BOCKANJE

NEBESA ZNAJU

dok bolujem tako
u omiljenoj sofi,
i slušam
nebesku glazbu
koja vraća ugođaj zimskih
večeri,
negdje poput znaka
pojavi se
široki osmijeh,
pogled modrih
dubina, i kao pravi zodijak Strijelca
gađa u središte,
točno tamo gdje
nalaze se izvor i krater u istom času,
južina ometa
ali uzalud joj tehnika
jer on uspio je doći na vrata,
bez pokušaja iznenadio baciti
moja osjetila u trans,
koža nakostriješena do te mjere
da nacrtati mogla bih
svaki vrh i točku
koja diže,
ostajem pomalo iznenađena
i nespremna,
navikla na prošlost u kojoj
javlja se tek poput prateće zvijezde
podižem glavu,
želim zahvalnost predati
ali znam da nije
potrebno,
ove večeri jedino on je taj
koji želi najaviti second time....
oh, yessss, vrištim čovječe,
koji si ti lik...