balada botswana

Naš do jučer najnoviji model i dostignuće kojim se dičimo nije ništa više od lošeg primjera onima koji tek dolaze nakon nas.

Možda smo davno shvatili da smisao svega i nije nešto više od toga da oni zaista i dođu.

Nemilosrdne su borbe sa samim sobom da prihvatim činjenicu da glavnu riječ često imaju budale.

Čitajući tako unazad neke zanimljive podnaslove knjiga, koje jednostavno nisu dovoljno stare da ih bacim, uvijek naletim na nešto zanimljivo i rekao bi nadahnjujuće.

Sve što dolazi se prilagođava i optimizira potrebi nekog novog vremena bez empatije.

Zabrinutost mi je više dosadila. Šteta što neću vidjeti što ćemo im od svega toga ostaviti i nadam se samo da neće morati zavidjeti nama.

Renata je znala da će tog jutra njegov pogled biti drugačijeg sjaja, a to ju je nekako i rajcalo baš zbog činjenice jer je napokon skužila da svu svoju energiju, kako bi zadobila njegovu pažnju, treba zapravo usmjeriti na njega, a ne na sve ono ostalo za što je mislila da je njemu važno i da bi se poticajući razgovore o tim nazovimo ih okolnim temama mogla približiti njemu.

On je bio jednostavan lik i nije baš kužio te igrice riječima baš kao ni većina muškaraca. Volio je uvijek znati na čemu je i tako se ponašao prema drugima, a zapravo jedina razlika od tipičnog je bila ta što je bio prokleto sramežljiv kada je trebalo doći do konkretnog i iako je bio i uvjeren da svi njegovi hrabri naleti koketiranja nisu nikada shvaćeni ozbiljno već više kao šala koja bi drugu stranu treba zadržati u kontekstu zanimiljivog razgovora i s dovoljnom dozom humora kako bi sve skupa ostalo u notama zabave bez otvaranja boce vina.

Tog jutra spremio se i pripremao brzi doručak prije odlaska u teretanu, ne previše razmišljajući o onome što je sinoć u ulazu u zgradu dobacio Renati. Ta rečenica mogla je možda proći i neopaženo da je nakon nje nastavio pričati, ali s obzirom da nakon nje nije nastavio razgovor jer je bio u žurbi ostalo je to kao jedini sadržaj tog susreta.

Naime, Renata je sinoć bila nakratko otvorila vrata svoga stana u nekoj polu poderanoj košulji koja je zapravo bila više kao kućni ogrtač ne bi li samo tek toliko sakrio sve tjelesne linije i obline od znatiželjnih pogleda pa je u toj nekoj brzini htjela samo provjeriti da li se to njen mačak Franko vratio doma i možda se nalazi s vanjske strane ulaznih vrata u njen stan. U tom trenutku otvaranja vrata taman se pred njom našao on, onako u nekom brzinskom hodu i totalno u nekom svom filmu je usput pozdravlja te na pitanje gdje žuri odgovara da već dobrano kasni na dogovor s Matijom i Romanom, ona se na to nasmijala i samo rekla da je neka žena u pitanju bi još i shvatila, a on je samo rekao da su oni i gori od neke ženske po tom pitanju i u završnici dobacio ono što je zapravo bilo neki njegov pokušaj humorističnog pozdrava, a ne prava namjera dubljega značenja što je Renatu više ostavilo zamišljenom nakon ulaska u svoj stan i kada su se vrata stana zatvorila jer teško je izbaciti tu rečenicu iz glave 'Renata imaš super košulju baš si sexy u njoj!'.

LJEKARNICE SU IM POSTALE VEŠ MAŠINE, A MEDIKAMENTI DETERDŽENTI!

STOJI ZNAČAJAN NEUSPJEH

I slovo može biti previše, a tek rečenica!
Ne znači da onaj tko drži mikrofon u ruci treba pjevati.

Najviše naučiš o čovjeku kada mu uskratiš ono što je očekivao od tebe!

Zli jezici uvijek proizvedu ono što nema visoku cijenu pa se lako i podvali, a oni mudriji šute jer mudrost je skupa!

Ono što ne možemo uhvatiti možda moramo namamiti?

čovjek od sebe želi stvoriti kiborga da bi vladao robotima samo zato jer se uvjerio da mu je glavna zadaća biti koordinator za nastavak života

možda će se klimatske prilike drastično promijeniti u budućnosti pa će za nastavak života na zemlji buduće generacije morati biti kiborzi od rođenja

Tko pobijedi samoga sebe ostati će bez gaća!

i zato ne treba dodatno ići glavom kroz zid!

danas bi hodali goli i bosi.

To što se misli izmijenjuju ne znači da mogu vladati istovremeno!

Ne vjerovati drugima znači vjerovati samo sebi.

Promatrač bi mogao biti totalno ćorav.