Čovječe, kakav blog!

Sunčam se. Pišti mobitel. Zna se tko ima trenutak inspiracije... Ona, ženski Marko Skejo.
"možda imam u džepu 15 e ali sam kuma mafije.tek počinje rat za Hrvatsku.budi spremna"

Link
Boginja- Link
Imam tik tok samo da nju pratim, namjestio mi sin jer sam stalno žicala njegov mob da gledam lajvove. Nikog ne dodajem, samo zbog nje imam da gledam ove zakon stvari... ahahahahaha CARICA

...nas troje u punom sastavu. Brat nam se vratio preplanuo i odmoren, a sad idemo nas troje.
Nema me ovdje, a ako se zaljubim ne vraćam se uopće. :)
(Postoji nešto što me zanima... Ali treba skupiti hrabrosti... Obično mi je hrabrost, pa i na vlastitu štetu, znala biti adut. Stvari su se promijenile u smijeru opreza. Ali sve se, zapravo, dogodi u danu. Inspiracija, i tako to :)))

Budite dobri, zdravi, lijepi i fresh :)*

Toni Cetinski
Charles od Elle Dvornik
Denis Dumančić- ovaj je najgori a ima stih "ulazim po bontonu u tvoju zonu uživanja"... pa u pičku materinu ti ulaziš momak.

krastavac+grčki jogurt+previše češnjaka.
malo je reći da mi je zlo. volim češnjak a dere me. ovo mi nije trebalo.
prestala sam pušiti i osjećam se dosta loše. oporavljam se tako što slušam s malim Mladena Burnaća i CD "Ne zovi mala policajce" što mi je vrlo duhovito obzirom da ja svim počiniteljima kaznenih djela zovem policajce jer nemam faking tri minute želje i živaca zajebavati se s umobolesnicima. Bar ne pro bono.
slušajte NE ZOVI MALA POLICAJCE fantastičnog Mladena Burnaća.
čim probavim ovaj užasan češnjak u tonama, koji mi trenutno rastura želudac, idem s malim sjest u Gospić na neki bezalkoholni koktel- alkoholni nipošto jer inicijalno vozim kao da sam blago pod utjecajem... ne samo alkohola nego i zlih sila... zato ćemo naći nešto što nema alkohola, a ni šećera. Ako ne postoji- zna se već- Cola Zero i mineralna pol pol. To jedino ja valjda volim pit, to se zove tu kod nas "produžena kola", to mi je otkrio lokalni debil.
Tip ima 200 kg ali brije da je vrhunski jebački as, svaki dan ga pitam kad ćemo na dijetu a on se kurči da nikad.
razvalit će me želudac da mi je povratit kako ovu čišnjačinu

Za sve umobolne sadiste, tipove koji terapiju preskaču, koje je alkohol razvalio, koje muči tvrda stolica pa bi malo kaznena djela činili... Mladen Burnać mi daje savjet koji nisam poslušala a niti ću. Link

Uvijek sam ja to znala. Ali danas sam imala neko prosvjetljenje dodatno, neki tako jak osjećaj da nisam uskraćena nizašto, i da krivo radim kad me u toku dana uvijek uhvati- po nekoliko puta- po nekoliko trenutaka- žaljenja što nisam dobila "sve" ili "više".

Ma, znate što mi je prekrasno... Sad ću probati opisati kako je to.

Ovaj mali je beba, i to je totalni zajebant, klaun. Beba klaun. Njemu je sve poziv na ples i zajebanciju. Smiješan je kao nitko. Evo danas- plakala sam od smijeha doslovno. Dopuzao je do vešmašine. Ja se sakrijem da ga ne ometam nego pratim što radi. Mašina je puna, ali ne vrti jer je još nisam pokrenula. Guzicom ide naprijed-nazad uporno, zatim vikne: "aaa!!!" i naljuti se. Naime, on je pokušavao tu mašinu pokrenuti svojim gibanjem :))))))) Kad sam je uključila i počela je vrtjeti, bio je totalno zadovoljan i pljeskao, a zatim nastavio guzicom plesati i to je potrajalo... To dijete se uvijek smije, recimo rikava od smijeha kad stavljamo štipaljke, kad kažem "kreker", bilo što njemu je povod za show. I tako ga kužim. Inače je totalno hiperaktivan, to nema jedne sekunde mira ako je budan, i doslovno do zadnje sekunde je tutta forza i samo odjednom spava- u milisekundi (a na kog je to pobrao? a mamino dijete... ne, nije to narkolepsija za što su me znali optužiti- to je jednostavno ... tako!) :)

Veliki je totalni freethinker, taj upadne u nevolju ako treba ali od svoje istine ne odstupa, točno ono Bajagino "žestok momak velikog srca". Hoće, hoće on bahato uzvratiti, ali taj neće proći pored prosjaka, mačke, psa ako ima naznake gladi ili patnje- no fucking chance. Zajeban je jer je avanturist, košta me živaca realno, i totalno je svojeglav. Nije jednostavno dijete, strašno je tvrdoglav, pun snage, i to moćno tijelo širokih ramena potpuno ide ukorak s njegovim karakterom. Težak je, snažan i s njim nema zajebancije. Ne jebe njega da si Obama, ako si nekorektan skreše ti u facu pa mu jebi mater ali on će ti reći, pokazati i "kaj mi možeš". I njega bogami kužim.
I jako mi je blizak i drag. Jako ga dobro razumijem. Imam ga potrebu zaštititi dok stasa dovoljno da skuži neke stvari (mada nisam sigurna ni da ih ja s 37 akceptiram- ako ih i kužim). Divlji je, ali suptilan i profinjen. Ima toliko iznijansiran osjećaj za humanost, pravdu. Mami sam rekla da takvu vibru ima još jedino Zvonimir Hodak: postao je pravnik nakon dosta problema sa sustavom. Znam da će biti čupavo dok poodraste, to je već sad jasno, jer on svojom jezičinom i stavom "jebe mi se tko si, ja ću tebi reći" već ima probleme. Pritom je zbilja inteligentan, nije tutlek kojeg ikako možeš zastrašiti.
Njegovo poštovanje se ZASLUŽUJE. Nema prevare. Nema podmićivanja. Nema "šuti, ti si dijete". Ne jebe ga ta spika.
Na mene je osjetljiv, i kad je čuo da pokojnikov brat nešto sere o meni, toliko je bio crven u faci, izašao na ulicu i vikao "gdje točno živi taj peder, gdje živi taj Milan Bašić reci mi deda ti ili ću ... alo! ljudi! gdje živi Milan Bašić u kojoj zgradi"-
naime, htio ga je fizički izlomiti jer je izvjesna šupčina rekla da "tko zna čije je to kopile" za njegovog brata.
Potrajalo je uvjeravanje da je ta nakaza već po sebi dovoljno kažnjena, a da ćemo ih mi pobijediti time što smo fini, a ne siledžije i debili.
S njim treba znati, i jednom će "naći svoj groove, i na kiši biti suv".
Ogromna snaga, potentan sustav, briljantno jak procesor- i samo je pitanje: naći kanal, naći interes, naći strast.
Kad se to dogodi- bio automehaničar ili kardiokirurg- bit će najbolji u onom čemu se da.
Istinski je moćan i čist.

Obožavam ih. Samo želim biti dostojna takve djece. Sve želim biti najbolje što se može i da kad odrastu kažu "bila je stara baš dobra žena" a onda ja mogu di god. To su mi najdraži likovi na svijetu. Zovu se Toma i Pjer.
Nije problem da cijelom svijetu slomim pičku, za njih.
Ne zanima me nijedna osoba koja sa mnom može popiti kavu a da me o njima nešto ne pita- automatski ciao ciao.
To je moja banda.

Moja pjesma za Tomu i Pjera- Link
Svaka riječ, svaki takt, i glas Placida Dominga. Forever.

Znači, danas sam ustanovila da nema dvojbe: moj mlađi sin ima kovrčavu kosu. Nije se kužilo dok je bio baldass i imao paperje. Sad je ojačala kosa i to se rudla!!!!!!!!!!!!!!!!
To je i logično, Ita je bio skroz rudlav ali mrzio je to pa se šišao užasno kratko, i čim bi naraslo milimetar zvao bi frizerku i sav se uznervozirao da je kao ovan! :))))))
Ali ovo što beba ima su definitivno LOKNICE! Znači, ta kosa ima svoj gib. Toliko šarmantno dijete, ja ne znam, evo tko god ga je vidio rekao je da je poseban, drugačiji, da je šarmer... Ali taj mali je rođeni cigo, znači točno UŽIVA kad može nekoj babi se osmjehnuti, nagnuti glavicu i šarmirati... To se rodilo kao zavodnik, nemam što drugo reći.
I ima lokne- jebem ti sunce pa koliko sam oduševljena! Naravno da ću mu pustiti poludugu kosicu i da se to šišati neće dok sam ne odluči.

Stariji sin fura taj buzz cut s fejdovima- i to ima cijelu gradaciju koja frizerka nema pojma, koja ima pojma, znači popizdi kad mu ne naprave to nešto što on želi (e sad da me jebeš, ja ne kužim u čemu je stvar).
Ali ta kosa... Pa to je kao četka.
Bila sam s njim u par različitih frizerskih salona i na tri mjesta smo čuli "ŠKARE ĆU POLOMITI NA TVOJOJ KOSI".
Tog je toliko puno, čvrsto, a prirodno pepeljasto plav!
(Inače mu je Jelena Rozga rodica, hahaha...)

Znači nevjerojatno sam sretna što su tako lijepi i posebni.
Došla sam do one točke života u kojoj s apsolutnom radošću prihvaćam da je moje- biti mama, baka, da su to moje uloge, i da ću izgleda "my way", neukrštena i s jednim muškim bićem kojeg bih zvala partnerom.
Do mene je!
Ja sam ta koja je beskompromisna.
Ja sam ta koja prezire slabost, nedostatak karaktera, časti i vrline.
I postavila sam kriterij visoko- a zašto?
Zato što sam nevjerojatna žena, gotovo biblijska žena, i zato što bih za muškarca kojeg volim u nebo i u pakao kao da sam BBB. Zato što sam u stanju ostati budna do tri da sve košulje budu utegnute, zato što nisam jednom pohala, radila gulaše i kolače iza ponoći (čak i uz "ma nemoj, nisi luda"), jer nikad nisam prevarila, jer sam dala sve od sebe, jer nisam idealna ali Bog zna koliko se zdušno trudim.
Bog zna da se na ketogenu krenulo (sad mi ne ide, ali tad je bogami moralo ići) znate kad? Na dan poroda, čim sam se probudila iz anestezije.
I Bog zna koliko sam u stanju, koliko nisko i visoko mogu...
I ne, mene ne zaslužuje netko tko bi me izigrao. Manje me boli samoća.
A o izigravanju znam puno.

Ipak...
Do mene je i ovo:
ne osjećam nepravdu, poništavanje, loš osjećaj.
Samo osjećam da "my way" ne uključuje nijednog kome ne bih slijepo vjerovala.

Ovo je najljubavnija pjesma ikad. Drugačije ne želim.
Pa neka bude za moje sinove i svu moju djecu: snahe, unuke, nećake, kumčad...
Nisam im perfektna, ne umijem.
Ali lojalna sam, to je ono moje, za njih.
Link

Uživam u svojoj djeci. Neka ih čuva sa mnom dragi Bog.
Uopće me više ne zanima ništa što sam htjela, što nisam dobila, što je "trebalo"...
Za sve što mi ote- hvala ti, živote.
Valjat će ovako... my way.

Link
Slažemo cijeli dan košaricu na Notino-u, s plaže mi tipka.
Prvo je htio Dior Sauvage, ali se predomislio i odlučio za Jean Paul Gaultier Le Beau.
Nemojte me pitati koliko to košta, nije mi dobro.
Ali ima tu strast. Obožava parfeme. I ja ga podržavam.

Međutim, ja dugo nisam imala. U trudnoći mi je bilo muka, a nakon trudnoće bi što bi...

Isprva sam si htjela kupiti Cacharel Anais Anais, međutim moj sin je pročitao i zaključio "to nije za tebe, to ti je za neku staru babu... vidim po flakonu."
Da FLAKONU! Omg...

Zakon mi je njegov stil. Obožava sve skupo i nabrijano. Može to biti ne znam što- ali ako on ne voli, neće nositi da ga jebeš.
Kupili su mu baba i deda dva para Reebokica i jedne Pumice- ma nema šanse, evo ih stoje (ako tko nosi 42 ili ima dijete da nosi 42... ja nažalost 41 pa ne mogu a predivne su, pogotovo Pumice).
I ništa, prvo sam mu rekla da je bahat i nezahvalan i nisam mu htjela kupiti te točno njegove jedne koje želi Nike...
Ali ima dijete pravo: "mama, ja te tražim JEDNE ali kakve ja želim a ne kakve deda misli da se nose... Meni ti smeta ako je neka crta ili boja ili nešto što ne želim nositi. Imam svoj stil!"
Normalno da sam mu dala lovu da ode sam kupiti ono što on želi.
Ne možeš njemu dirigirati ništa, nema šanse, to se zajebao tko uopće pokušava.

I zbilja ima. Zato mu ja nikad ne kupujem robu sama, nego izdvojimo popodne i obavimo kupnju.
Obavezno odemo i na cugu ili ručak.
I uzme si par stvari- sve su skupe- ali on to zaista nosi dok nije za baciti.
I uživa u svakoj krpici.

Meni je dao puno savjeta i kritika:
-debljina- niš ti nemre stajati ak imaš takav izgled i "napumpanu glavu" (fak...)
-kosa u repu- ili nosi kosu raspuštenu ili ošišaj na kratko a ne ovako
-bez šminke: nisi muškarac
-bez parfema: šparaš na parfemu a pušiš, dost glupo
-jeftina roba: radije si kupiš tri lijepe skupe stvari, nego te krpe za brisat wc

Mislim da ga dosta opterećuje moj loš stil, odnosno što nemam stila.
Ali da mi se sad odavde do kraja ulice poredaju najbolji jebači svemira i kažu "ajde Barbara skockaj se za mene!", mene ne bi taknulo ni 0.0000000001% od činjenice da znam:
moj sin,
moj prvorođeni sin,
pamti da sam jednom nosila YSL Black Opium.

O jebote sunce, što čekam? Neću čekati ni da smršavim ni da ne znam što bude- idem si ubosti par finih stvari i konačno se popesti na štiklicu makar malu. Pa moj sin je stajliš a ja kao na metadonima.
Bogami počet ćemo s bacanjem u smeće MOMENTALNO ove tri bolesne spavaćice.
Koji parfem će mi izabrati, taj ću nositi.

Kako je mali zakon. Jealn Paul Gaultier "Le Beau"- e jebem ti mater bogami će ga imati ako je u stanju s 12 godina kužiti se koji je kakav i znati izraz FLAKON.
Oduševljena.

Link I wanna dress you up in silk, taffeta :)*

............i samo da se zna: kad sam stažirala za Mrsićevih 1600 kn (!) godinu dana... moja beba je mirisala na Bvlgari Petits et mamans. Nema to veze s nasljedstvima, bilo bi isto, snađem se ja.

UPDATE: izabrao mi je Armani My Way.

Ženski parfem Armani My Way Le Parfum potaknut će vašu čežnju za novim otkrićima i životu prema vlastitim pravilima. Intenzivna, slatka interpretacija karakterističnog cvjetnog mirisa My Way rođena je iz kontrasta kremasto-baršunastih nota tuberoze i veličanstvene svježine perunike te odražava dubinu i neovisnost ženskog genija.

cvjetno-drvenasti miris s puderasim notama iz 2023
intenzivna interpretacija originalnog kultnog mirisa Armani My Way
utjelovljuje neovisan i dubok aspekt ženstvenosti


..........znam da mi nešto kazuje, isto kao što smatra da Anais Anais nije za mene. Već par sati čita o ženskim parfemima i rekao je da ovaj. Kupujem!

nekih teških događaja u životu, imaš prvo taj period šoka, zbunjenosti, užasa. Onda krene, lagano, osjećaj da život nije samo to, i da i dalje sunce izlazi, trava raste a život se događa. To krene lagano, a onda samo odjednom primijetiš da je niklo, kao božićna pšenica. Nisi svjestan da niče, da raste, ali odjednom se osvrneš i- niklo je.
-------------------

Vjerojatno, kao i u svemu što traje i što je proces, stvari mogu poći na više načina.
Nešto kao ova nedjeljna juhica koja krene ujutro... Prženjem luka na ploči štednjaka, do stavljanja dva karanfilića, toliko je toga što proces čini ipak individualnim, u detaljima. Nekom juha zagori, iskipi, netko ne daje dovoljno vremena, pažnje, netko po sebi nema sastojke...

Ovih dana sam, sasvim slučajno, naletjela na izvjesnu Arbnoru Elezi, u bespućima interneta i naših postojanja.
Osoba je s invaliditetom, ima sindrom staklenih kostiju, u kolicima je, zubi joj ispadaju i išla je na neku operaciju gadnu... Ima toliko zgodnog i dragog muža, rodila je prekrasnu kćerkicu, a toliko je vedra... I mudra... I ne znam kakva bi bez te patnje bila- ali primjer je da se i s patnjom biti može.
O, još kako. Pazite- ima nas koji smo sjebani jer nam zubi nisu dovoljno bijeli, ili jer nam kost nosa nije ravna. Arbnora Elezi s takvom gracioznošću lebdi iznad svoje zadane, rođenjem na nju naprte nevolje, kao da je njeno biće ma koliko u tu nevolju uronjeno bilo- nešto što lebdi iznad svega toga s osmjehom.
Kao da nije toliko važno, koliko bi možda netko pomislio da jest.
I tu je prezgodan frajer, i tu je preslatka curica, i tu je Arbnora koja se prije gadne operacije smješka, zbija šale, i koja tom istom mužu iz kolica napravi užinu za posao, uredi kutak s rozim stvarčicama svojoj kćerkici (koju je, tako lomljiva i u kolicima i malena rastom, Arbnora Elezi živu i zdravu i nevjerojatno prelijepu... rodila).

O, Bože. Da je sretnem, zamolila bih je da mi dopusti poljubiti joj ruku.

---------------------------------------------
Neke stvari se mijenjaju.
Vidim po načinu na koji lakše odlazim od ljudi, na koji se više veselim malim stvarima, na koji sam hrabrija i direktnija, na koji me zaista neke stvari više ne dotiču i istinski ih razumijem
(npr., ne nikako ne bih bila s tobom iako znaš ubosti pjesmu... jer znaš i ubosti sa strane dok imaš curu...
ne nikako se ne mislim ni internetski prepucavati s mentalnim invalidom koji bi pažnje- za to postoji psihijatrija, socijalna skrb, netko bi se tim čovjekom trebao baviti ali to ne moram biti ja...
ne nikako ne moram imati drugačiju kosu, cice, noge, niti me zanima tko što...
ali predivan parfem, nježan i koji malo miriši na sapun, rublje i baby puder, to moram imati...
tako miriši mama, žena, i volim mirisati- sinovima, sebi...

Ne kažem da se nitko neće zadesiti na mome putu da mi podigne kosu i pomiriši vrat, tamo gdje se znam naježiti.
Ali ne da bismo se spašavali - iako možda putem spasimo ponešto...
Ne da bi se na meni učio lekcijama koje su za mene početnica.
Prepoznat ćemo se, jer ništa nije slučajno.
Ako nešto znam- slučajnosti ne postoje i dobijemo sve što nam pripada.

Na nama je ponijeti to u obliku čovjeka.
Voljela bih da moj muškarac shvaća sa mnom- zašto je važan luk upržen na ploči štednjaka, dva karanfilića i uopće da je juha na stolu...
Da bude svjestan. Da budemo svjesni.
Danas slabo podnosim prisutnost nesvjesnih ljudi, koji ne mare za detalje, obzire i vlastito obličje čovjeka.
Trudim se izbjeći, i tek danas imam drskosti za - zaista zanemariti.

I žive, i mrtve. Preboljela sam Itu B.

Link
Asti 100 !!! :)))))))

23 stupnja u kući. Klimu nemamo.
Noćas ustala oko 4 po deku.
Pozdrav uz Arsenovu "Samo da ti noge nisu hladne"
Link

Link
Vidimo se u Perušiću,
neće ti Ličanke ništa što prije nisi.

Link

Link


i Link - to je profinjeniji Dragan Savić vibe, zgrabi me za kukove i zavrti me!!!!!!! WOW!!!!

Link