BOCKANJE

ma jok...ne volim je nikako...ni sa dodatkom šećera ni samu, ni toplu ni hladnu...dapače okrećem glavu kad prikazuje se na TV ekranu...ne patim za njom u ni jednom obliku...stvara mi osip i alergiju...jer ja jaka sam žena...sladunjavo ostavljam po strani i hvatam se brutale, iskrenosti, žestine, originala bez primjesa...bez umjetnih adjitiva...

i ne samo sada u ovim nekim zlatnim ili drugim godinama...limunada je za mene uvijek bila neki stoti izbor, a po mogućnosti i nikakav jer što bih se ja natezala hoću li ispiti cijelu čašu ili trećinu ili ću je izliti u sudoper...i ostajem i ostat ću dosljedna sebi...što bi značilo da moj su izbor unikati, pomalo svojeglavi koji kad jednom kažu "Dosta"...ne želim više probati, ispitivati, kušati...ostaju pri svom stavu i ne mijenjaju stav ni pod cijenu ničega...Eh...reći će drugi kako limunada osvježava, regenerira, kako je puna vitamina...što joj fali...neka govore...briga me...ne tiče me se ja ću samo odbrusiti:

"ZBOGOM TI LIMUNADO, ZAUVIJEK I NESTANI IZ MOG OPUSA"!