BOCKANJE

DAMA I ROBINJA

ne mršti se noćas,
opusti te svoje obrve
od sijedih,
ne želi me
ni jednog trena,
učini
od mene robinju i damu
u istom vremenu,
dotjeraj do zida,
skini
krpice od dana i kreni
milovati svaki djelić moga
stana,
ljubi usnama
kožu putenu od svile
i pritisni jače,
ne osjećam bol,
to oduvijek je samo neostvareni
bio san,
zar da ostanem
netaknuta dama u nevinim
haljama,
u patnji i kušnjama,
krenimo oboje u let,
prepustimo
mjesto požudi koja raspaljuje,
moje je tijelo vatra vječnosti,
ugasi je svojom muškošću,
prodri
u toplu dinu pustinje koja zaliječit
će svaku ranu,
koračaj samnom
tišinom postelje, ne prekidaj ples
ja žena sam vruće krvi
i nezasitna
tvog besmrtnog kraljeva leta.....