ajebiga, moj blog

za alliene, godzille i predatore s ruba svemira i od preko ruba pameti! uspel sam popraviti komp :)))))))

Pasmater i gluhonijemom svijetu! Ne mislim time na ljude kojima je priroda uskratila osjetila nego na ona tri idiotska majmuna koja niš ne vidiju, niš ne čujeju i ne govoriju niš kaj se nesme! Za par dana buju svi navelko pričali o teroristima i tornjevima i hrpetini ljudi koja je, nažalost, bila na krivom mjestu u krivo vrijeme.(Ali, jer naravno, uvijek postoji i ono bitno «ali», a ne odnosi se niti na ime najvećeg boksača svih vremena, niti općenito na neku određenu, nazovimo to, naciju, pa je i pisano malim početnim slovom.)
Vjerojatno je cijeli svijet i čul o, ili videl «dokumentarac» gospna pretilog Moore-a o Farenheitu (zdipljeno ime divnog klasika) i datumu 11. rujna. Da li je itko od vas, ovdjeprisutnih ikad čul za gospodina koji se zove Alex Jones????? Ne vjerujem, jer, većina je tu tek fakultativnih surfera. Dakle, dotični je gospodin naredil dokumentarac koji puno bolje (a uz potpunu zabranu reklame i puno truda zataškavanja) opisuje dogođaje koji su prethodili i slijede tok razvoja dogođaja i posljedica te klaonice u New Yorku 11-og rujna 03-će. Pa ovak, čisto iz vlastitih moralnih pobuda, preporučam svakom ko je voljan skinut film, nek plati onu mizernu kintu koju traže, jer je čovek zaslužil da ga se potpomogne u daljnjem radu, i nek nakon toga prosudi sam kaj je zapravo bilo, i još uvijek je, servirano kak novogodišnji odojak gladnom pučansatvu. Naravno, ak vas to zanima. Naime, ni gorenavedeni okrugli gospon Moore, nije htel odgovarat na pitanja, ponašajući se jednako kao i kongresmeni koje je prikazal u svojem filmeku!
Film se more skinut na www.infowars.com, a zove se Martial Law. Pa ak vam je do nekih dubljih razmišljanja, dobrodošli ))))))))))))))))))))))))). Mislim, ima čovek još toga za reći, i puno toga je napisal i snimil i pravo je čudo da je još navek živ!
Tulike sam mel za reći na današnji dan prošćenja !

englezi zatvorili heathrow, europske kompanije ukinule letove za GB (kaj je trebalo nerediti već davno prije), MI5 pohapsil 21 osobu zbog mogućeg dizanja u zrak i naglog spuštanja zrakoplova nad atlantikom. a ni riječi o nađenim bombama, eksplozivima, paklenim napravama, clockwork oranges. pa s čim su ti teroristi nislili dignut sve u zrak, švercanim fajercajgima s trešnjevačkog placa????????

Prema najnovijim saznanjima, koja su potpomogle i sestrinske kulinarske firme FBI (u vlasništvu G. Busha ml.), CIA (u vlasništvu G. Busha st.), te nekolicina psihijatrijskih klinika u kojima su se vlasnici gorenavedenih obiteljskih poduzeća liječili, MOSSAD je, nakon mukotrpnog istraživačkog rada riješio nestanak Bambijevog tate. Nedvojbeno je dokazana upletenost organiziranoh terorističkih, antisemitističkih, neonacističkih, fasciogioventuističkih, klerikalno fundamentalističkih i inih svjetskih terorističkih grupacija nesklonih idejama holokausta i izraelskog lebensrauma. Naime, sveobuhvatnim terenskim ispitivanjima na nebrijenim lokacijama, nađeni su ostaci Bambijevog tate, u fekalnom obliku, u nekoliko septičkih jama, cijelom dužinom rijeke Save, nizvodno od Zagreba, pa su čak i vivisekcijom njemačkog (pfui teffel) turista na otoku Cresu, u probavnom traktu nađeni poluprobavljeni ostaci cipla koje je, dokazano DNA analizom, ingestirao fekalne ostatke Bambijevog tate. Satelitskim praćenjem kretanja stanovništva u tim područjima, uporabom najnovijih GIS programa, te iscrpnom DNA analizom, uspjelo je MOSSAD-u rekonstruirati slijed dogođaja koji su doveli do ovih tragičnih nalaza. Oštećenjima u genetskom slijedu DNK nedvojbeno je dokazano da je Bambijevog tatu divljački i bez ikakvog povoda, puškom kalibra 7,9mm, njemačke proizvodnje (pfui teiffel) tipa Mauser, u napadu nacionalističke, šovinističke i antisemitističke histerije, bez imalo grižnje savjesti, hladnokrvno ubio ustaški terorist u odori Hrvatskog Lovačkog Saveza, što nedvobeno govori o krivnji i umješanosti RH u ovaj smišljeni čin. Dokazi su proslijeđeni u Haag radi pokretanja krivičnog postupka protiv navedenog antisemistističkog plaćenika, iako po činu nije general. Dotični se kriminalac nije zadovoljio krvavim činom protiv izabranog rogonje, nego je još nevinog Bambijevog tatu strpao u paprikaš koji je, na tajnom sastanku međunarodne terorističke mafije pojeden s divljačkim uživanjem. Teroristi su se nakon tog gnusnog čina razišli, ne bi li sakrili tragove ovog stravičnog zločina, no, budući da su bili praćeni već od samog početka, analizom njihovog kretanja i mnogobrojnim analizama otpadnih voda, te ponekom vivisekcijom, nedvojbeno je dokazana prisutnost fekalnih ostataka Bambijevog tate.
Zaključak neovisne Hamasove komisije: Bambijevog tetu odstrijelio je lovac registriranim oružjem, u organiziranom lovu na području Slavonije i, budući da nije kreten, pa ne lovi zbog trofeja nego zbog mesa, skuhao od buta Bambijevog tate paprikaš kojim su omastili brke neki članovi ove udruge suza i plača zvane Iskrica na friškom plješivičkom zraku. Za to kaj misle mossad i psihijatrijski slučajevi preko Atlantika o svemu tomu, boli ga kurac.

nakon popodneva, noći i jutra provedenih u miloj nam i dragoj prijestolnici (prijestolje na koje i car ide pješke), napokon sam natrag na planini. blaženi gemišti polahko ispireju smrad grada iz sistema i otpišavaju vozačku nervozu gradskih ulica. blažena moja traperska koliba s mirisima biljaka koje se lagano suše po gredama :)))))))))))))))

evo, ja se dragovoljno javljam da odsluzim zatvorsku kaznu za svog frenda mela gibsona, samo da on ostane na slobodi, nemora iti na yom kipur, i da im i dalje more jebat sve po spisku. osim toga, nek u oz.u vide kaj je zagrebacki zicar kaj je prosel nekolko ratova :))))))))))))))

juneći bočnik a'la wild; svinjska vratina na žaru upacana u guinnessu s ružmarinom; kolači a'la mamma; baklave; ćevapi a'la nenadjebivenne; političke rasprave uz baklje :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

UZ DUŽNU ISPRIKU ONIMA KOJI ME POŠTUJU I CIJENE KAO REZOLUTNOG I DETERMINIRANOG MESOŽDERA, A GLEDE JUČERAŠNJEG VEGETERIJANSKOG LOGA
Jučer mi je Jacoppo, uz dužno «baccio le man, Don Curognia», donio dva zeca koje je ustrijelio jednim hicem iz lupare. Lupara, čudno ime za oružje. Vukova na Siciliji nema od kad pamte najstariji. Možda je to vezano uz «luparium», riječ kojom su stari Rimljani nazivali kupleraj. Biti će da je to. Ionako služi za zaštitu ovog našeg, svakidašnjeg kupleraja. I mojeg. Da kupleraj! Već i ne pamtim koliko se dugo skrivamo u ovoj jebenoj spilji! Francuzi se napenalili pohvatat nas i zatrt slobodnu misao Sicilije. Ma hoće! Nikad! Ovo je naša zemlja, naša borba, naša stvar! Cosa nostra! Dosta lamentiranja, treba te zečeve pripremit kako Bog zapovijeda.
«Cazzone! Mrcino lijena! Diži to lijeno dupe i idi nabrati ružmarina i mente! Cazzocane! Odšuljaj se do sela i reci da skuhaju tanku juhu od pileta za sutra! Da, i donesi octa, češnjaka, papra, soli i feferon! Scoppiavacca! Oderi tu jadnu zvjerad, očisti od utrobe i razreži na komade veličine dječje šake!» E, da mi je sad kvrga one Morove smole veličine dječje šake! To bi bilo divno! Ovako, ostaje vino. A, ni to nije loše. Ne, ne, nikako nije loše.
Nakon litre, dvije, trrrrri.....ma ko broji, vratili se bitange Cazzone i Cazzocane. Sad je red na družbenicama našim da nastave.
«Francesca Gambesu! Vuci te strije i celulit simo! I dovedi sestru, onu Serafinu Cullosotto! Stavite to narezano meso u pac od maslonovog ulja, soli, papra, ružmarina, češnjaka, feferona i mente! I da je sve nsjitnije skosano! Ružmarin i mentu ostavite u grančicama!» Proklete lijene babe! Bez par vritnjaka nikad se ne bi ni makle sa slamarica! Uh, al je život težak! «Nosite taj lonac s pacom u Grotte cane na led i da ste okretale meso cijelu noć da se dobro napaca!» Mrcine lijene!
Tako, sad imam mira lokat do sutra. Francuzi se ne usude iz utvrde, don Coglione se ne usudi na moj teritorij. Blaženi mir i barbera.
Ranim jutrom sicilijanskim prolomim gospodarski glas: «Amo tići moji i tice svačije! Carolina Figgafredda, ti kuhaš! Giacomina Figacalda, donesi drva i zapali vatru!»
Lijepo je kad svi znaju što trebaju raditi ali im ipak treba čvrsta ruka, inače bi se mogli hraniti ugljenom ili salmoneličnim sirovim mesom.
Na laganoj vatri Figgafredda prži komade zeca dok se zlaćano ne zarumene. Kad su boje bourbonskog zlata, zalije ih čašom hladne juhe da se podinstaju par minuta i tad doda čašu vina, ružmarin i mentu. Nije dobro da se ružmarin kuha dugo jer je prejak, a i nije baš neki afrodizijak. Nakon tri kvarta ure, miris ispuni spilju. Sad je vrijeme potjerati muški dio na granice posjeda i baciti se na blaženi sadržaj lonca i ne toliko blažene okupantice slamarica. Eh, težak je naš život odmetnika! Ali, sve za Siciliju, sve za Našu stvar! Viva Cosa nostra!

Sjedimo tako, Woland. Behemot i ja, u brvnari i šutimo. Zapravo, kaj se više i ima za reći. Azazello je negdi po poljima, krade krumpir, celer i luk. Margaritu je več davno ubila zavist njene sestre i okot onog bespotrebnog Oblomova za kojeg se udala, a naš posao zloduha već su odavno preuzeli ljudi. A i moju plavu kapicu s velikim, žutim slovom «M» su već davno pojeli moljci.
Tu i tamo, javi se iz šume pokoja šojka i obznani da je u debelom zelenilu još uvijek ostalo živih stvorenja nakon kaj su tuda prošli lovci. Ma da debelom zelenilu! Bilo nekad. Sad se granjem raširili lišajevi a lišće nekako krebljavo i smežurano jedva hvata zrak i sunce. Proždrle ga neke jetke kemikalije koje dolaze s kišama. Za njima se dovlače boleštine i nametnici koji neumorno ruju, glođu, razjedaju i trule srca drveća.
Behemot nekaj prtlja s primusom i nikak mu ne uspijeva natjerati ga da radi. Na kraju odustaje i pali ognjišće. Jebem ga blesavog, stoljeće i pol već vuče taj pokvareni primus, ali ne da ga od sebe. Veli, ma radil bu on, samo mu treba pravi benzin! Koji pravi benzin, Behemot moj, kad u svakom ima pol vode!
Teška vremena, teška vremena (za nas, matore)!!! Nekad se jelo kavijar i pečenke, a danas... danas nas četvorica jahača, četvorica nepotrebnih duhova jedemo krumpir gulaš. Falšni gulaš kak se to nekad zvalo u Zagrebu, dok je još bil mali grad. Danas je veliko selo i niko više ne pamti život grada i građana. I ne treba, ne zaslužuju ga.
Bum, tras, paf! Uleti Azazello, blatan i zadihan, noseći rogožar koji je fkral ko zna iz čijeg dvorišta. «Sve je tu! Mesa nema, skoro su me nastrelili, pasimmater škrtu!»
Nas trojica skočimo ko pomamni videti kaj je naš vrli supatnik uspel zdipiti po cijenu glave. Ili, nastrijeljene stražnjice, u najmanju ruku. Glad je loš saveznik prijateljstvu, a još goriji životni suputnik!
Dakle, summa summarum, četiri velika krumpasa, jedna velika glavica luka, glavica češnjaka, nekakvi mali celerov korijen i dva mala peršinova. Mrkve nema, a i ne treba nam. Nismo požderuhi. Nebumo pretjerivali. Sva sreća da je još od Vinka ostalo u brvnari začina. Ovo bu gozba!!!
Woland, iako bez tuljaste kape ili bilo kakvog drugog znamenja chefa, preuzima vodstvo ovog kulinarskog pothvata. Istina, u ruci mu je stalno krigl gemišta od direktora, ali to se teško može povezati sa šefovanjem u kuhinji. Možda u politici i vođenjem države, naročito Sabora.
Behemot, kome su ionako oči pune suza zbog primusa, koše luk. I češnjak. Ja, budući da je Azazello još u komi od bežanja (a bil bu još i više jer se grčevito primil pipe na bačvi z direktorom), gulim i režem krumpase, celer i peršin.
Nakon oduže šutnje (odlika pravih mudraca) i litre, dve, tri....ma ko bu brojal, gemištih, priprema je gotova.
Luk fino skosan, češnjak još finije. Krumpasi oguljeni i zrezani na kockice debljine palca (mojeg, znači 2,5 cm), celer i peršin mikronizirani na čim manje kockice (pazeći pri tom da ostanu bijeli, ne crveni, jer bi to značilo da među njima ima i komada prsta, a ovo je ipak posno, bezmesno jelo). Iz Vinkovih zaliha na stolu uredno čekaju flašica senfa, flašica hrena, lovorov list, papar, slatka crvena paprika, dva-tri mirišljava klinčića, a kimla onak, za jednu kavenu žličicu. Budući da raste svugdi oko brvnare, zgurali smo, na Wolandov nagovor, tu još i jednu po stabljiku origana, bosiljka i malenu mentu.
Noć je pala i vrijeme je Wolandove čarolije. Prvo zdinsta luk kojemu, kda je napol gotov doda češnjak. Nije baš da kišemo od njega(kao i svi pošteni zlodusi) ali nam baš i nije lahko pri duši. Sva sreća da nema meseca pa smo imuni na njega ove noći. Čim je luk zažutil (ne i češnjak, ni za boga), hop, krumpasi, celer i peršin lete u kotlić! Znalačkim pokretima Woland promiješa sve skupa i ostavi minutu, možda malo dulje, ali nikako dvije, pa doda vodu. Dosta vode. Toliko da za prst (njegov, znači 1,5 cm, jer Woland ima prste glasovirača) prekrije sav krumpir. Odmah, bez imalo krzmanja, doda vrhom punu jušnu žlicu paprike, pola iste hrena, a bogme tolko i senfa, dobrano zasoli i popapri (ne zaboraviti da smo mi zlodusi i volimo dobro začinjen život) te zanesenim pokretom umjetnika ubaci origano, lovor, bosiljak, mentu i kiml. Nakon kraće molitve zahvale Majci prirodi, ubaci i klinčiće.
Dok Azazello hrče pod bačvom, mi mrmljamo molitve i psovke (kako koji) i odbrijavamo 8400 otkucaja srca (u ljudskim mjerilima, oko dva sata) do svečanog trenutka bakanalija. Spokoj i mir reemeti samo povremeni odlazak Wolanda do kotlića i zvuk kuhače kojom miješa čarobnu smjesu.
A vrijeme se vuče, li vuče....
A želudac mi kruuuuuuuuuuli.... a oko stalno bježi k flašici bućinog ulja na polici, čije će kapi mirisno unijeti vrhunac čarolije kad jelo bude na tanjuru. Samo par kapi, kao mandragorin sok...

slušam dylana, "I'm goin'" i odoše sjećanja u davnu prošlost. to sam kao klinac sviral i pjeval komadima, po sistemu, ak ne daš, odoh ja :)))))) onak, vudriš na sentiš. i nekak baš i nije bil neki glamurozni uspjeh. a sad, danas, ak to velim, jebiga, to ima težinu i usrano mračne posljedice. kad velim da idem, onda to i naredim, no prisoners. bez osvrtanja. koja je to onda bila jebena laž, a koja je to danas gruba istina. fuck it, ostaril sam i otvrdnul. ni dobro ali je kae tue

nema šanse!!! i opet se vidlo na stadionu kak to zgleda kad hrvati zajedno dišu! ko bi nas ovakve zajebane htel? bojiju nas se i nek nas se bojiju, pas ima mater unionističku! ipak smo mi na ovom kontinentu (isprika trešnjefki) nenadjebivi :))))))

profural se danas autoputom prema slo granici i vidim u savskoj opatovini dečki zgradili ogroman bazen i cestuljke koji krivudaju oko njega. svaka čast. na taj se bazen čekalo već jako dugo i svaka pohvala gradonačelniku na ovom ekološkom zahvatu. namjena bazena je potpuno jasna, u njemu bumo gutili janeze čim prejdeju granicu. no, malo zamjerke ipak mora biti. kaj vraga niste taj bazen zgradili odmah tam, uz breganu, onda ni jedan ne bi mogel zbrisati! oavak nas ovaj centralizam dovodi u opasnost od rijetkih lutajućih janeza. a sasvim nepotrebno! bar da budeju pametni pa da idući izgrade odmah uz trakošćan, a ne da ih vlečemo sve do krapine.

prošel je još jedan dan u kojem je Bog, duboko zamišljen, pedantno prateći igru, i pažljivo birajuči karte odigrao briljantnu partiju preferansa, zaboravljajući pritom baciti pogled na svijet koji je stvorio. kaj ti je kockarska ovisnost....

puknuli smo se ko dve crne rupe i stresel se svemir. u prasku se oko nas urušila praznina

veli danas sused: kak je nekad bilo dobro, prije smo u selu imali jednu kurvu i sto krava, danas je obrnuto :(((((((((.......... i tuzno popije gemist