Čovječe, kakav blog!

Link

U Perušiću živi puno Roma. Nebitno što se izjašnjavaju kao Hrvati, uopće što se tko ima kome izjašnjavati... Čovjek je čovjek.
Ta su djeca u biti najpristojnija i najbolje odgojena, po mom iskustvu. Nažalost, često prose i skupljaju karton ispred Konzuma, za što CZSS apsolutno boli kara.

Prije par dana sam se zaustavila jednom dječaku na biciklu, iako nije bio na zebri. Taj prekrasan osmjeh... I pošaljem mu pusu- a on mi je vrati. I ne bi to bilo koje dijete učinilo.

Jednom sam vam pisala kako sam bila tužna, bilo je to nekad zimus, i kako me jedan mali pozdravio s pogledom punim znatiželje (da, pa pričalo se da sam ja Ona Kojoj Se Muž Objesio, čulo je dijete). Uzvratila sam mu "bok, kako si?" a on je rekao "ja sam dobro, A KAKO SI TI?", i zaista je osjetio olakšanje kad sam se osmjehnula i rekla da sam super.
Onda sam ga pitala je li napisao zadaću, a on se smješkao i kao da je Nobelovu nagradu osvojio pun ponosa rekao "NISAM".
:)))

Jebeš i zadaće. Volim Rome. Rade frku s konjima, zna se dogoditi da na cesti moraš izbjeći lom i sudar s konjem jer ih puste. Ali Romi su ovdje najveća gospoda. Najgora sorta su: korumpirani a neuki Ličani lažni domoljubi HDZ-ovci, koji bi Hrvatsku u žlici vode utopili, da svojem dupetu ugode. Zato mi je drago da Milinović drži Gospić. Kakav je da je, bar nije iz te mafije. Smatram da je aktualni župan za istragu, a napominjem da je načelnica sektora za školstvo LSŽ po struci - diplomirani agronom. Ima takvih bisera koliko hoćeš, 12 USKOK-a ne bi Liku raščešljalo.
Šteta, tako je lijepa.

I ne, niste u pravu kad govorite da će nas "požderat' Cigani".
To govore oni, koji Liku žderu. S rukom na desnoj strani uz "Bože čuvaj Hrvatsku".
Sjebali ste je za medalju, neće Lika na svoje još sto godina.
I neka nam Roma. Tako im lijepo pristaju ova nepregledna zelena polja, plavo nebo bez kraja, tako im pristaje i pripada.
Rom znači čovjek.

Link
:)

Link
... da je bar živa i da mi ishekla jednu haljinicu
To u ormaru čamiti neće. Ima toga još x100.
Sve ste, svekrvo, napravili kako treba. Čini mi se da to nitko nije osobito cijenio. Bar u detaljima, sve će sad biti napadno u vašem ručnom radu. Nema ljepšeg od ovakvih stvari... Duboko cijenim.

Ne znam Branetovu priču, a i da znam ne bih je razvlačila po blogu. Ona je zasigurno teška, za to ne treba biti puno pametan.
I tu ima alkohola, ima vjerojatno još ponečega, ali za ovu priču neće biti važno.

Brane može imati 50 godina a može i 60- teže je to odrediti jer fali tu i zubi, i šampona, i šta ti ja znam. Ali jedno je sigurno: i dok su po Perušiću naklapali je li se pročelnik ubio zbog neke kurve koju je dove' (a ta bih bila ja, koju nisu ni vidjeli), dok su nam smještali razne kajle i prevrtali koševe za smeće jer se brat Milan i ravnateljici škole Snježi, i popu Miletu (koji je zamalo ubio 21 godišnju djevojku pijan gareći u 2 ujutro pa je i pregazivši) žalio da NIJE NASLIJEDIO OČEVINU ON NEGO TO KOPILE TKO ZNA ČIJE (bratov mu sin)...

Brane je postojano, o svemu neovisno, uvijek dobacio istu stvar mom sinu: "HEJ! ANĐELE!"- nikad ga nije oslovio drugačije, i nikad, baš nikad, ma koliko bio pijan ili zdrkan, Brane NIKAD nije propustio reći "HEJ! ANĐELE!"

.........................
Danas je Brane sjedio ispred Konzuma. Ja sam otišla po još štirke, jer me neki vrag ulovi pa počnem štirkati. Ima nešto nevjerojatno u kombinaciji opranog veša, štirke i sunca- i mene vam to rajca s vremena na vrijeme, i dupe bih si uštirkala kad me primi. Ali stvarno, nema ništa ljepše od friško uštirkanog veša. Iz mojih ideja o tome bi li valjalo uštirkati sve što je svekrva ikad isheklala i koliko hektolitara štirke bi trebalo za tako vrijedne njene ruke (a to su tako divni i vrijedni radovi... to je čisto blago, najljepše nešto)... "HEJ! ANĐELE!"

Brane sjedi pred Konzumom s pivom. Priđem mu, prvi put. "Bok, striček"... I pomiluje Brane mog sina Pjera po glavici. Zna Brane i pokojnog Itu.
"Čuvaj me mama. Znaš li da su takvog anđela bacili u Prvan Selu u bunar...." - i rasplače se Brane kao dijete- "a što ga meni nisu dali, ja bih ga čuvao, ne bih ga nikad bacio..." i otire suze.
O, da znam tu priču... Bilo je to pred kraj moje trudnoće i nikad neću zaboraviti koliko me to boljelo, i sad me boli kad prođem i vidim tablu Prvan Selo.
Brane je, u svojoj patnji i težini života koja se vidi naoko, sačuvao sjećanje na tjelešce s dna bunara, koje su slučajno pronašli pasući ovce. Sačuvao je živu, životnu patnju i sjećanje na malo biće kojeg su smatrali života nedostojnim, a on mu čuva dostojanstvo.
I ja zamišljam da ta beba čuva Braneta, i da će prišapnuti Bogu sve što je potrebno, kad dođe Branetovo vrijeme.
Jer Brane ga nije zaboravio, ako ostali i jesu, i nikad Brane neće zaboraviti taj ukleti bunar, nema te pive i nema te životne muke.

Plače Brane, da zašto su ljudi takvi. Zašto bacaju anđele. Zašto napuste anđele. A znam li ja da su to jedini pravi anđeli?
- ne znam Branetovu priču, mogu nagađati.
Svaki bebin prstić je izljubio i plakao.

"Mogu li vas počastiti pivom, što je vruće o jebote sunce...."
"Ma, ne...."
"Ma dajte čovječe, tko je vidio odbit pivo po vrućini"
"Ma ne... Ako bi mi cigaretu dala jednu?"

Ušla sam u Konzum i saznala da Brane pije Karlovačku (nažalost zajebala pa kupila Ožujsku jer se u pive ne kužim ali nije mi Brane uzeo za zlo), i da puši kratku smeđu meku Stošu pa sam mu uzela.
I štirku sebi, dva komada :)
Morali smo počastiti tog stričeka, i prolazite li Perušićem pa naletite na čuvenog Braneta, nemojte to propustiti ni vi.

Samo, znate što je pitanje: tko je tu koga častio?
Ja bih rekla- Brane moju dušu.

Hvala ti, Brane i......- hej, anđele!

Link
Ahahhahaha bolje od Šerbedžije! Link

6 dugačkih ćevapa, griz maslaca i blagi feferoni.
Hoćeš sa mnom? :)

"Ako se ne varam, je li to tvoja zamjenica (za bitnu ulogu: žena mog života) Ili da se varam pa da
od svega bude niša?

Ne bih li lakše shvatio, naručujem tekst o ljekovitostima ili štetnostima: vikend sheme, seksa za
jednu noć i sl.)"

Nema ljekovitosti. Vikend shema, seks za jednu noć i sve to je- slično kao i ostale "slobode" čisto iživljavanje najnižeg u čovjeku, a mi iskompleksirani seljaci smo se pomamili za svime što nam je dostupno (kad kultura, pare i umjetnost već nisu, nego su rezervirani za neki bolji svijet tipa Skandinavce). E onda smo se mi jadni pomamili za svime pod parolom "eto, jer mi se može".

Teoretski, može ti se i gurnuti prst u guzicu i pocuclati, pa nećeš samo zato što se može. Za to postoji mozak- za selekciju onog što ti prija, i što ti šteti. Naravno, u prijanju postoje termini kratkoročnog i dugoročnog, a ono s čim možda premalo računamo: sve se to negdje zbraja u karakter, stil života, ali i funkcioniranje mozga.
Što kaže pjesma (spol neutralan):
"Jer ako riba drolja postane
ona drolja ostaje zauvek, zauvek
jer ona ne zna kada dosta je
i to puno košta je, razumeš, razumeš"

Onda imamo ljude koji u nekom trenutku života skuže da su sjebali, da im je promaklo nešto što je ipak negdje u ljudskoj prirodi, da su propišali uz vjetar a sve se vraća i na kraju ostaneš bez kurca i bez gaća- što kaže Cezar iz Nightmare Stage-a.
Neki cugaju, neki nastave s očajnim životom, neki se zaprde u Netflix, neki oblače u pulovere psa kojeg nazovu Kaia, Maya ili sl.

U biti- nit' ko vidi, nit' ko zna.
Kažeš kom treba (ženi, mužu, starcima, djeci) da ideš povodom nekakvog vjenčanja na vikend tu i tu.
A u biti nađeš se na "kres šemi" na Rastokama ili Plitvičkim jezerima gdje ima krasnih kućica (zapravo nisam bila, ali imala sam pozive dovoljno puta da vjerujem!)
Ja bih još predložila Rimske Terme za takve stvari, ali takve stvari predložila ne bih, ni sebi ni drugima.

"Ako riba drolja postane
ona drolja ostaje zauvek, zauvek"

Ne mora nitko saznati, ali ja bih znala, i ne bi mi se sviđalo znati to.
Ne znam, možda kad jednom prođe, onda dvaput, triput, osamnaest puta, šezdesetčetiri puta... Ali čovjek često zaboravi da njegov identitet nije nešto što živi izolirano od njega, u fantaziji, nešto što će se pokazati "u nekoj posebnoj prilici, e tek kad dođe prava osoba..."
Ne, ako si hotelska jednonoćna drolja- onda je to tvoj identitet.
Znaš- ako je malo, ima velike crne uši, cura mu je Mini Maus, i nacrtao ga je Walt Disney- onda JE Miki Maus. Ništa politički nekorektno u tome da se kaže.
Znači, onda si fufa, laka ženska, i možeš ti to zvati slobodom i kako god hoćeš- pa evo neka ti ne uzmemo: JEST sloboda:
znači ti si iskoristila slobodu da budeš hotelska kurvetina, kao što su po hotelima jednokratne potrepštine za higijenu.

Nisam za to.
Znam, znam, opet ćemo sa šprehom da sam ja primitivna i zatucana Ličanka.
Ali ovo je više stvar u tome da sam ja ponosna i zajebana, nego što drugo.
Znači, znam da imam slobodu smucati se, navlačiti i biti sredstvo pumpanja ega nekog otromboljenog i po mogućnosti oženjenog seronje...
Znam da imam slobodu posjetiti te neke kućice, terme i hotelčiće bez da platim, da bi se po meni izdrkavao neki takav.

I tu slobodu, baš kao i onu da si gurnem prst u šupak pa ližem, neću iskoristiti.
Stvar je u tome da, običajima i navikama, mi doista baratamo i svojom biografijom, i identitetom, i energijom.

Imamo Hrvatsku!

Link

Shopping mesnica pa na party Kod Srbina
bella CROATIA, meso njeno fantazija

Svako meso je zlatno, tvoje tilo je gladno,
zorom kruzamo gradom (na-na-na-na)
trip na roštilj, Leskovac, kuma šapće "Ti Amo"
drip, drip jedi samo (na-na-na-na, uh)


Ref. 2x
Shopping mesnica, pa na party Kod Srbina
bella CROATIA, čvarak kulen Slavonija
shopping mesnica, pa na party do Srbina
bella Dalmacija, riba njena fantazija

Meso jedeš svaki dan
be-bejbe znaš da mi smo savršeni par
meso ne jede nitko kao ti i ja
jaja ne jede nitko kao ti i ja (fantazija)

Forza vai, vai, svježe meso daj, daj
glamour, janje, night life
nikad više nine to five (nine to five)
highlife punim dahom highlife
cili život prime time
veganstvu je sad kraj znaj (kraj znaj)

Zagreb sitni sati, odrezak odležani
roštilj je after party (roštilj je after party)
ja te na sarmu mamim (u), meso guram u rernu
šta ću voliš cordon bleu (haa)

Link

Niz grlo svinjski vrat
la la la la la la la la
Kuma klizi niz grad
la la la la la la la la

Na usta neće mi lan
la la la la la la la la
u ruci maslac i flam
u glavi meso i glam

Mangiare odojak
di dođen sam mrak
do zore sve lomi
ne gledaj jabučicu
neka pisma se ori
u tavu jaja rokni

Andiamo!!!!!!!!

Ref. 2x
Mene zanima janje
mene ne briga mrkva
d-d, danas bi kokoš
sutra mljeveno meso
ribe, jaja, odojka
livo-desno me nosa
đi-đi, điramo gradon
trijezna dereš se keto

U restaču svako sada zna
kad se peče naša stvar
vrti ražanj noć i dan
brokulu u smeće prosipaj

Iz kosti bijelo posisan
kuma zove me u dva
da joj gulaš skuham ja

Njeno tijelo san snova
želi tunu kraj mora
da je obalon vozan
priko ciloga Korza

Ja sam bella famozna
kuma kuja je grozna
jedem masu T-bonesa
živim jače od Stonesa

Mangiare odojak
di dođen sam mrak
do zore sve lomi
ne gledaj jabučicu
neka pisma se ori
u tavu jaja rokni

Andiamo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Link

kad se rodila bila sam pri kraju prvog razvoda i zato sam je uspavljivala često kao bebu raznim folk baladama tipa "možeš da me miluješ možeš da me siluješ svejedno je, noćas žrtva drži mač dželata svog". Maloj je to sve bilo top, tresla se isto kao i ja čim bi čula klasiku, sad mora ići prisilno na violinu ali mrzi to i spasit ću je kad dođe vrijeme, samo ću je iskrcati pred Nec i reći "dolazim u 4, snađi se, bačena si u šumu izađi kao vuk". Dijete će lako naći svoj put, jer ja sam joj usadila temelje.
Najslađe što je napravila je kad se zaljubila u mog starijeg sina, ali ona je za njega klinka.
I onda je rekla: "nije bitno što sam mala za tebe nego kakva sam osoba i da samo budem dobra!!!!!!!!!"

OMG obožavanje. Full je zacopana u mog sina ali on je ne ferma promil pošto je par godina mlađa.
Međutim, ja sam čim se rodila Lovorki pokazala kako će T. i E. meni za 50.rođendan morati izvesti koreografiju a da mi to ona mora organizirati. Držim do svojih rođendana i Lo zbog toga meni poklon kupi 25.5., a ne 25.3., jer joj više nije jasno je li Tito ili ja. Podsjetnik kumi koja inače uredno zaboravi sve moje želje, da mora srediti kostime, djeci platiti nekog da ih nauči plesati... Inače Goli otok.

Link
Kad bude imao 26, neće mu smetati što ona ima 22 :) Hahaha, ni meni nije smetalo kad je Ita imao 22.... ahahahahhaa
----------------------------

Inače, Lovorkin bivši muž Tomislav i ja smo voljeli plesati- moj bivši muž i Lo ne.
(Tomislav i Mario su bili dva best frenda, Lo i ja dvije best frendice, i tu su nastali Toma i Elina kao trogirska dica).

Zato smo u Medenoj jednom plesali lambadu (nismo baš znali korake ali znali smo da mora biti hot).
Dobili smo batina kao dva Isusa (kum jače a ja par fliski preko labrnje) od Maria a Lovorka mi je sve istresla iz torbe u more.
Izgleda da smo bili prehot ali to je lambada.

Pjesma koju pamtim po šori na Medenoj i žestokom krvoproliću. Sve je bilo OK a negdje u sredini pjesme moj bivši muž je popizdio i dobili smo po pički, kum je imao i nos krvav. Lovorka je začinila tako što mi je sadržaj torbe otišao na dno mora, morala sam i dokumente vadit neke, i novi mob itd. Ali nismo se Tomislav i ja pokajali.
Link

Imam želju da rekreiramo jednu koreografiju kad ja smršavim a on sredi depresiju. Slavni naš povratak se očekuje, nema veze što smo sad svi porazvedeni- kum Tomislav YES, a Španjolca za kuma ne priznajem, tuđi čovik!
E ovo mi je za kuma i mene, pogledajte: Link
Kume, ovakav prostor je u blizinu FESB-a u Splitu ispod onih štengi, ti i ja, bez njihovih jebenih batina, slobodni i svoji!

Ima dio di me moraš dić, ali nemoj se kume sikirati, ja sam ti na ketogenoj.
Ali ipak ti bildaj za svaki slučaj :)))*
Ovo je tako za nas, pogledaj koliko nagužavanja. Snimit ćemo se i staviti na yt.
Sad nam ne mogu ništa, ne bojimo se šore nego plešemo ka dva gardelina.

Link
Kuma je, kao magistra klavira, poslušala pjesmu. Oduševila se i kaže da ima "baš melodiozan šarm", da je odlično, genijalac. Jedino kaže da se pjesma ne smije zvati nikako drugačije nego "DECIDIRANO NE". :))))))))))))))
Molila sam je ocjenu, pošto je na glasu kao jedna od strožih profesorica u glazbenoj školi (a to nisu kriva djeca nego njen nesposobni dečko iz Španjolske, Xavier, a to se čita ŠAVIER- za mene je Šavo, da mu se ne bih prilagođavala, ovo je RH ex Yu, Šavo i doviđenja...)
Kaže "ocjena odličan pet naravno, pa kaj pitaš to opće..."

Ete, hvala ti. Nek mi bude da si pogledam. Kao da sam sunce progutala pa me grije oko srca, hvala ti :)* A i mogla bih sunce progutati, jebem ti ketogenu i salo. I baš je dobar nick Sneki :))))))))) Tako sam počašćena, jer je od tebe Ete. :)*
------------
c/p:
Slušam opet ovaj turbofolk uradak sa tekstom by Sneki, i mislim da je to genijalno. Vjerujem da je to novi smjer u turbofolk glazbi. Impresivno je kako je autor savršeno pogodio smisao i ritam teksta uobličivši ga u impozantan i nadahnut glazbeni izričaj. Ne može se ne primijetiti i virtuozitet „pevaljke“ čija interpretacija se može označiti terminom: empatično i profesionalno.Očito je riječ o respektabilnoj inspiraciji tekstom, koji i zaslužuje tako nešto. Sneki, ti si ovdje najživotnija osoba. Patnja kroz koju si prošla iznjedrila je iz tebe najplemenitiji biser.I drago mi je da tvoja kreativnost nalazi podršku u kreativnosti tvojih pratitelja. U svakom slučaju, u povijesti iskrice, bit ćeš zapisana kao prva koja je imala hrabrosti da promovira format videobloga.Oprosti ako sam ikada prema tebi emanirao bilo kakvu količinu animoziteta.Želim ti svako dobro u životu. Vanserijska si osoba:)*

...nije me doveo ni u kakvu nepriliku, iako je jasno bilo da on nešto želi, a ja ne.

Bilo je to prije nekoliko godina.

Tip je u biti bio sasvim OK, ali u ljubavi igra puno toga.
Mora se dogoditi trenutak u kojem su obje osobe zainteresirane za podjednaku stvar (ne možeš imati vezu s nekim tko je iz bilo kojeg razloga emotivno nedostupan, involviran u neke druge procese do mjere koji isključuju mogućnost vezanja).
I morate se svidjeti jedno drugome.
"Svidjeti" znači svašta, i teško je to racionalno objasniti.
Svakako ne biramo partnere po istom racionalnom kriteriju kao gležnjače za snijeg: broj, da ne kližu, ... Nema tu takvih kriterija- netko ti se svidi, netko probudi taj neki osjećaj- netko ne.

Potpuno je nepotrebno da pričam što mi se kod tog muškarca nije svidjelo, tim više što je bio zaista korektan tip.
Nedostajalo mi je tog nekog osjećaja, uzbuđenosti, jednostavno u njemu sam mogla vidjeti samo prijatelja.
Nije se dogodio onaj neki "klik" koji je preduvjet za pustiti se nekom- eto jebiga nije.

Nije me gnjavio s objašnjenjima niti dovođenjem u glupu poziciju da mu "crtam" (i pritom ga, neminovno, neovisno o taktičnosti i obzirima, uvrijedim).
Nije mi objašnjavao što gubim, zašto sam zbog toga glupa, drolja, zašto sam zbog toga ružna, smrdim ili mi treba pozvati institucije jer sam- oh, npr., suicidalna (pisala sam vam već o psihu) ili pak tumačio meni i svijetu da sam zapravo hibrid vampira i tarantule.

Prihvatio je to potpuno dostojanstveno, vodeći se onom da je ljubav jedina stvar gdje je jedna želja - samo pola želje.
I sigurna sam da će, takav, kvalitetan i stabilan, ako dosad i nije, naći partnericu s kojom će se- uz prepoznavanje kvaliteta, dogoditi i taj čarobni, čudni, neobjašnjivi i (to komplicira) u pravilu iracionalni "klik".

Ali bez kojeg ne ide.
Ja osobno nikad nisam uspjela da mi "ide", čak ni kad je moglo biti i praktično, i olakšavajuće, i zgodno.
Dogodi se ili ne- i mislim da nam je u ljubavi preostalo jedino pouzdati se u te svoje nesavršene kompase intuicije.
U osjećaj.

Pazite što se događa s muškarcima (odnosno ženama) u onim trenutcima kad im izjavljujete nešto što im nije po volji.
U nekim sviđanjima i zacopanostima znamo previdjeti, ali neobično je važno i iz tog se iščitava puno o osobnosti, pa i budućnosti te veze.
Ovog finog gospodina, koji nije ni nasrtao ni kudio već prihvatio situaciju, izdvajam iz mora sjebanih ličnosti koji nisu mogli prihvatiti "ne", ujedno ni na trenutak se ne upitajući jesu li privlačni kao osobnosti, što nude kao karakteri i vjerujući da će netko temelj za zajednički život iščitati iz linka tuđe pjesme, par floskula i kojeg komplimenta.

Traži se karakter.
I traži se, jebiga, klik.
Iznimno je gospodski i zrelo prihvatiti mogućnost da nisi taj, bez potrebe da kreštiš, rušiš i naričeš.
To su izuzetni muškarci, pa opet, bez ikakve naklonosti barabama i pogrešnima, ljubav je više i od toga da prepoznaš izuzetnost.
Ljubav je neka vrsta čarolije i tko zna kako se spajamo. Netko će reći: feromoni, sigurno ima i biokemijske osnove.
Ali neka ostane na tome da je sve to jedna- čarolija.
I ne trebamo puno analizirati.

Dogodi se, ili se ne dogodi.
U obje varijante, valjalo bi ne ispasti bolesna konjina.