BOCKANJE

ODLAZE
Odlaze ptice i dobri ljudi...idu naglo bez prilike za ispovijed...iza njih ostaju tek prazna gnijezda i komadi plemenitih metala u okvirenim spomenarima...nitko baš puno ne razmišlja o tim nesretnim odlascima jer vrijeme neumjetno teče, ne da mira, gazi dok čovjek i ostala bića koja Bog je poslao u svijet u jednom trenutku ostaju na cestama, u pukotinama, za stolom...ostaju zauvijek preseljena u vječnost nebesa...Za nekima zazvoni zvono dok drugi si to nisu dali dopustiti znajući da tišina otvoriti će sve karte i pronaći odgovore za svakoga...to jednostavno tako mora biti. Netko je manje, netko više svjestan ali kad zaustavi se sat i točka lijeve strane trupa, onda ne očekujmo više pomaka....Samo ostaje dilema jesu li češći dolasci ili odlasci...Odgonetnut će i to nekada netko, tko bude preživio kataklizmu većih razmjera...