Bože moj gdje ja to živim?

Da...bio je moj ...drugi po redu...unuk kod mene tri dana i napunio mi ove već skoro prazne baterije.Bas smo se dobro družili...prekrasna su ta djeca...jedino do čega mi je još iskreno stalo!
Istina...ponekada mislim i na vas...ha..ha!!!

I NEKA VAS CUVA DOBRI BOG!

OPROSTI IM...NE ZNAJU ŠTO RADE!!!

Stavila sam danas ovu sliku koja me je toliko dirnula da sam to morala napraviti.Gledam kako ta biljka čuva te kapi vode i zna da bez vode ne može...a čak ni mozga nema.Bez ikakve namjere da ikoga povrijedim.....pitam se ..da li i mi mislimo(jer znam da znamo) koliko nam voda znači i kako ni mi bez nje ne možemo i da li se dobro ponašamo prema toj dragocjenoj tekućini????

Moram priznati da ...ako nešto volim raditi to je definitivno peglanje...i to radim za one šarene papiriće bez kojih je teško živjeti.
Ali....nikako se ne mogu pomiriti sa time da djeci od malena guramo da se na to navikavaju...nekako ...nije mi to ok.Mogli si onda na sliku staviti i jednog Kena...znam ih nekoliko koji to super rade jer im žene vjrojatno nisu imale ovakve igračke dok su bile male..ha..ha!

Godinama je nosila tu tešku masku koja je bila očekivana.Svi su je htjeli nasmijanu ..vedru i veselu...i kada to nije bila....pitali bi ...što joj je....i....nosila je masku kao obranu od bezbroj pitanja na koja ni sama nije znala odgovore.Jednoga dana.....zaboravila je staviti masku...ostala je u kupaonici na ogledalu....i izašla u dan.Ljudi su je čudno gledali i nisu ništa pitali...samo bi onako ...tiho pozdravili.A ona...ona se osjećala dobro...dobro u svojoj koži...sve do trenutka dok joj nije prišla jedna gospođa koju je poznavala od malena...radila je gospođa u apoteci...toliko puta su ugodno čavrljale kada bi došla po nešto.Sada je gospođa u mirovini i duže se nisu vidjele.Stala je pred nju i rekla"Čuj....čula sam da imaš rak...zato si tak mršava?"!!!!!!
Ostala je bez daha i nije znala što reći i samo je mahnula rukom i otišla.No...tada još nije znala da ima rak ili ...kako joj je dok rekao.....onaj mali korak do raka kostiju.Sada kada to zna.....samo još ponekada ...uzme masku kada je doma ...stavi je...pogleda se u ogledalo i kaže"Pa ti si još uvijek komad i pol....još ljepša i bogatija za jednog prijatelja koji je sklopio sporazum o ne napadanju"!!.Za sada se drže dogovora i ona se nada da će tako ostati za uvijek.Ona vjeruje u prijateljstvo.A i bolest je muškoga roda a ona si je sa muškarcima uvijek bila dobro.......ima nade.

Ufff....nije to lako!

Dragi moji ljudi.....ne znam kaj se dešava sa ovim programom za slanje slika ali nema veze...hoću reći

Tee...hvala ti što si otvorio čestitku...hvala Ališa...Raky....Zrnceko....Funny....Bernarda....Perce.....Medo.....i svi dragi ljudi na p/v....moje je srce za vas danas kucalo ovako!Nadam se da vi možete to otvoriti...ja ne mogu.No ..kako bilo da bilo...HVALA!!

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO!!!
SHVATILA SAM DA MI JE BLOG KAO TAKAV NEPOTREBAN I ISKRENO I OD SVEG SVOG SRCA...ŽELIM VAM SVIMA...BAS SVIMA....SVE NAJBOLJE U ŽIVOTU...ZDRAVLJA NAJVIŠE I ...IMAJTE SE DOBRO.ONIH PAR BLOGERA KOJI IMAJU MOJ BROJ SE POVREMENO JAVE PA ĆE TO I NADALJE..JA SE NADAM ALI...NIJE TO MJESTO ZA ME.
SRETNO:-)))))

Dobro vam jutro Iskričavci!!!
Neka vam dan bude okupan suncem i bez obzira što se događalo...ne dajte da vam netko buši balone sa željama.

Podržati ću ga u svim njegovim pothvatima i pružiti mu bezuvjetnu intimnost, odanost, vjernost i povjerenje. Biti ću uz njega da ga njegujem i milujem, liječim mu rane i smirujem srce. Pružiti ću mu toplinu doma, mekanu deku u koju će se umotati ispred tople vatre i udoban naslonjač za sanjarenje. Podarit ću mu sklad i spokoj. Slušati ću ga dok govori i čitati mu njegove omiljene članke. Isunjavati ću njegove potrebe i oslanjati se na negovu stranu. Primati ću njegove darove i vraćati mu tako da se mogu umnožiti. Veličati ću Boga i svakoga dana zahvaljivati za muškarca u svom životu, muškarca kojeg volim i koji voli mene ..... to ću učiniti.
Unatoč obilju znanja što sam ga stekla dok sam kopala po svojim emocionalnim bolima, u meni je rasla praznina. Tražila sam izlaz gdje god sam ga mogla naći, razotkrivala sam nove slojeve bola u svom životu. Trenutci pronicljivosti pružali bi mi energiju, a zatim bi usljedio nemir u mojoj duši. Moram naučiti kako najbolje iskoristiti svoju životnu situaciju, umjesto da se stalno žalim. Jedna od najvažnijih lekcija koju sam u životu naučila je :
" Da se moram ponašati kao da već jesam osoba kakva želim biti. Ponašati se kao da se već nalazim ondje gdje želim biti, ili imam ono što želim imati. Stvarati tenziju između onoga što jesam i onoga što želim biti. Na kraju ću doći tamo gdje želim biti.
Na veliki dio svoje sudbine ne mogu utjecati, ali mogu odlučiti kako ću provoditi svoje vrijeme, s kim ću se družiti, s kim dijeliti svoje tijelo, život, novac i energiju. Mogu izabrati što ću jesti, čitati, proučavati; mogu izabrati kako ću prihvaćati neugodne okolnosti u svom životu; hoću li ih shvaćati kao prokletstvo ili kao mogućnost da se uspijem uzdignuti i da ne sažaljevam sebe. Mogu izabrati riječi i ton glasa kojim ću se obraćati drugima; mogu izabrati svoje misli. Trebam priznati postojanje negativnih misli i osjećaja koji se pojavljuju, shvatiti odakle potječu i zašto su se pojavile; i tada ih odbaciti s dubokim opraštanjem i odlučnošću.

Uvijek sam se pitala što to bude sa mnom da mogu u jednom trenutku za nekim izgarati, a u drugom odlučiti da ga zaboravljam? Što se to desi u mom umu da jednostavno prereže i nekog tko je bio bitan, jednostavno pospremi u neku ladicu, na nju stavi natpis - Iskustvo broj 2 859 126, kategorija - ljubav, čin peti i završi tu priču.
Ladica postoji. Sjećanja postoje, ali ta osoba više nema težinu. Ne boli u prsima. Ne bridi na usnama. Ne budi me noću i ne tjera suze da se skupljaju u očima. One suze koje se nikada ne razliju. One najbolnije.

Ljudi moji...kaj se dešava????

Mislila sam da je ovaj tračak svjetlosti za me.....ali...nije bio...samo je prošao kroz moju ruku i....nestao!!!

Ovo smo toliko puta doživjeli da je besmisleno išta pisati...znamo kakav je to osječaj.Želim si ga ponovo i znam da cu i doći do njega(mislim ...osječaja)!!