Bože moj gdje ja to živim?

Želim svim muškarcima sretno Valentinovo!

Četrdesetak godina pišem dnevnik života svoga...rukom naravno....i ne znam da li si možete zamisliti koliko toga ima...no....nerjetko sam pisala i po tridesetak stranica dnevno.Sakupilo se toga nekoliko metara i počelo me opterećivati.Em imam neke godine...em bas i nisam kak treba i ...gledam ih onako zadnjih desetak komada koji su na polici...ostalo je u kutijama na balkonu.I kažem ja svom konjarskom frendu da bi ih voljela spaliti.I veli on"Nema frke.....odemo jedan dan na moj ranč...napravimo lomaču i spalimo te..ha..ha!"No...kak je stalno nekaj...zmislim se da moja sestra kuri doma kamin za centralno pa ...šogi je prešel na more ...taman.I ....uzmem ja jedan po jedan i moram stranice osloboditi od tvrdih korica.Nimalo lak posao...vjerujte mi.I ..jedan dan sam to delala i onda ...tisuće stranica otpelala k sestri.Veli ona da malo po malo mečem u peć,a ona bu otprla dimnjak da se prejde brže.Je.....pa to je gorelo kak sto vragi...štel se je dimnjak vužgati...valda od svih čuda i da ne velim čega kaj je tam pisalo.Nekaj je i cvilelo...da ne veruješ.Rekla sam "Znaš kaj...ne bu to tak išlo..ne bum tu sedela celi dan..idem doma"!Odnesla sam to kaj je ostalo doma...jedva...i trgala stranice na male komadiće.Još me bole i leđa i ramena od toga.Sva sam se pokočila a da ne velim kak sam se psihički osjećala.Svaki čas mi je oko ulovilo nešto napisano što je otvaralo cijele filmove proteklog vremena.Osjećala sam kako mi neka toplina ...pa hladnoća naviru u lice...tlak mi je skočil...i ...ne mogu ni opisati osjećaje koji su me preplavili.Bila sam s jedne strane sretna što sam tako odlučila no.....osječaš da se odvajaš od nečega što si stvarao veliki dio svog života.Koliko lijepih trenutaka......koliko ljubavi...koliko suza i patnje.Bože moj.....koliko je toga bilo u 40 godina ...a čini ti se da je prošlo u trenu.
I gledam jučer narančasti kamion za smeće i znam .....ovo je taj tren.....on sada odvozi moj dnevnik koji mi je bio uvijek najbolji prijatelj.Što god da sam mu rekla ... gutao je i podnosio bez i jedne riječi.Pa tko to može????
Kasnije pratim sina na željeznički ...oko 2km...mora hodati jer se zbucal a ja zbog konde...i tak mu velim kaj sam napravila..a mali prasec/196:120/veli"Pa kava si ti to majka....samo ćeš mi stan ostaviti kada umreš,a iz čega bum pisal knjigu"???
Tako smo se od srca i do suza nasmijali...uvijek mu je to uspjevalo kako god teško bilo...hvala ti sinko!!!!

Dajte mi bilo čiju rečenicu izvučenu iz konteksta...i ja ću naći načina da ga objesimo!!!!!

Ovo je citat koji me je toliko zgrozio dubinom svog užasa,da sam ostala skamenjena.Ja vjerujem da se u tom citatu krije tolika istina oko nas da je katastrofa.

Osjećam kao da me je netko ovako zarobio i ne mogu izaci iz tog zatvora!

Mojoj baki Katici je uvijek bilo važno što će susjedi reći o njoj pa je tako primjerice djed u selo uvijek morao ići obrijan, mirisan i u friško ispeglanoj odjeći (jer što će selo reći kakva mu je to žena kada iz kuće odlazi neuredan); suđe se pralo odmah poslije ručka (jer što ako netko naiđe a u kuhinji je nered); za blagdane se uvijek radila prava mala gozba (jer što ako netko svrati a ona nema za jesti/piti baš ono što se toj osobi jede/pije), i tako dalje i tako dalje. Dok sam bila mala i dok se isti zahtjevi nisu odnosili na mene, nikada nisam imala problema s bakom. A onda sam odjednom i ja narasla te počela preispitivati sve te postupke..
Sjećam se da sam jedno jutro izašla na dvorište u pidžami kada je baka skoro dobila infarkt jer „kako mogu u dvorište izaći takva??“ (nije da sam išla v dućan u pidžami). Kada sam s dečkima iz ulice išla igrati nogomet, njezinom čuđenju nije bilo kraja – izgledala sam kao žensko, ali moje ponašanje je bilo daleko od onoga što je iz njezine perspektive bilo prikladno za jednu djevojčicu. A kada sam joj jednom rekla kako se nikada neću udati jer je za mene to i tako samo papir, shvatila je da sam izgubljen slučaj.
Moje bake više nema žive ali ja volim oprati suđe odmah poslije ručka i volim kada mi je stan uredan. Ali i dalje nekada izađem iz stana u kućnoj haljini...na opće zgražanje svih susjeda koji me ugledaju..a imam dobru kućnu kiklju.
I volim pjevati pod tušem (sva sreća da imam sluha pa se još niko ni žalil). I volim raditi „muške poslove“ (toplo se preporučam za skidanje starih pločica...to me oslobađa loše energije). I volim ići u lunapark ...i volim svašta što ljudi ne pripisuju ljudima moje dobi...no...više je to njihov nego moj problem..to uvijek kažem.Baka ...nek ti je dobro tam gde jesi..i ne pili dedu za brijanje...tam to sigurno ni važno!!!!Hvala ti za svaki dobar trenutak...nekak mi se čini da sam ti sve sličnija.

Da je ovo sveopće mrtvilo koje vlada na Iskrici...dobar znak i da ste svi našli nekoga ili nešto čime se je pametnije baviti nego tu visiti.Nemojte me razočarati i reci da se nadam bez veze jer...samo ste se malo uljuljali u svoj svijet!
Bilo kako bilo...želim da ste dobro!

Bože moj.....gledam ......slušam svaku subotu "A strana"-u i osjećam koliko sam sretna osoba jer sam imala tu privilegiju živjeti u vrijeme kada se rađala ova divna glazba.Čovjek ode u neku drugu dimenziju i tamo levitira...drugo ništa ne može.Dakle....čemu sve grubosti ...čemu svo zlo ovoga svijeta kada je dovoljno imati ...glazbu!

Jednog jutra, muž se nakon nekoliko sati ribolova vratio i odlučio malo odspavati, a supruga se odluči sama odvesti čamcem na jezero.
Upali ona motor i izveze čamac na jedno usamljeno mjesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi uživati u tišini i čitati svoju knjigu.
Uskoro naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz njezin čamac i reče:
– Dobro jutro gospođo. Što to radite?
– Čitam knjigu, odgovori ona.
– Vi ste na dijelu jezera rezerviranom za sportski ribolov!
– Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu.
– Da, ali u čamcu imate sav pribor potreban za pecanje i što se mene tiče, mogli biste s pecanjem otpočeti svakog trenutka. Bit ću primoran povesti vas sa sobom do stanice i protiv vas podnijeti prijavu, reče on.
– Ako vi to zaista i uradite, onda znajte da ću i ja protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja – odgovori mu žena.
– Ali, pa ja vas nisam niti dotaknuo! – reče inspektor.
– Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče mogli biste s tim otpočeti svakog trenutka.
– Doviđenja gospođo i uživajte u ovom lijepom danu…

Pouka:

Ne ulazi u raspravu sa ženom koja čita. Vrlo je vjerojatno da ona zna i misliti.
A ako se već raspravljaš sa ženom koja čita i misli, onda shvati da je ne možeš preveslati!
Podijeli dalje ako si žena koja voli čitati knjige


Preuzeto sa portala: uspesnazena.com

Sigurna sam da je puno vas vec negdje pročitalo da su mnoge stvari u životu jednog čovjeka određene trenutkom njegova rođenja...godina....mjesec...dan...sat...minuta ...sekunda.Dakle...imaju oni svašta da bi tu tvrdnju potkrijepili....pa sam si mislila ...kaj se dogodi sa onim ljudima koji su namjerno začeti umjetnom oplodnjom točno na taj i taj datum...onim ljudima koji su rođeni na umjetni način izazvanim trudovima kako bi se rodili točno na dan kada je rođen i ...npr.deda kojega su svi obožavali i sl.Da li se tim ljudima na silu mijenja priroda i to utječe na svašta u njihovom životu i oni se uvijek osječaju kao netko tko nije na pravom mjestu u pravo vrijeme?
Nemojte da mi se opet nebo ruši na glavu već....ako mislite da možete nešto suvislo napisati...biti ću jako zahvalna.Znam da niste veliki znanstvenici po ovom pitanju ali...ako ima netko tko je išta o tome pročitao....recite...i ja bih to rado pročitala.
Hvala!

Veli onaj...meni prilično nesimpatičan čovjek....guverner HNB-a da bumo pak u banani za koje vreme jer su se Hrvati raspopizdili sa nenamjenskim kreditima i ponašaju se kak pijani milijarderi.Za 1-3 god.nebu 300 000 blokiranih nego 500 000.
I ..opet će ove ovce koje su teško radile...teško podizale djecu i dale im sve i napravile od njih dobre ljude....vraćati njihove dugove jer ...netko će opet gasiti predizborne požare i sakupljati bodove našim novcem...i to neće biti kupovanje ljudi ...za što sada optužuju Bandića.Ne...to će biti pomaganje ljudima u nevolji.I gledam danas kak jedna kaže na tv da je kupila traperice koje koštaju 700,00kn za 400,00 kn i da je ušparala dobro.A ...ne pita se da te traperice inače ni ne trebaju koštati niti tih 400,00 kn.Ma ...da ne vjeruješ.Baš mi je tlak diglo na 100 000.I treba nama ovakva vlast...mi smo ju točno takvu i zaslužili.
Sorry...nemrem si pomoći!

Pusa!
Inače...ja sam jedna vrlo otporna biljka.....i potpuno sam nesklona ovim koje kakvim prehladama....šmrcanju...kašljanju....i kao četrdesetogodišnji pušač nisam nikada kašljala,a to kaj imam jednog malog zločestog u sebi to je......tak si ja mislim...tvornička greška koja se pokazala tek u ovim kasnim godinama i ..nesmem se žaliti...dosta dobro sam gurala sve ove godine.S povremenim podmazivanjem....sve je išlo kak treba.
I jučer sam tak bila na svojoj kavici i prijatelj i ja smo se i smijali do suza jer...nevek s....e da Bog sačuvaj ali....to je super...i otišla sam doma.Osječala sam po putu da mi taj zrak jako godi i onak ...z noge na nogu ...dojdem doma.Nekaj sam lagano pojela kao i svaki dan ...šalica mog omiljenog čaja od šipka..i bumo malo na Iskricu ..malo telkač i ......nekaj mi nije dalo mira...osećala sam da nekaj ni dobro.Nekakva malaksalost i onak ...sve bolje nemreš nikam i ja koja imam normalnu temperaturu tjela 35,4(Zmija)osječala sam da mi ruke gore. Ako mi nekaj na tijelu nije toplo to su ruke i noge.Onak u šali uvek velim da mi je sva temperatura skoncentrirana na jednom mjestu..ha..ha!
Zemem toplomer...i ....ti mater......39,5.....vauuu.To nisam imala bar 35 let.Kaj je sad????I niš...popijem Lupocet ...stisnem se onak kak čvarak...i čekam da nekaj prejde i nadam se da i bu jer....tijelo me tak počelo boleti...u desnom zglobu ruke ...nekaj mi je štelo spuknuti kosti.Sećam se gripe pred puno godina ...to je tak zgledalo.
Znam da vas davim ali....vi ste moji ...kome da velim.Evo ...mam mi je bolje.Čak mi i kava paše ..ne bas onak ali...osječam da je kava.
Imajte se dobro...papajte ...popijte i za mene i veselite se.Ja mislim na vas i sigurna sam da bar 1-2-je ljudi misli na mene.
Pusa:-)))))

Jednom treba doći na red ono što volimo, ono u čemu uživamo i shvatiti da nije život ono što nam se događa nego ono što mi odredimo da živimo i kako da ga živimo.

Svaki put kada otpustite nešto što vam ne treba, pravite prostor za nešto novo u svom životu. Neka današnji dan bude početak sređivanja vašega života.

Sređujemo kuću, dvorište, radno mjesto, sve i svašta, jednom na red treba doći i naš život.

Postaviti stvari na ono mjesto koje im pripada.

Ukoliko nemaju nikakve svrhe, izbaciti ih iz života. Tada ćemo pronaći prostora da u životu istinski uživamo, a ne ga samo gledati kao neko mučno mjesto iz kojega što prije želimo pobjeći, ali mu se opet neprestano vraćamo.