vještičje kronike

časna riječ. ovi bumbari valjda dežuraju pred mojim vratima
i čekaju da ih otvorim, jer svaki dan već desetak i kusur zapravo dana, ja makar jednoga dnevno, hvatam čašom po prozoru
i onda se on sav uzruja i zuji ko blesav, i padne na dno čaše, a ja ga onda hićem van
i to brzo, jer kak su bumbarasti , (se tak veli? ) onak trapasto opet krene zujat ka vratima i da bi on opet nutra

ali lijepo je,
jer imam svoj privat Sakura, doživljaj i osjećaj za feeling :) al nije trešnjina latica, već od onih ranih okruglih
šljivica, pa to pada ko snijeg i po meni a rascvjetane grane..
cijelo drvo miriši, miriši

a onda počne od višnje cvijet, padati, pa opet imam divotu
a onda negde u petom mjesecu maju jelte stižu one-ta daaa - krijesnice..
pa mi i one ulete i zuje navečer po dnevnom , pred tv i tak

eto meni proljeća, i hodam po tim laticama i/ili one padaju po meni i sva sam si važna i ko da sam u nekom filmu...

divota...

Proljeće u doba Bandića nije bilo takvo.
On je jeo bumbare i snijeg ;)

a hahha
da, dobro wtevr :))

Votevr,da

Slijece tebi na glavu

Eh, zavidim ti na drveću...a i bumbara bih onda podnijela! Kak ide ona pjesmica...nije lako bubamarcu zum zum zum. Konačno malo proljetnog daška

Predivno Donna, kod tebe je već pravo proljeće, osjećam onaj slatki miris behara :)

Pehara

Slijece tebi dona nesto u usta

Dona isprike
Ovo nije realno da je napisala