BOCKANJE

POĆI ĆU
želja mi je,
velika
i snažna
ko vjetar
što dolazi od mora,
poći već sutra
u zemlju
bez imena
koju grli ljubav,
grije strast
srednjovječnih žena,
tamo
otploviti
jedrima
maloga broda
igrati se
prstima nožnim
u toplom pijesku,
slušati šapat
ljubavnika,
a zalazak
poput vatre
nagovještava
ljepšu sutrašnjicu,
tamo, daleko
ne birajući
paralele i meridijane,
zauvijek poći
ću maštom iskusnog
pjesnika,
dohvatiti neke
stare čežnje,
zapjevati baladu
o Romeu,
Juliji napisati ću
posvećeni stih,
sonet
izbrojanih poljubaca,
prozirnih haljina,
bez naramenica
i stegnutih korzeta,
želim otputovati
u svijet
bez predrasuda,
teških misli,
tamo upiti
dašak noći
pod mjesečinom
ljetnog solsticija
i sanjati, sanjati,
dugo,
vječno,
zauvijek,
biti svoja,
bez komentara,
upita,
predmijevanja
nepotrebnog....