Bože moj gdje ja to živim?

Godinama znaš neke ljude. Misliš da si od njih vidjela i najbolje i najgore. Prolazite zajedno sito i rešeto i iako ponekad prođe neko vrijeme da se ne vidite, tu ste jedni za druge. Ili ti barem tako misliš?
Prolaziš kroz svoje životne pustolovine i poneku kalvariju. Padaš, ustaješ, pokušavaš ponovo. Voliš. I misliš trajat će. Ali život drugačije posloži stvari. I rastanete se. Ali bit ćeš okej, imaš te neke svoje ljude kojima možeš otići i oni imaju tebe.
I onda...jednoga dana...ti tvoji ljudi ili bolje rečeno....ona...tvoja najbolja prijateljica..osvane u krevetu tvog bivšeg kojeg ste onako zajedno ogovarale jer.....zaista nije bio ok.I...kaže ona meni"Oprosti mi draga...žao mije"!Jedino kaj sam joj mogla reci je
"OPRAŠTAM JA TEBI TO ŠTO SI MENI NAPRAVILA ALI...NE MOGU TI OPROSTITI TO ŠTO SI SEBI NAPRAVILA...SA TIME SE MORAŠ SAMA POHRVATI"!!
Ne znam da li me je shvatila...nisam ju pitala...i da iskreno kažem ...nije me ni briga!

Ljubav boli zato što mi same dopustimo da nas boli! Uglavnom boli zbog loših odluka u dobroj vezi ili zbog dobrih odluka u lošoj vezi. Sve je to dobro u nekoj određenoj količini, koju si, naravno, same moramo odrediti!
Ne boli ljubav ako je ljubav. Bole neuzvraćeni osjećaji...
Ali ipak... Zapravo nas boli osjećaj da nismo voljeni, boli nas zbog osjećaja samoće kada smo ostavljeni i ostajemo sami, boli nas kada nas nitko ne primjećuje, a želimo biti primijećeni i želimo biti dio nečijeg života i osjećati se voljeno i sigurno. Boli nas kad dajemo sve od sebe i trudimo se, a druga strana to ne cijeni i ne poštuje. Bole nas neispunjena očekivanja, a njih, nažalost, ima sve više. Neuzvraćena ljubav boli najviše.
Ljubav je i bol i sreća. Da bismo znali voljeti, moramo naučiti i trpjeti bol koju ljubav zna donijeti, i to vrlo često. Nisu sve ljubavi iskrene i sretne. Nekad je bol ono što jedino možemo osjetiti od sile ljubavi koju imamo, ali je jednostrana, neuzvraćena ili nizom grešaka oteta od nas i puštena da živi samo kao bol unutar nas.

Neka nam svima ovaj dan bude onakav kako si želimo.....ja bi najradije bila u šetnji ...a mislim da ću ga provesti u kući.
Uživajte koliko god možete:-)*)*

Ljubav? Što uopće znači biti voljen ili voljeti? Da li to stvarno postoji ili samo živimo u zabludi da smo voljeni ili da volimo? Možda to ipak postoji, ali u pričama i bajkama, jer u stvarnom životu nisam baš sigurna. Ali eto i ako postoji zašto se ljudi međusobno razdvajaju, zašto povrjeđuju one koji ih vole? Zar je to svrha života, povrjeđivati. Pitam se često zašto je Bog stvorio dvoje, koji se vole, ali moraju koračati različitim putevima. Zašto svijet nije jedan, i zašto nas uvijek daljine moraju razdvajati od voljene osobe? Zar ponekad stvarno moraš sanjati sreću, a ne možeš je osjetiti?
Tako kada padne noć, kada se pogase svjetla i ostanem sama sa sobom u četiri zida, često razmišljam o tome što je sve moglo biti, a nije… Koliko odsustvo jedne osobe može promijeniti tok nečijeg života.? Teško je kada u životu zavlada tama, dani prolaze, nižu se jedan po jedan, ali nama se čini “jedan dan kao godina”, kao da vrijeme stoji. Nadamo se nečemu, ali ni mi ne znamo čemu, valjda nekoj svjetlosti da nas opet obasja, ali ne…
Svjetlost je na kraju tunela, a do tog kraja put je veoma trnovit i gorak. Kažu vrijeme je najbolji lijek, vrijeme liječi sve? Možda, ali one vidne rane, jer one koje su na srcu tu vrijeme ne pomaže. Koliko god vremena prošlo, koliko god suza prolili neke rane ne zacijele, neka srca ostanu i dalje slomljena i neke usne šapuću samo to jedno ime.

Trenutno sam u ovoj fazi života...tko se vrati...taj će i ostati.Govorim naravno o ljudima oko sebe...poznanicima..prijateljima...rođacima...ljubav je tu isključena...ona uvijek ima posebno mjesto!

Sigurna sam da po onome što netko voli i sluša od glazbe.....velikim djelom možemo saznati ...da li je to osoba sa kojom bi mogli podijeliti u životu ono što imamo i želimo dijeliti.

Tako sam umorna od svega..znam da vas nije briga ali...nekome se moram zjadati!Nadam se da ste bar vi bolje!

Ja sam takva i ne znam drugačije, ma niti ne želim biti drugačija. J… ga, ja kad volim, onda volim kako treba iz duše i iz jebene dubine same sebe, onako tipično OVNOVSKI– duboko i intenzivno. Kako mi dođe, tako radim. Ne čekam da mi on prvi pošalje poruku ako ga ja baš sada želim čuti i pitati kako je. Znam da je to ponekad muškarcima naporno, ali uvijek isto tako kažem – ako ne mogu i ne znaju hendlati sa mnom ovakvom bolje da sami odu. Nije me strah reći mu da mi nedostaje – pa ima li što ljepše nego čuti da nekom nedostaješ? Nemojmo se lagati, svi to želimo! U šali znam reći za sebe da sam odana kao pas i uvijek stojim uz partnera, odana do srži, i opet ponavljam, to sam ja – drugačije ne znam. U odnosima dajem sve. Dajem sebe i sve svoje servirano na pladnju i posve otvoreno i iskreno i ne razmišljam o tome hoću li biti povrijeđena i hoće li me boljeti, jer tada živim za taj trenutak i za osobu pored sebe i ako me već mora boljeti. Pa neka me boli, ali barem znam da sam tada u tom odnosu dala sve i svoj maksimum i sve sam učinila da se partner pored mene osjeća posebno i da zna u svakom trenutku njegova života da sam tu radi njega, pored njega i da sam mu i prijateljica i ljubavnica i sve ono što ide dalje s tim. Jednostavno, ne znam dozirati osjećaje, dozirati emocije, dozirati davanja… Uvijek nekako ispadne da igram na sve ili ništa, u toj mojoj kompliciranoj ženskoj glavi ovo je skoro pa crno – bijelo, rijetko kada ima sive. I stvarno mi nije žao radi toga, znam da ponekad boli, ali opet ponavljam – znam da sam u odnosu dala svoj maksimum koliko sam mogla u određenom trenutku života i tu je nekako moja savjest čista, duša mi je u miru, a za dalje, što bude – biti će onako kako mora biti i želim vjerovati da je tako najbolje.

Ako je istina da oči vide samo ono što je um spreman prihvatiti...zašto onda ja ovih dana viđam ono što ne želim vidjeti i ne mogu prihvatiti...ili varam samu sebe????

Ispiranje mozga je izraz koji opisuje situaciju u kojoj neki vanjski faktor, najčešće je riječ o osobi ili skupini ljudi, sistematski manipulira drugom osobom ili skupinom kako bi ih pridobili na svoju stranu. Cilj se postiže dugotrajnom manipulacijom procesa koje ljudski um inače koristi prilikom učenja i upijanja informacija.
Konačni cilj je natjerati ljude da ne razmišljaju i nekritički prihvaćaju sve ono što im se servira. Dovoljno je da manipulator ima jasan stav, minimum inteligencije i skupinu ljudi na kojoj će ove metodu iskušati.

Ima li među nama manipulatora???

Ako želimo da se mi, a i svi oko nas, osjećamo sigurno i dobro, važno je živjeti različitosti. Što to znači? To
znači svaki put, u svakoj situaciji, ponovno odlučiti ne osuđivati. I ne odbacivati. Nego priznati da ne
razumijemo, pitati i saznati nešto više o tome, možda i reći da mi mislimo drugačije ili da osjećamo nešto
drugo. I to nije lako. Nije lako misliti drugačije i ujedno dopustiti drugima da budu to što jesu, drugačiji od
nas. Ali to je baš to. Jer, ne zaboravite, i mi smo nekome drugačiji i oni nama „dopuštaju“ da budemo to što
jesmo, drugačiji od njih.
Internet je prostor velikih mogućnosti i velike slobode (možemo biti anonimni, izmišljeni, lagati, možemo
saznati svašta o svemu i, da ne duljimo, sve vi to već znate). I baš u tom velikom prostoru nalaze se mjesta na
kojima se ljudi susreću, prihvaćaju, njeguju i poštuju svoje razlike. No isto tako, nalaze se i mjesta na kojima
su ljudi napadnuti, osuđivani, povrijeđeni baš zbog svoje različitosti. I zbog toga je važno zapamtiti da velika
sloboda koju nam Internet pruža sa sobom donosi i veliku odgovornost. Odgovornost da kažemo što mislimo,
Idemo biti to što jesmo, a da pritom ne isključujemo i ne vrijeđamo druge. I odgovornost da taj prostor mi
činimo sigurnim za sebe, ali i za sve druge koji s nama u njemu žive.

Molila sam za te jučer Boga...molila sam ga da učini čudo...a ako ne može...bar da te ne boli.I ...čudo je bilo...probudila si se u onom bolesničkom krevetu...popila sa svojim mužem zadnju kavu iz bolničkog aparata...popričala..dala mu pismo koje si zadnjim snagama napisala da zna što i kako sa ona dva mala anđela koja ostaju bez tebe i ....otišla .
Bože ...zašto si htio da ju upoznam u njenim zadnjim danima ???Da...trebala je pomoć i ...pomogla sam joj ali...osjećam ...otišla je osoba koja je trebala biti tu.....!!!Ne znam što si imao s njom ali...što su te dvije prekrasnice i taj divan čovjek ...što su oni ....ma ...sve mi se poljuljalo.Koji su to kriteriji?
Draga moja.....veliku si bol podnijela u dvije godine i znam da te sada ne boli...nadam se da te ne boli.Nadam se da ce on i ta djeca naci pravi i sretan put da prežive bez tebe.
Sretan ti put i ...budi Anđeo čuvar za one koji te toliko vole.

Kada biste mogli biti nevidljivi na jedan dan, što biste radili taj dan?

Nadam se da će danas biti dobro vrijeme...sunčani dan..
Nadam se da će mi ručak sjesti dobro..
Nadam se da ću danas sa majkom imati normalan razgovor...
Nadam se da me danas nece ništa boljeti...
Nadam se da ću otići na moju svakodnevnu kavu...
Nadam se da me tamo neće piliti ona tri pijanca koji to rade na dnevnoj bazi...dragi su..
Nadam se da će dan dobro završiti...
Nadam se da ću vas opet u jutro ovdje naći...

Vjerujem da će biti točno tako kako će biti !!!!!!!

Sorry...opet mi se nekaj dešava sa ovim ludim programom za slike....ufff