BOCKANJE

OBRUČ
satkan od mladih tratinčica,
mirisom podsjeća na sandalovinu,
ne prevelik ni premalen, a nama dvoma
sasvim dovoljan da u njemu gradimo
trenutak istine...uokolo poljupci igraju
nožicama i plješću ručicama, koje li scene,
kakve li ljepote, neopisivo, vruće u dlanovima,
žarenje u prsima...gledamo se oči u oči,
dodiri stvarnosti pretvaraju nas u štićenike
Erosa...zasluži smo, kaže Bog ljubavi..
bilo je i vrijeme da desi se...da i mi okusimo
komociju obruča, sve čari i egzotičnost koje
život može da prepozna i pokloni...ovog puta
ja i ti...ti jednako ja...mi smo ti sretnici...zagrljeni
pod svodom bijele svile dok uokolo treperi
neko čudnovato svjetlo, bljeskajući u bojama duge...
trenutak zanosa...neka traje do beskonačnosti....