegovoj kaseti ...shvatila sam da me je volio na onaj drugačiji način i da smo u stvari radi toga imali problem au komunikaciji.Ja sam njega zaista gledala kao prijatelja...a on je htio nešto drugo.Žao mi je B....nisi ti bio za me...a niti ja za te:-(((((
Koliko sitnice mogu razveseliti čovjeka...a eto..poklanjam vam i ova dva srca koja sam napravila.Još se ne mogu odlučiti koje je moje ...a koje tražim:-))))

Tko će sada pustiti žičaru u pogon..ništa više neće biti isto bez njega:-(((

Ovih dana si ličim na ovu žabu koja se bori za život i nisam odoljela da slikovito ne prikažem kako mi izgleda život zadnjih dva tijedna.Ne znam u kojoj sam brzini i sada nisam ni ja dobro ali..s druge strane...nakon puno godina ...kak bi rekel Dudek...kaže mi se ljubav.
Do sada bi se uvijek uplašila i pobjegla u kritičnom trenutku a ovaj puta sam odlučila ljubavi i životu uopće dati priliku.Ručnu sam tako jako digla da se zapekla i jedva sam ju spustila za jedan zubac ...no...osjećam neko veselje i trenutak kada će to sve krenuti nekim tokom.Mislim da je krajnje vrijeme da se pomaknem iz ove moje žabokrečine pa makar završila kao i ova na slici...ja ću opet pobijediti...ne smijem se bojati i ne bojim se...pa to je ljubav...mora biti lijepo...zar ne?????

Danas slavim 4 godine ne pušenja ...cigareta...da ne bi bilo zabune:-))))

Onako...s jutra!!!!

Konj se razbolio.
Došao veterinar i dao lijek za konja.
Tri dana da mu daje lijek, ali ako konju ne bude bolje morat će ga ubiti.
To čula svinja.
Prvi dan, konju nije bolje, drugi dan također.
Priđe mu svinja i kaže:
Molim te ustani, moraš ozdraviti!
Ali konj ne ustaje.
Treći dan, konj ne ustaje.
Svinja ga opet moli, kaže mu da će ga ubiti ako ne ustane.
Odjednom konj ustaje i polako izlazi iz štale.
Svi se raduju i seljak kaže veterinaru:
Ovo moramo proslaviti, večeras ću zaklati svinju.

Dobro vam jutro svima:-)))

Vani je tako tiho ...zimsko ..predivno vrijeme.Na cesti se vide samo dva otiska koja su prošetala...čovjeka i psa.Valjda ostali još spavaju a i nije tako rano...08:30 je.Pa kaj sam samo ja budna i ono dvoje šetača.Ni automobili ne prolaze......snježić pada polako i tiho kao da ima namjeru napadati onak .....za praf...onak kak bi trebalo biti v zimi.Predivno je!

Dobro vam jutro dragi ljudi :-))****

Uživa kao da je dobio najfiniju bananu....pa neka se igra:-)))

Naravno da pratim sjednicu Sabora...ne odustajem ali ..ovo je zaista tragikomedija.Majke ti ..ovaj Brunić govori nekaj pametno o Banovini...ljudima i svemu kaj treba ..odmah i sad...i priča 15 minuta ..a ova dva fikusa odostraga skoro cijelo to vrijeme valda igraju simuntalku.Majku ti j........m...pa to je da čovek stvarno dojde tam i napravi dar mar.Kad ce ovaj narod popizditi do te mjere da upadne tamo i zrita ih van ...pa kaj bu ..bu.????Pitam gluposti ...unam jer mi to nismo u stanju napraviti ali...kaj me košta da maštam!!!

Dovlek dragi ...želim ti sve najbolje za tvoj rođendan..budi nam uvijek veseo...zdrav i zaljubljen...budi dobro:-)))***

Ne znam da li sam si više slična na nju iz vana ili iz nutra....kako god.....ovo je užas..matere mi!:-(((((

Bila sam dijete..vjerojatno prema mjestu stanovanja negdje oko 5 godina.Živjelo se sirotinjski u kućici koju smo dobili na korištenje jer je bila preko puta tvornice u kojoj je tada otac radio.Otac i majka su na dnevnoj bazi imali "Rat Rouzovih" tako da je to od malih nogu bila katastrofa.No..otac je poslovno nekuda putovao(ili je ljubovao) i sa toga puta je donio sestri i meni lutke.Moja je bila crnkinja.Imala je tijelo od krpa a glavu od keramike..bila je prekrasna..bila je to moja lutka.Naravno ..jednoga dana ..otac je došao doma na gablec kao i svaki dan i moja mama koja je takve stvari uvjek radila ..i dan danas to radi...ima nekaj važno za reći bas kad čovjek jede.Kod njih je to obično bila rasprava o njegovom ženskarenju..a on je to uredno zaustavljao šakom.Toga dana...sjećam se kao sada....uhvatio je stoljnjak...skupio onaj gablec u njega i sve je završilo pod vratima..pa je tako letela i moja lutka jer sam ja sjedila za stolom i nju držala na njemu.On se ustao i otišao...mama je ostala ..vjerojatno u svom filmu pričajući...a ja sam plakala jer se mojoj bebi razbila glava.To je bio jedini poklon meni od moga oca koji nije još dugo bio sa nama..koju godinu samo jer..tukli si se svaki dan ..i mene su tukli svaki dan i to je bilo prestrašno.
Kako je počeo ovaj potres ..stalno imam potrebu svojem četvrtom unučetu, koje je moja Kata..ima 4 godine,kupiti jednu lutku i do drugog mjeseca kada joj je rođendan sašiti i naštrikati onako ...jedan ormar odječe da se ima sa čime satima igrati i da ne bude dosadno.I nakon 6,2 drmanja...živci su mi stvarno jako stradali..jedva sam se malo smirila ali...svaki drhtaj osjetim .Ovaj idiot do mene po cijele noći nekaj rovari u stanu i više ne spavam nego spavam...i otišla sam kupiti lutku.Danima vec šivam i već ne znam koja je kreacija na redu ali...evo jedne koja je bila šivana na staru godinu pa do dva u jutro i to me nevjerojatno smiruje.Sada popunjavam onu prazninu koja je u meni ostala kao djetetu koje je odraslo bez ljubavi...nježnosti i lutke.
Nemojte nikada dvojiti da li ćete kupiti cipele ..neki pulover koji vam se sviđa a djete vam nema igračku.Kupite igračku:-((((

Uvijek sam se divila ovim bojama jutarnjeg neba kada sunce izlazi...danas me je strah istog tog neba.Bas se čudno osjećam dok to gledam.
Budite dobro i neka je mir s vama:-))))

Vidimo se na godinu...ljubim vas i želim svako dobro:-)))***

Stvarno si mi dopizdila:-(((((

Znala sam da KTC ne radi blagdanima ali nisam uzela u obzir da ne radi ni nedjeljom ..i šta drugo nego....zafrkni rukave i mijesi.
Nisam dugo pekla kruh a crni nisam pekla nikada i ...uspio je i jako je fin a stan predivno miriše.Opet malo sreće:-))))