BOCKANJE

U POGLEDU ŽUDNJE

živimo tako jer ne smijemo
drugačije,
svijet nas nije spojio na vrijeme,
a žudili smo jedno za drugim,
danonoćno ispijali nektar iz iste
čaše,
iskričavo tvoje oko,
budilo me iz mrtvih,
vraćala sam istom mjerom,
možda još toplije i žešće,
slinila je naša koža,
divljala krv poput
napaljenih dječaka,
umjesto ljubičastog zalaska i bonace,
crtala sam tebe
na stijeni Amora,
u pjesmama pisala stih tvojim usnama,
birala ton jer ti uvijek bio si žestok,
a ja u stilu valcera na crvenoj bini,
žudnja ispirala nas poput malina
u jeku zrenja,
a zaostala svjetina prst upirala
kao da prispodobe smo
u najmanju ruku,
ma nek prekriju svoje zatucano lice,
ti i ja poznamo se do srži, teško je
za njih razumijeti jezik
kojim mi govorimo,
sanje koje u zbilju pretvaramo,
kupajući se u kapima eliksira
dok blagoslov daje nam mudrac
nastanjen na Gori mira....