Bože moj gdje ja to živim?

Izašla sam maloprije na balkon i pogledam u pravcu Zagreba...i ...kak da Zagreb gori....slika jako čudna ..možda se ovako i ne vidi.Nije prošlo 5 minuta.....vani sirene ko da je uzbuna.Vatrogasci lete jedan za drugim ali na sasvim drugu stranu od Zagreba ...nebo puno crnoga dima.Negdje u blizini nešto gori.Vidim da susjedi odlaze u tom pravcu.Meni je za danas dosta šokova..necu još i to.No...Zagreb ne gori...to je sigurno!!!!

Promijeniti životni stil, odnosno životne okolnosti u kojima se trenutno nalazimo nije jednostavan proces: u realnom životu nemamo dobru vilu ili čarobnjaka koji će nam magičnim štapićem stvoriti idealnu priliku za rast i razvoj (“odlazak na bal”), novi automobil (”kočiju”), tim ljudi koji nam mogu pomoći u ostvarenju naših ciljeva (“kočijaše”) te nam omogućiti da svime navedenim očaramo našeg idealnog partnera (“princa na bijelom konju”).

Neke okolnosti u našem životu ne možemo promijeniti, koliko god to snažno željeli: rođeni smo u određenom mjestu, u određenoj obitelji te smo shodno tome bili na neki način limitirani u našim izborima i odlukama koje smo donosili tijekom života.

To su okolnosti koje mi sami nismo birali i koje su nam “date”.

Njih možemo samo prihvatiti sa zahvalnošću (kakve god dobre ili loše one bile, zahvaljujući njima, danas smo osoba kakva jesmo).

Neke okolnosti u našem životu pak možemo mijenjati i svjesno odabrati, poput prijatelja s kojim ćemo provoditi vrijeme, partnera, fakulteta, posla koji ćemo obavljati, načina na koji ćemo utrošiti novac ili naše vrijeme, prehrane i životnog stila kojim ćemo živjeti.C/P

Eto...ja sam odlučila da ću ovdje ostati slijedećih 6 mjeseci...kome krivo ...kome pravo...meni je dobro!!!

Link

Link

Najveća zgrada u staroj gradskoj jezgri, podignuta 1914. godine prema projektima poznatog arhitekta Stjepana Podhorskog nalazi se na mjestu nekadašnje Narodne čitaonice. Hrvatski dom je središte bogatog društvenog i kulturnog života. Danas je u zgradi smještena Glazbena škola Alberta Štrige, Klub kulture te nekoliko dvorana za priredbe i kulturna zbivanja u gradu.
u toj...meni najljepšoj...građevini radi i moj sinko jedini pa sam vrlo često u njoj i iz nje uvijek izlaze predivni zvuci klavira...flaute....violine...udaraljki...uvijek netko pjeva...predivno!!!!

Danas su tri godine kako ne pušim i jako sam sretna zbog toga.Nije da se nešto maestralno dogodilo zbog toga...niti sam dobila koju kilu a želim ...niti sam zdravstveno bolje..mada ne znam kako bi bilo da nisam prestala.....znam samo da imam malo više novaca...što i nije loše.
Ne navijam ni ZA ni PROTIV ...ja ne pušim ali mi ne smeta kada ljudi oko mene puše...dapače...prija mi:-))))

Rodio se kao prvo dijete u braku vlastelina Josipa i Marte Kiepach. Dobiva ime po svojem djedu, prvom križevačkom Kiepachu. Bio je veliki izumitelj na polju elektrotehnike. Nažalost, neopravdano zaboravljen, a široj javnosti gotovo nepoznat po svojim izumiteljskim zaslugama. Rodio se 12. veljače 1894. godine u Križevcima gdje završava pučku školu. Realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, završivši je 1912. i maturiravši 1914. godine. Već u svojoj 16. godini postaje poznat po svojim izumima koje patentira u nekoliko europskih država. Tadašnje novine proglašavaju ga “umnim čudovištem”, dakle, svojevrsnim “čudom od djeteta”, piše na njemačkom jeziku 24. listopada 1911. list Agramer Zeitung, a glavnu vijest o Marcelu donose zagrebačke Narodne novine jedan dan ranije, dakle od 23. listopada 1911. godine:
U osmom razredu zagrebačke realne gimnazije sjedi ove godine tih i skroman djak sa zamišljenim, melanholičnim očima. Uviek je ozbiljan, pa se čini, da smiešak nikada ne može ni preletjeti preko njegova lica. Ime mu je Marcel pl. Kiepach, a rodom je iz Križevaca, gdje mu je otac posjednik. U naukama je dobar, ali nije odlikaš. I još prije nekoliko dana nitko nije ni mislio da se on u privatnim svojim časovima zabavlja velikim idejama, koje kud i kamo prelaze omeđeni krug propisanog školskog gradiva. Prekjučer, međutim puce glas u zgradi realne gimnazije, da je Kiepach uzeo u svim evropskim državama patent na dva znamenita iznašašća i da se pariške, bruseljske i berlinske agenture otimaju koja ce većim ponudama privabiti mladog Marcela u svoj trgovački krug. Bruseljska agentura “Globus” nudi mu za jedno iznašašće smjesta 50.000 franaka kao osnovnu bazu (koju je medjutim spremna znatno povisiti) i 5 posto čistoga dobitka, dok živi. Parižka agentura javlja, da se je našao milijunaški kozorcij koji bi s najvećom spremnošću njegova iznašašća financirao… Sve su ovo tako važna iznašašća, da ce u cielom svietu pobuditi najživahniji interes, pa i čitav preokret. Mladom našem maturantu možemo dakle najtoplije čestitati i zaželjeti, da mu i daljnji rad (a čujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom na čast hrvatskom imenu i školi, koja ga je odgojila. A kako se i ne bi novine raspisale, kad mladi Marcel već 16. ožujka 1910. patentira u Berlinu svoj žiro-kompas. Radilo se o uređaju za daljinski prijenos pokazivanja otklona brodskog kompasa na kojega nisu utjecale magnetske sile niti željezno okruženje broda. Marcel je ovaj svoj izum kasnije još usavršio.
Drugi njegov važan izum je Dinamo stroj za rasvjetu svih vrsta kola. Ovaj izum priznalo je 19. siječnja 1912. francusko Ministarstvo trgovine i industrije. Spomenuto otkriće našlo je svoju primjenu u osvjetljavanju kočija, automobila, omnibusa i željezničkih vagona, a električna energija proizvodila se njihovim kretanjem. Nedugo zatim, Marcel prijavljuje Carskom patentnom uredu u Berlinu u lipnju 1912. svoj treći izum: Strujni prekidac za rentgenske aparate, koji je djelovao na principu tlaka plina. Jedan od važnih njegovih patenata je i Mali transformator za niski napon kojega prijavljuje zajedno s poznatim konstruktorom Heinrichom Weilandom. Ovaj mali transformator proizvodio je niski napon za razne svjetiljke kao što su rudarske ili zubarske, za motore aparata za masažu i sl. Tu je još i konstrukcija Držača za čitanje knjiga, te zahtjev za patentiranje Postupka za namatanje svitaka na zatvorenim okvirima. Iz njegove obimne prepiske sa stručnjacima iz Berlina (sačuvanih u Gradskom muzeju Križevci) može se zaključiti da je Marcel radio na konstruiranju različitih električnih naprava kao što su jednofazni motor, bifilarni most, variometar, istosmjerni motor, različiti mjerni instrumenti, a zanimao se za područje magnetizma, akustike i prijenosa zvučnih signala. Zahvaljujući njegovoj sestri Pauli sve što je obitelj čuvala o njemu darovano je križevačkom Muzeju.

Link

Vrijedno je pročitati..meni je bilo jako zanimljivo!!!

A ja stojim na balkonu i lovim munje.To bi reklo da sam munjena:-))

Ovo se veže na jučerašnji blog o muralu.Herucina je ona mlada žena ma prozoru sa dugom kosom.Kažu najstariji Križevčani..a pogotovo Križevčanke da je bila jako lijepa ali ne vještica vec travarka koja je mnogima pomogla.NO..lijepe žene su često prozivali vješticama:-)))

18. stoljeće obilježeno je progonom vještica. Kad kažem “vještica”, mislim na žene koje su zbog bilo kakve besmislene optužbe, mučene kao vještice. Vještice su bile krive za svo zlo koje se događalo tj. bile su krive za sve ono što ljudski um nije mogao dokučiti. Možemo reći da nije bilo područja ljudskoga života i djelovanja, na koje vještice svojim “coprijama” nisu mogle utjecati. Na području grada Križevaca zabilježeno je 37 osumnjičenih vještica. Posljednja i najznačajnija bila je Magda Logomer, zvana Herucina.

Ne, Herucina nije posljednja zagrebačka vještica. Herucina je posljednja KRIŽEVAČKA vještica. Dovoljno je da se njezino ime upiše u Google tražilicu i pronađu osnovni podatci iz kojih se može zaključiti odakle je Magda Logomer Herucina. No, nije naodmet još jednom iznijeti te podatke. Naime, Magda Logomer, zvana Herucina, rođena je 1706. godine u selu Podgajec, okolica grada Križevaca. Krštena je u crkvi Svete Ane u Križevcima. Magda Logomer udala se za Franju Heruca, po čijem prezimenu je i dobila nadimak Herucina.

1757. godine Herucinu je za vještičarenje optužila susjeda Eva Oblačić, koja je izjavila da je jedne večeri, kada je imala veliku groznicu, k njoj doletjela Magda Logomer u obliku muhe i strašno je uznemiravala. Na osnovu takvih optužbi, protiv Magde je podignuta optužnica te ju je sud osudio na torturu (mučenje). Mučili su je na najstrašniji način dugo vremena te je ona nakon dugog poricanja priznala sve što su ispitivači htjeli. 22. travnja 1758. godine, Magda je osuđena na smrt na lomači.

Ovdje je veliku ulogu odigrala carica Marija Terezija, koja je tadašnjem banu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, grofu Franji Nadasdy-u, naredila da osuđenu Herucinu hitno dopremi u Beč. Caričin dvorski liječnik, Van Swieten, je dugo liječio Herucinu od posljedica teške torture i zgražao se nad barbarskim načinom mučenja kojem je bila podvrgnuta. Van Swieten je opširno analizirao sve besmislice sudskog procesa protiv Herucine i dokazao krajnje praznovjerje i glupost sudaca. Carica je na to odredila da se Herucina pusti na slobodu. Osiguran joj je siguran povratak i boravak kod kuće u Križevcima. Za pretpostaviti je da je ostatak života tu i provela, no daljnjih informacija nemamo.

Dakle, Herucina nema nikakve veze sa Zagrebom, tako da ne vidim razlog zašto bi je itko prozivao zagrebačkom vješticom. Ove godine će biti 260. godišnjica njezinog oslobođenja i posljednjeg procesa zbog zločina čarobnjaštva na ovim prostorima, zato ne dajmo da nam oduzmu našu sugrađanku.

Svjetlo dana u punom sjaju ugledao je prvi križevački mural, na kojem su prikazani znamenite Križevčanke i Križevčani iz slavne povijesti grada: Nina Vavra, Marijan Detoni, Marcel pl. Kiepach, Dragutin Novak i Magda Logomer Herucina.
Autor koncepta je križevački umjetnik, arhitekt, dizajner računalnih igara i strip-crtač s koprivničkom adresom Ivan Ivanović, a za izvedbu je bio zadužen akademski slikar Ljubiša Pušac iz Prijedora, poznatog kao “grad murala”.

Ovako je izgledala ova predivna građevina u 18 st....pa su je onda komunisti pretvorili u omladinski dom...recimo ..neki centar za mlade ali...bila je jako zapuštena i ne znam zasto su joj morali skinuti te prekrasne ukrase....i onda....2014.obnovljena je na ,valjda, najbolji mogući način.Stoji na našem glavnom trgu i meni je predivna.U njoj je sada turistička zajednica grada ..pa svi vi dobronamjernici....ako što zatreba...znate gdje možete pitati.

Malo je onih koji pronađu srodnu dušu, doista iskuse ljubav i dožive svu njezinu puninu. Postoje oni koji čitav život traže ljubav. To je potraga vrijedna sve patnje, jer jednom kada čovjek pronađe ljubav, tek tada zna da je živio.

Ljubav je najveća maksima, na njoj temeljimo ne samo poimanje smisla svojeg života, već i pojedina vjerska, društvena i politička moralna načela. Najveći umovi na njoj su gradili svoje teze, viđenja svijeta. Da, ljubav je pravi mali mikro-makro Svemir…
Link

Trebalo mi je užasno puno godina da prestanem misliti što bi drugi željeli od mene...što drugi misle o meni..i uvijek samo ...što bi drugi...nikada što bi ja.No....prije pet godina ...to se promijenilo...naravno ne preko noci jer...to je proces.Ovo mjesto mi je u tome strašno puno pomoglo....očvrsnula sam i ...hvala svima koji su mi u tome pomogli.
Ne možemo se vratiti u vremenu kako bismo ispravili pogreške naše okoline ili pogrešne zaključke koje smo donijeli kad smo bili mali. Možemo jedino promijeniti svoje razmišljanje i ponašanje upravo sada. Ja vjerujem da ljudi imaju slobodnu volju i da mogu promijeniti svoje misli. Misli su putovi u našem mozgu. Onaj kojim često idemo, bit će čvrst i stabilan. Mi imamo sposobnost razmišljati i drugačije. Mislim da kada jednom osvijestimo sve te loše osjećaje koje imamo prema samima sebi, možemo to i promijeniti.  Ne moramo biti super. Ne moramo biti najbolji. Ali možemo sebe prihvatiti baš takve, kao nesavršena ljudska bića, koja su vrijedna. Ljubav će doći kasnije, s vremenom, kada sebe počnemo prihvaćati i pružati sebi ono što nismo dobili od drugih ljudi i od svoje okoline. Kada smo sami sebi izvor podrške, ohrabrenja i prijateljstva, tada smo zaista slobodni.
Imajte se dobro danas...sutra ćemo vidjeti kako ćemo:-)))

Jučer je Tomo rekao da ce si dati istetovirati moju mandalu ...ja mu predlažem da si da napraviti ovog lava...baš mi je oduzeo puno vremena...ima da satima leži na tetovaži:-))))

Ovo sam veceras bojala kao jednu od mnogih predložaka u bojanci za odrasle.Mene to toliko opušta da svakome tko si ne zna najti mira......ovo je nešto što ce ga prikovati za mjesto.