Zaljubljena u život

poput leptirovog krila dodirnuo si nježno jecaj moje tišine
pučinom mojih snova prosuo jasmin
i na svilenim jedrima
ponio me putem zova Ljubavi

vječno i bestidno zaljubljena u Ljubav
budim se u dolini tvojih čežnji
robinja strasti
i onako zaogrnuta u crno
postajem svjetlost
bell'alba
tvojih noći
bell'anima
tvojih snova
u mirisu zore čujem tvoj uzdah
a tvoje postojanje pokreće riječi Ljubavi
koje se nečujno spuštaju na moje usne
utapajući se u tek ubranom pupoljku zadovoljstva

- volim te -
šapćeš mi nježno
dok se iz tvojih dubina proljeva bujica
koja briše sve potisnute strahove i
utapa se u najdubljim podmorjima mojega srca
a ja probuđena
plešem na strunama vremena
zaslijepljena
svjetlošću tvojeg pogleda
pretvaram se u anđeosko biće u tijelu žene
tako besramno zaljubljene u Ljubav
tako besramno zaljubljene u Život

d.r.,autorsko djelo

Mislim da si jako dobra.Ja nisam stručnjak za poeziju ali ovo što ti pišeš mi se sviđa.Trebala bi potražiti stručno mišljenje i izdavača.Neka ti je sa srećom.Zvonimir

Hvala

NA iskrici, RJETKO VIĐENO, jako lijepi stihovi, misli, zadivljen sam, bilo bi mi čast upoznati ovaku osobu,samo da godine nisu pretrčao bih taj put...
Zvonimir izVaraždina

Na tren te vide u snu


Kad bi razum i srce mislili isto
Ljubavi ne bi bilo
Da te vidio nisam
Ni sam ne znam što bi se zbilo

Možda bi razum nestao
Kao kap vode sa lista
Možda bi srce stalo
Kao kazaljke staroga sata

Tvoj lik i topla ruka
Ostadoše na usnama
Kao što sunce jutro ostavi
Pa kroz podne dan nastavi

Razum moj snove sniva
Srce moje puno je mira
Što te vide malo, kao san
Za sreću i sekund je dovoljan