Ladica
U koju ladicu da te pohranim?
Ladicu tuge – ne žalostiš me često.
U ladicu veselja – znaš mi izmamiti osmijeh.
Sreće – ne u potpunosti.
U fioku navike – mogla bih, navikli smo.
Ili u pretinac prve pomoći bih mogla
da mi budeš u svakom trenu
na dohvatu ruke, vidati rane bar izvana,
biti rame za plakanje.
A ona ladica prepuna ljubavi?
Što je s njom, hm nisam baš posve sigurna.
Pomogni mi,
razvrstati emocije i... ladice
reci mi, šapni, u koju da te pohranim?
A onaj tajni pretinac nutrine
najsigurniji je, da te u nj sakrijem?
Mogu li, smijem li, trebam li?
Srce, šapni mi.
Ili da te ipak,
izmjestim u fioku zaborava.
Prekopavajući ladice, pretince
pitam samu sebe.
Treba li toliko skupljenih beskorisnosti
u komodi nostalgičnih sjećanja?
09.01.2020. u 18:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara