iskra života

naslanjam glavu na meko krilo
neke nepoznate ptice
u dolini velike zelene rijeke
osluškujem melodiju sna
i čujem tišinu ranog svitanja
i dok udišem ljepotu plamenih jezika
na obroncima neba
spektar novih boja poziva me
na zagrljaj tog čudesnog trenutka

dobro došla Ljubavi
dobro došla kraljice neba
vladarice svjetlosti
ti koja uvijek iznova padaš iz vječnosti
i koja sunčanim tragom stvaraš ovaj svijet

zagrli me nježno Ljubavi
iskro života
ljepoto jutarnje rose na latici
tek procvale ruže
ti si mjesto gdje rađaju se vjetrovi
gdje udah s izdahom se ljubi
tajna mojeg postojanja
tajna djeteta iz doline
velike zelene rijeke snova

dobro došla Ljubavi

d.r. autorsko djelo

Uredi zapis

26.09.2020. u 8:51   |   Editirano: 26.09.2020. u 14:12   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ekstaza

još jedan veliki vatreni obruč spušta se nad moj grad
dok tvoje ruke nježno dodiruju moja bedra
kao u najluđim snovima moje stvarnosti
drhtavim glasom šapćeš mi
kako ćeš me odvesti na beskrajne pješčane plaže
krajem ljeta
kada nestane taj prsten koji spaljuje sav život u meni
i pretvara me u robinju strasti
tijelo bez duše
koja drijema negdje u kutu moje sobe
dozivajući me nježno
natrag na moj put
na kojem nema godišnjih doba
a pješčane plaže grle more
bez uvjeta
bez misli
bez ciljeva
bez tvojih dodira
bez mojih bedara
koja se ritmom pokreću pod tvojim prstima
pokušavam razmaknuti trepavice sna
kako bi na trenutak svjedočila tvoje postojanje
jer ti znaš da moj san nestaje u svakoj kovrči tvoje kose
ako se pomakneš i dopustiš mi da se probudim
u još jedan pakleni dan

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

24.02.2017. u 19:52   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

uvijek kada odlaziš

uvijek kada odlaziš
i kada se na obroncima nebeske tmine
razdvajaju svjetlost i sjena
nebo plače
biserne kapi slijevaju se licem vremena
moje misli samo su poezija zvjezdanog sjaja
bezvremene duše Univerzuma
baršunasti povjetarac svijesti
tiha jeka tvojeg imena

uvijek kada odlaziš
vidim lađu u crveni suton
jednog davnog vremena
kada si otišao
s obećanjem da ćeš se vratiti
i donijeti mi dugu
suze na toplim usnama
crveni odsjaj zalaska sunca
jutarnju rosu na dlanovima

uvijek kada odlaziš
moje more diše svakim valom
a poezija njegovih kapi širi se
beskonačnim krugovima ljubavi
oplakujući skrivene obale srca
a ja vječiti sanjar
još uvijek vjerujem da si ovdje
da smo zajedno
i da zauvijek u ljubavi postojimo

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

24.02.2017. u 19:42   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

rijeka vremena

voda
ta čudesna kaplja stvarnosti
koja nosi život i odnosi snove
koja me zadržava u trenutku
tvoje prisutnosti
dok promatram kišne kapi
kako ljubavno
poput tvojih dodira
klize niz moje lice
i ulaze u svaku poru mojega hrama
donoseći život svakoj stanici
koje sve kao jedna
bezglasno pjevaju odu najveće radosti

voda
u poeziji kiše
na rubu nevremena
u kaplji ekstaze
na postelji sna
našeg izgubljenog vremena

voda
iscjeliteljica na usnama žednih
suza na obrazima tužnih
topla i meka postelja čeda
snježna kraljica
ledom okovana vladarica
lepršava magličasta ...
modra ljepotica
nježna ljubavnica mora
u kojima caruju dupini
ti stražari na portalima Atlantide

usudih se upitati
odakle dolaziš i kuda ideš
ti koja se tako raskošno prolijevaš
i svojom snagom ispunjavaš sve naše praznine
ulaziš u svaki cvijet travku
miluješ svaki život kamen list
čuvaš li sva moja otajstva
sve ljubavi tuge radosti
pamtiš li onaj trenutak kada sam prvi puta
prošla ispod duge
i uplovila u rijeku vremena

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

24.02.2017. u 19:40   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

nebeska putovanja

događa mi se
da skupim nekoliko nevažnih stvari
uguram ih u neku bezveznu torbu i
uputim se nekamo
misleći kako ću stići tamo negdje
gdje me ti čekaš već eonima i
odakle do mene dopire uvijek ista pjesma
koja me doziva i
koja me podsjeća na glas sunca
kada odjekuje kristalnim odajama Univerzuma
na svjetlosne zrake koje pričaju arhetipske bajke
koje žive u aureoli mojeg bezvremenog postojanja

skupim tako tih nekoliko nevažnih stvari i
uputim se nekamo
obično zastanem na vratima vremena i
osvrnem se
vidim drhtaj svojega tijela
u svoj njegovoj čudesnoj ljepoti
vidim sunce kako se utapa u morskim dubinama
i izrasta u zlaćanu spiralu u vrtnji
koja me nevidljivim nitima tišine
povezuje s bezvremenom odom ljubavi
na beskrajnoj stazi vremena
u kojem koračaju sva moja "ja"
pozdravljajući me šarenim marmama
a njihova pjesma odjekuje eonima

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

24.02.2017. u 19:38   |   Editirano: 05.06.2019. u 23:16   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

vjera u život

u trenutku kada se gasi vrelina sunca
a svitanje uranja u dubinu postojanja
osjećam prolaznost svega ljudskog u meni
čujem otkucaje srca
pjesma djetinjstva mazi moja sjećanja
vidim majku kako me pozdravlja ...
i dok pružam ruke
u želji da zaustavim još jedno umiranje
nebom zablista sazviježđe Oriona
a ja se prisjetih trenutka
kada si me ostavio na peronu željezničke postaje
i ne rekavši ni riječi
nestao
u tvojim očima
prepoznala sam šapat vremena
na peronu te bezvremene stanice
ušli smo u treperavu suzu našeg neba
i zauvijek ostali tamo
u čekaoni sna koji traje
rođen u meni u osvit zore
na vrhu svete planine
gdje rosa suzama svojim
blagoslivlje naše snove
začete i stvorene
da bismo koračali uzdignute glave
prema suncu
ljepotom i lakoćom postojanja
posijao si sjeme ljubavi i vjere u život
i uveo me u san o vječnosti
u kojem se sretna budim

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

04.02.2017. u 16:33   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:09   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Što je sreća?

Do nje ne možemo stići.
Ne možemo je posjedovati, zaraditi, konzumirati, potrošiti.
Sretni možemo biti ili ne.
Količina uloženog jednaka je.
Sami izabiremo leće kroz koje želimo gledati.
Sreća je spiritualno iskustvo u kojem svaki trenutak živimo ljubav, zahvalnost i sklad.
d.r.

Uredi zapis

04.02.2017. u 16:23   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:10   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

zagrljaj ljubavi

dok povlačiš prste po mojoj koži
i ispisuješ po njoj stihove ljubavi
moje tijelo lagano podrhtava
i pretvara se u nebesku harfu
čiji tonovi odzvanjau mojim sveMirom
tjerajući uskovitlane misli
pred čarobnom ljepotom smiraja
blagoslov tišine širi se prostorom
dok nas anđeli spokoja grle lakim krilima
a rasplesano mnoštvo nebeskih plesača
svojim predivnim prstima dotiču
božje lice
ja tonem u zagrljaj ljepote ljubavi
i na njemu gradim onaj imaginarni
dio postojanja iz kojeg izrasta moja Istina
a snovi o ljepoti života postaju moja stvarnost

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

13.01.2017. u 20:55   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:11   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

tvoja duša na mome dlanu

tvoja duša na mome dlanu
suza u tvome oku
a tamo gore pod trepavicama neba
samo zvijezde
tvoja i moja

tko zna koliko će još generacija proći
da bismo shvatili da ne postoji vrijeme
da nema početka
i nema kraja
da li sam prvo bila ja
pa zatim ti
ili smo kroz ljubav zauvijek postojali

i dok jecaš u mojem naručju
ja ljubim ti lice
i molim nebo da stane
jer oči su tvoje naše zvijezde sjajne
u jednoj moj život se krije
a druga nad blistavim sjajem
tvojeg postojanja bdije

vidim čudesnu svjetlost
kako se do mene spušta
dok beskraj bijelim ljiljanima cvjeta
čujem SveMir kako pjeva
i otvara nam sva nebeska vrata

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

13.01.2017. u 18:09   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:13   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

dodiri tišine

osjećam tvoju prisutnost
obješenu o treperave ovjese zvijezda
razasutih ljubičastim baršunom neba
preplavljuješ me purpurom sutona
pretvarajući me u fontanu vječnoga života
iz koje istječe Ljubav i širi se dolinom trenutka

volim te dodire tišine bezvremenog lutanja
miris poljubaca
šapat vjetra u mojoj kosi
utapam se u tvom pogledu
udišem Ljubav
i slavim radost vječnog postojanja

licem neba kotrljaju se suze odnoseći
s usana riječi
zjenica slike
osmjehe ptica

čudesna je ova sonata svjetlosti snova
što u riznici svepamćenja grli me imenom tvojim
sjećajući me davno proživljenih života
i dok rijeka vremena pored mene neumoljivo teće
a anđeli plešu svoj božanski ples
kaplje neba slijevaju se niz plamene jezike
svetog ognja u središtu
iz kojeg izlazi plamena ptica
ogrnuta neugasivim plamenom sunca
pružam ruke i dodirujem uskrslu pticu
gledam nebo kako laganim povjetarcem
održava plamen života
iskru na ognjištu Ljubavi.
i slavim ponovno rođenje na vratima vremena

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

13.01.2017. u 7:38   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:18   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

zaljubljena u ljubav

razmrvljen pod prstima nestaješ u vremenu
milujući lice djeteta
vječno zaljubljenog u Ljubav
iako beskonačan i beskrajan
ti vječiti putnik
otac i majka učitelj moj
uz tebe naučih
trajati u srcu
gdje osjećaji se množe
a rijeka ljubavi slobodno teče
odnoseći riječi
koje odzvanjaju nebeskim prostranstvom

uz tebe naučih
trajati u tišini Svete planine
gdje oslobođena svih misli
raširih krila i poletjeh visoko
daleko
tamo gdje samo kliktaj ptica bješe mi ravan

uz tebe se prisjetih
da rođena u Istini
nevina i čista
hrabro krenuh svojim putem
zahvalna i blagoslovljena tobom
moj ljubljeni Živote

dr.r.,autorsko djelo

Uredi zapis

13.01.2017. u 7:26   |   Editirano: 20.10.2020. u 17:43   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

postoji li kraj

ogledam se u kaplji kiše koja lagano klizi niz moj prozor
s pogledom na more
i vidim suzu kako se blago spušta niz tvoje lice
stapajući se sa zvijezdama koje s neba skidam
i slažem tvoje ime
koje me podsjeća na daleku obalu
duboku čežnju života za životom

postoji li kraj
početak
ili je to samo privid neprestanog tijeka ljubavi kroz naša tijela
kroz pješčane hramove koji se neprestano rasipaju
i iznova grade
stalna izmjena dana i noći
svjetlosti i tame
rijeka bez povratka
koja živi kroz mene ljepotom prohujalih dana
tražim putove na kojima su ostali tragovi naših zajedničkih koraka
lutam oceanom ljubavi skupljajući krhotine razbijenih školjki
školjki bez bisera
koje smo izgubili putem
tražeći Istinu
koračajući prema vječnosti
dok se prostor u kojem smo se voljeli zgušnjavao u entropiju postojanja
u vrtu naše su rožice cvjetale punim životom
a ispucalom zemljom širile se rasute boli i tragovi
koji nas više nikuda nisu mogli odvesti

pitam se odakle uistinu dolazi ljepota
iz srebra tvojih uvojaka
iz oblina mojih bedara
iz ludila prohujalih dana
kada smo bili u vrtu ruža, u beskrajnom ponoru, u osmjehu
iz tvojih riječi – volim te –
iz moje nepromišljene i nepopravljive šlampavosti …..
vrištanja
iz suze koja se spušta niz moje tvoje lice
i pretvara se u ovaj kišni jesenji dan
u kojem dopuštam tuzi da raste i
pretoči se u još jedan ljubavni san

d.r., autorsko djelo

Uredi zapis

13.01.2017. u 7:18   |   Editirano: 11.05.2019. u 21:17   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

zaljubljena u život

poput leptirovog krila dodirnuo si nježno jecaj moje tišine
pučinom mojih snova prosuo jasmin
i na svilenim jedrima
ponio me putem zova Ljubavi

vječno i bestidno zaljubljena u Ljubav
budim se u dolini tvojih čežnji
robinja strasti
i onako zaogrnuta u crno
postajem svjetlost
bell'alba
tvojih noći
bell'anima
tvojih snova
u mirisu zore čujem tvoj uzdah
a tvoje postojanje pokreće riječi Ljubavi
koje se nečujno spuštaju na moje usne
utapajući se u tek ubranom pupoljku zadovoljstva

- volim te -
šapćeš mi nježno
dok se iz tvojih dubina proljeva bujica
koja briše sve potisnute strahove i
utapa se u najdubljim podmorjima mojega srca
a ja probuđena
plešem na strunama vremena
zaslijepljena
svjetlošću tvojeg pogleda
pretvaram se u anđeosko biće u tijelu žene
tako besramno zaljubljene u Ljubav
tako besramno zaljubljene u Život

d.r.,autorsko djelo

Uredi zapis

12.01.2017. u 19:05   |   Editirano: 31.08.2019. u 15:27   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar