BOCKANJE

čekam ih nestrpljivo,
da budu mi podarene
iz tvojih ruku, omiljene
crne čarape od svile,
čarape što hlade i griju
na koži stvaraju hrpu čudesa,
lijepih stvari,
čekam ih ko Boga,
bez smiješnih predrasuda,
samostojeće, one prave što
odlično ocrtavaju donje udove,
one što golicaju maštu i prave
pomutnju u muškim glavama,
trebam takav komad seksi rublja
da podignem pomaknuti ego,
da začepim usta staromodnim
klečalicama i licemjernim tužibabama...
znam da samo ti ugađaš mojim
ludim željama,
vjerujem tvom obećanju i nazdravljam
trenutku kad izvadit ću njih, fine od najfinije
svile iz šuškavog celofana i nataknuti ih
na vidljivo mjesto...ne mareći za ostatak
svijeta...hoću zrno bluda da zasija u lažnom
okružju kad masa negoduje i gunđa
tražeći isto što i ja...samo taj se još nije
rodio što bi im svilene čarape od srca
poklonio....Link

Noćas oko 4...neće san...glava puca, rastapa se u kišurini koja izaziva višednevnu bol...Što ću...ne pomažu bijela zrnca ni mokar ručnik..ne pomaže ni odlazak na tik tok...tišina ubija, a onda dosjetih se moje stare medikamentne prakse...izvadim iz noćnog ormarića crveni gel za podmazivanje, iako je riba bila dovoljno masna za primiti i dati.....navučem kondom ružičasti na vibrić da sve bude kako treba...pod guzu jastuk...potrebna je visina za dubinu...vrućina počinje pa skidah jedno po jedno noćno rublje...želim biti potpuno naga i free. Bacim poplun sa sebe...noge se same šire....guarana lubrikant djeluje ali svejedno natackam usne, bradavice, bedra, guzu, prepone...hm želim potpuni užitak ali s kim, zapitah se..."S njim...s njim", dođi Eriče, glasno izmolim...dođi, u moje gnijezdo. Volim na nepoznato, neviđeno...volim kad ga zamišljam po svojoj mjeri...

Upalim igtačku i polako masiram moju veliku malu izvana, a onda sama uzme sebi u toplu rupu ovu jebeno dobru stvar....bol u glavi ne osjećam više...barem ne sada dok smo u klinču ja i Erik...moj Erik koji me voli...znam da me voli, a ja njega u blok pa van pa blok pa van...Uživam u šahovskoj poziciji.No, sad je tu...uz moje tijelo, uz moje napete grudi...ljubi mi usne, licka kolutove dojki...prstima ispipava teren niže dok ja navodim dalje poteze....sokovi se cijede, slatki i mirišljavi, mame k sebi njegov ud...Zaista ne znam koliko mjeri, niti me zanima...no, tako ga dobro namjestio u moju vruću "pizzu". Dižem guzu neka to ispadne kako treba...fali mi jako ova vrsta terapije...želim Eriče da uđeš do kraja, da dodiruješ sve točke (znaš ti koje). I biva tako...Uhhhhhh...stenjem od jakosti, miline...perverzne neke stvari izgovaram, a njega to izluđuje....zalaufao se sve brže i jače...toliko da osjetih vrući mlaz iznutra, a onda lagano škaklja po mojoj baršunastoj trbušnoj maramici..."Sad ću i ja", šapnuh, srednjakom desne ruke dotaknem uzavrelu bobicu zvanu klit i eto erupcije...moje....nekoliko puta za redom...glasna sam...nema veze čuješ me samo ti i zidovi sobe....Gotovo...ne da mi se ponovno oblačiti...vrućina traje ali prokleta bol otpuhuta...Tooooo, Eriče...volim te, znaj!

Jado jadni, lažni profile, neodgojeni bolesni hrčak...isfrustriran si u toj mjeri da ne možeš podnijeti svoju frigidnost pa si našao vrijeđati ženu...hallo ženu...samo ovu ženu to ne boli vjeruj....ova žena ima tvrdu kožu, a meko srce...ne spušta se ova žena na nivo takvih koji gledaju naprijed, a zapravo tapkaju u mraku...kradu, lažu, muljaju, nasilnici, pokeraši...slijep si pored zdravih očiju i smrdiš po konjskom gnojivu...LA VITTA E BELLA....samo za one neimenovane nije jer će biti prozvani...

o daaa...prepoznaju se itekako...po mnogo čemu: blijedoj koži. košćatim dugim prstima. dok ga drže i miluju i teško zgotovljuju...odaje ih jeftin parfem, sladunjav glas, pričaju kroz zube, hod guzom unazad, odaju ih facijalne ekspresije,
guraju se u tramvaju, autobusu, željni dodira zadnjice, visoki, tankog nosa...možda i prćastog vrha...pa mjesta tetovaže..ne bune se mnogo ali nestaju pa se vrate, nesigurni, niskog samopouzdanja, masne kose...gornje naravno, donja je izdepilkirana uglavnom do koške....

ne zamjerite...nemam ništa protiv...ako ste jako mladi i niste zadrti fetiši čak ste mi i simpa

DAMA I ROBINJA

ne mršti se noćas,
opusti te svoje obrve
od sijedih,
ne želi me
ni jednog trena,
učini
od mene robinju i damu
u istom vremenu,
dotjeraj do zida,
skini
krpice od dana i kreni
milovati svaki djelić moga
stana,
ljubi usnama
kožu putenu od svile
i pritisni jače,
ne osjećam bol,
to oduvijek je samo neostvareni
bio san,
zar da ostanem
netaknuta dama u nevinim
haljama,
u patnji i kušnjama,
krenimo oboje u let,
prepustimo
mjesto požudi koja raspaljuje,
moje je tijelo vatra vječnosti,
ugasi je svojom muškošću,
prodri
u toplu dinu pustinje koja zaliječit
će svaku ranu,
koračaj samnom
tišinom postelje, ne prekidaj ples
ja žena sam vruće krvi
i nezasitna
tvog besmrtnog kraljeva leta.....

NEBESA ZNAJU

dok bolujem tako
u omiljenoj sofi,
i slušam
nebesku glazbu
koja vraća ugođaj zimskih
večeri,
negdje poput znaka
pojavi se
široki osmijeh,
pogled modrih
dubina, i kao pravi zodijak Strijelca
gađa u središte,
točno tamo gdje
nalaze se izvor i krater u istom času,
južina ometa
ali uzalud joj tehnika
jer on uspio je doći na vrata,
bez pokušaja iznenadio baciti
moja osjetila u trans,
koža nakostriješena do te mjere
da nacrtati mogla bih
svaki vrh i točku
koja diže,
ostajem pomalo iznenađena
i nespremna,
navikla na prošlost u kojoj
javlja se tek poput prateće zvijezde
podižem glavu,
želim zahvalnost predati
ali znam da nije
potrebno,
ove večeri jedino on je taj
koji želi najaviti second time....
oh, yessss, vrištim čovječe,
koji si ti lik...

SLADAK SPORT
Voajerstvo je kažu vrlo složen sport. Rasprostranjeno je shvaćanje da su pubertetlije, takozvani još nejebači, u stvarnome životu najčešći voajeri. Međutim, znano je kako ima i mnoštvo odraslih muškaraca koji jednostavno ne mogu odoljeti vlastitome nagonu da ne provire kroz neku pukotinu, ključanicu ili pak da ne zadignu neki od zastora, da se ne privuku nekom poluotvorenom prozoru u prizemlju zgrada, da ne zavire u neki šator u kampu ljeti, ne promatraju parove u kupanju iza žbunja, ili pak da se ne popnu na WC školjku gledajući djevojke i žene kako svlače sa sebe svoje vrele gaćice i kako uriniraju. Ali, je li to uistinu stvaran život? Voajerizam je donekle legalizirana stvar prema toj strasti isključivo još u erotskoj i porno štampi, na filmu ili pak video kazetama.

U našem slučaju dok udobno zavaljeni u svoju omiljenu fotelju zurimo u namještenu pozu ljepotica, najlošije prolaze tipovi kojih se u engleskom jeziku naziva: "peeping Tom" koje u zbilji progone ako ih netko uhvati na djelu ili pak primijeti u virkanju. Virenje se u ljudsku intimu zakonski tretira kao i kriminalna radnja ako se ona prakticira na škakljivim i opasnim mjestima. Dok jadnik traži odstup, počesto dobije i teške batine. Uistinu, mnogi se, s pravom, mogu osjećati uvrijeđenim ako saznaju ili spaze da ih je neki masturbator promatrao dok su imali intimni odnos ili su se pak samo ljubakali sa svojim djevojkama.

ma jok...ne volim je nikako...ni sa dodatkom šećera ni samu, ni toplu ni hladnu...dapače okrećem glavu kad prikazuje se na TV ekranu...ne patim za njom u ni jednom obliku...stvara mi osip i alergiju...jer ja jaka sam žena...sladunjavo ostavljam po strani i hvatam se brutale, iskrenosti, žestine, originala bez primjesa...bez umjetnih adjitiva...

i ne samo sada u ovim nekim zlatnim ili drugim godinama...limunada je za mene uvijek bila neki stoti izbor, a po mogućnosti i nikakav jer što bih se ja natezala hoću li ispiti cijelu čašu ili trećinu ili ću je izliti u sudoper...i ostajem i ostat ću dosljedna sebi...što bi značilo da moj su izbor unikati, pomalo svojeglavi koji kad jednom kažu "Dosta"...ne želim više probati, ispitivati, kušati...ostaju pri svom stavu i ne mijenjaju stav ni pod cijenu ničega...Eh...reći će drugi kako limunada osvježava, regenerira, kako je puna vitamina...što joj fali...neka govore...briga me...ne tiče me se ja ću samo odbrusiti:

"ZBOGOM TI LIMUNADO, ZAUVIJEK I NESTANI IZ MOG OPUSA"!

LAVINA

drhtim, tijelo mi voda

zaleđena, kiša osjećaja

kojima ime ostaje nepoznato...

ukočenih zglobova, stišćem pesni

zubima cvokoćem, u pjesmi se

tražem....

lavina tuge, dalekih čežnji spušta

se niz svaku poru moga tijela, ja

nemoćna, beskrajno zamišljena,

a drugačije sam htjela...

pitanja bez odgovora nabacana

na klijetki visokog proplanka dok

niz padinu kotrlja se lavina smrtonosna...

drhtim, tijelo mi voda

zaleđena, kiša osjećaja

kojima ime ostaje nepoznato...

ukočenih zglobova, stišćem pesni

zubima cvokoćem, u pjesmi se

tražem....

lavina tuge, dalekih čežnji spušta

se niz svaku poru moga tijela, ja

nemoćna, beskrajno zamišljena,

a drugačije sam htjela...

pitanja bez odgovora nabacana

na klijetki visokog proplanka dok

niz padinu kotrlja se lavina smrtonosna...

To su oni...iskričari...muškarci koji ni sami ne znaju što hoće i žele...po cijele noći i dane bleje...pišu pa ako upali ...upali...oni idu glavom kroz zid jer umjesto njih govore puna jajca i onda slijedi horor, davež...pod svaku cijenu...wsap...viber...brojevi mobitela, mailovi...no, kad zatražim ono što mene zanima, a to svako nije fi, ni su ni centimetri ni izgled glave...e onda ih svlada nemoć u toj mjeri da se zapletu u vlastitoj mreži...nastaje neobičan muk...umire se narcisoidni likovi...laž i prava slika koja govori ono pravo o tim istima...

Ubrzo nestaje i profilna sa aplikacija, deaktivacija profila...nema iskrinih momaka..odoše na početak...tamo gdje su oduvijek bili i gdje im je mjesto....stoga ti osamljeni...ti u ne baš tako sretnim brakovima....ti s lažnim godinama starosti i horoskopskim znakovima...ostanite u svojoj čahuri i manite se ćorava posla bar što se mene i mojih nickova tiče...

U POGLEDU ŽUDNJE

živimo tako jer ne smijemo
drugačije,
svijet nas nije spojio na vrijeme,
a žudili smo jedno za drugim,
danonoćno ispijali nektar iz iste
čaše,
iskričavo tvoje oko,
budilo me iz mrtvih,
vraćala sam istom mjerom,
možda još toplije i žešće,
slinila je naša koža,
divljala krv poput
napaljenih dječaka,
umjesto ljubičastog zalaska i bonace,
crtala sam tebe
na stijeni Amora,
u pjesmama pisala stih tvojim usnama,
birala ton jer ti uvijek bio si žestok,
a ja u stilu valcera na crvenoj bini,
žudnja ispirala nas poput malina
u jeku zrenja,
a zaostala svjetina prst upirala
kao da prispodobe smo
u najmanju ruku,
ma nek prekriju svoje zatucano lice,
ti i ja poznamo se do srži, teško je
za njih razumijeti jezik
kojim mi govorimo,
sanje koje u zbilju pretvaramo,
kupajući se u kapima eliksira
dok blagoslov daje nam mudrac
nastanjen na Gori mira....

OBRUČ
satkan od mladih tratinčica,
mirisom podsjeća na sandalovinu,
ne prevelik ni premalen, a nama dvoma
sasvim dovoljan da u njemu gradimo
trenutak istine...uokolo poljupci igraju
nožicama i plješću ručicama, koje li scene,
kakve li ljepote, neopisivo, vruće u dlanovima,
žarenje u prsima...gledamo se oči u oči,
dodiri stvarnosti pretvaraju nas u štićenike
Erosa...zasluži smo, kaže Bog ljubavi..
bilo je i vrijeme da desi se...da i mi okusimo
komociju obruča, sve čari i egzotičnost koje
život može da prepozna i pokloni...ovog puta
ja i ti...ti jednako ja...mi smo ti sretnici...zagrljeni
pod svodom bijele svile dok uokolo treperi
neko čudnovato svjetlo, bljeskajući u bojama duge...
trenutak zanosa...neka traje do beskonačnosti....

Ljudi zar nije 21. stoljeće kad su tehnologija i ljudski mozgovi vidno napredovali.
Živcira me...jako ...ali baš jako...kad se o seksu želi pričati...pa svi skoče kao da ih je zmija uštipla za guzu.
Kao fol, što treba pričati o seksu kao ljudskoj potrebi od postanka svijeta...zašto naglašavati te neke erotske pojmove i to pred našom djecom...dok ta ista naša djeca već sa šest, sedam godina u ruke dobijaju tablete, mobitele...da igraju igrice ali brzo će i u pubertet i sami će se uz pomoć ovih sveznajućih kutija pobrinuti za vizualno, auditativno gledanje i slušanje video klipova pa će samim time, masturbirati ispod pokrivača sve u šesnaest.

Naravno, roditelji će biti na sto čuda..pa možda i plakati nad svojim kćerima i sinovima...možda tražiti pomoć psihijatra jer po njihovom, stvari bi se trebale kretati u smjeru da valjda čitav život djecu donose rode. Kojeg li licemjerstva? Zapravo...ti isti očevi i majke, profesori i svećenici svojom šutnjom o tim nekim osnovnim životnim potrebama dovode svoju djecu u stanje zablude,straha, neizvjestosti, neznanja kako prvi put krenuti u seksualne odnosi, kako prepoznati pravu osobu i kompatibilnu, kako se zaštitit pri tome i još mnogo toga.

Dakle seks i seksualno odnosi te vrijeme stupanja u seksualne odnose ne bi smjele biti nikakve tabu tebe za nikoga i uvjerena sam da onda neće biti incesta, razorenih brakova, prijateljstava, psihičkih smetnji kako u djece tako i odraslih.

POĆI ĆU
želja mi je,
velika
i snažna
ko vjetar
što dolazi od mora,
poći već sutra
u zemlju
bez imena
koju grli ljubav,
grije strast
srednjovječnih žena,
tamo
otploviti
jedrima
maloga broda
igrati se
prstima nožnim
u toplom pijesku,
slušati šapat
ljubavnika,
a zalazak
poput vatre
nagovještava
ljepšu sutrašnjicu,
tamo, daleko
ne birajući
paralele i meridijane,
zauvijek poći
ću maštom iskusnog
pjesnika,
dohvatiti neke
stare čežnje,
zapjevati baladu
o Romeu,
Juliji napisati ću
posvećeni stih,
sonet
izbrojanih poljubaca,
prozirnih haljina,
bez naramenica
i stegnutih korzeta,
želim otputovati
u svijet
bez predrasuda,
teških misli,
tamo upiti
dašak noći
pod mjesečinom
ljetnog solsticija
i sanjati, sanjati,
dugo,
vječno,
zauvijek,
biti svoja,
bez komentara,
upita,
predmijevanja
nepotrebnog....

ODLAZE
Odlaze ptice i dobri ljudi...idu naglo bez prilike za ispovijed...iza njih ostaju tek prazna gnijezda i komadi plemenitih metala u okvirenim spomenarima...nitko baš puno ne razmišlja o tim nesretnim odlascima jer vrijeme neumjetno teče, ne da mira, gazi dok čovjek i ostala bića koja Bog je poslao u svijet u jednom trenutku ostaju na cestama, u pukotinama, za stolom...ostaju zauvijek preseljena u vječnost nebesa...Za nekima zazvoni zvono dok drugi si to nisu dali dopustiti znajući da tišina otvoriti će sve karte i pronaći odgovore za svakoga...to jednostavno tako mora biti. Netko je manje, netko više svjestan ali kad zaustavi se sat i točka lijeve strane trupa, onda ne očekujmo više pomaka....Samo ostaje dilema jesu li češći dolasci ili odlasci...Odgonetnut će i to nekada netko, tko bude preživio kataklizmu većih razmjera...